Petar je uvijek bio dobre volje, pun razli\u010ditih ideja kako dosti\u0107i odre\u0111eno meditacijsko stanje i kako prona\u0107i kratak meditacijski postupak, koji bi omogu\u0107io svakom terapeutu brzo i uspje\u0161no usvajanje ezoteri\u010dnih tehnika. Rado je diskutovao sa mnom o raznim temama, dobro smo se slagali, jer smo bili ro\u0111eni u skoro identi\u010dnim primorskim gradi\u0107ima. On je bio ro\u0111en u Zatonu, u Dubrovniku je zavr\u0161io srednju \u0161kolu i nastavio studije u Zagrebu i Ljubljani, a ja sam to sve napravio u Kotoru i nastavio u Ljubljani. \u010cesto smo diskutovali o jedrenju i paranormalnim doga\u0111ajima o kojima se u na\u0161im krajevima mnogo pri\u010dalo. Mislili smo da se u primorskim krajevima nijesu doga\u0111ali nikakvi nerje\u0161ivi slu\u010dajevi, ve\u0107 da su Primorci nekad bili gusari, te da bi sakrili svoja nedjela, inscenirali su razne scene i \u0161irili stra\u0161ne pri\u010de, koje su ostali stanovnici smatrali \u010dudima. Bio je upoznat sa mnogim ezoteri\u010dnim tehnikama i u ve\u0107ini tih disciplina dostigao je vrhunske rezultate, a posebno mu je bilo drago proricanje iz tarot karata, yi-jinga, runa, a njegovi savjeti su bili puni mudrih prijedloga. Malo je ko znao za njegovo \u0161iroko ezoteri\u010dno obrazovanje, jer se njime nije razmetao, a i \u017eivio je u vrijeme komunizma, kada dru\u0161tvo nije razumjevalo takve ljude.<\/p>\n\n\n\n
Petar je sa \u017eenom stanovao u Celju, imali su sina i \u0107erku; on je imao privatnu firmu, \u017eena je bila zaposlena u preduze\u0107u \u201cCinkarna\u201d Celje, \u0111e je svoj \u017eivot posvetila rukovo\u0111enju u jednom od pogona. Petar je poslije promjene nekoliko radnih mjesta osnovao privatno preduze\u0107e za prodaju i monta\u017eu elektronskih aparata. \u017dena je bila povu\u010dena u sebe i \u017eivjela skroman \u017eivot, dok je Petar bio dru\u0161tveno aktivan i ve\u0107inu vremena odsutan iz ku\u0107e. Kod vaspitanja \u0111ece, odnosa u dru\u0161tvu i okolini, kao i za kom\u0161ije i prijatelje, bili su uskla\u0111en par i predstavljali razumnu, intelektualnu porodicu. Kao i drugi parovi, me\u0111u sobom su imali tihih sporazuma i dogovora, koji su omogu\u0107avali da \u017eive u istom stanu, ali odvojen \u017eivot. \u017divjeli su sami, \u0111eca su porasla, sin je imao svoje preduze\u0107e i stanovao u Ljubljani sa partnerkom sa kojom je imao dvoje \u0111ece, dok je \u0107erka bila udata u inostranstvu, prili\u010dno daleko od ku\u0107e i nije imala jo\u0161 \u0111ece. Osnovni dogovor koji je Petar imao sa \u017eenom je odre\u0111ivao da oboje brinu o \u0111eci, da on vra\u0107a kredite za vikend, pla\u0107a teku\u0107e tro\u0161kove u stanu i redovno nabavlja hranu, a \u017eeni je ostalo da pla\u0107a ostale tro\u0161kove i pri\u0161tedi ne\u0161to novca, u slu\u010daju da je potrebno kupiti auto, mo\u017eda organizovati vjen\u010danje i sl.<\/p>\n\n\n\n
U pedeset i petoj godini \u017eivota Petrova \u017eena je dobila rak na dojci, iako do tada nikada nije bila ozbiljno bolesna. Ljekarski pregled je pokazao da je potrebna hitna operacija i tako su joj na onkolo\u0161koj poliklinici u Ljubljani amputirali lijevu dojku. U po\u010detku je izgledalo da je bolest savladana, ali poslije nekoliko mjeseci bolest se ponovo javila i nastale su ozbiljne pote\u0161ko\u0107e. Nije pro\u0161lo ni godina dana od te\u0161kih hemoterapija i zra\u010denja, kada su na onkolo\u0161kom odjeljenju poliklinike u Ljubljani ustanovili, da se bolest ne mo\u017ee izlije\u010diti i poslali je ku\u0107i. Njena \u017eelja je bila da ne ide u bolnicu, \u0111e danima le\u017ei, ve\u0107 da bude sa mu\u017eem u njihovom stanu. Trajanje bolesti se odu\u017eilo, Petar je te\u0161kom mukom izlazio na kraj sa brojnim obavezama u vezi sa tako te\u0161kom bolesnicom, ali je \u017eelio ispuniti njenu \u017eelju. Rijetko je imao neku pomo\u0107, osim prijatelja ljekara, koji joj je na ginekologiji nudio mjesto i krevet u bolnici, ali je Petar to odbio. Poslije tri godine te\u0161ke bolesti, \u017eena je postala tako slaba, da je odvezao u celjsku bolnicu i o tome obavijestio rodbinu. Slijede\u0107i dan, bilo je to krajem oktobra, umrla je u snu.<\/p>\n\n\n\n
Ljekarka, koja je bila uz nju sve do njene smrti, nije mogla vjerovati, da je neko sam mogao pune tri godine brinuti o tako te\u0161kom bolesniku. Petar je bio potpuno iscrpljen, dr\u017eao se hrabro i to nije pokazivao, a odr\u017eavale su ga zadnje \u017eenine \u017eelje, koje je ispunio: do kraja \u017eivota ostala je sa njim u stanu. Njena \u017eelja je bila da je kremiraju i sahrane uz crkveni obred u u\u017eem krugu porodice, na groblju u njenom rodnom kraju, u Odrancima pored Murske Sobote. Tamo je sahranjena, Petar joj je postavio spomenik, uredio grob i \u010desto ga posje\u0107ivao. Na Petru se vi\u0111elo da ne\u0161to duboko pre\u017eivljava: \u0107utao je godinama, uvijek je \u017eurio, na svaku je stvar odgovarao i reagovao onako usput. Bio mi je prijatelj i htio sam napraviti tome kraj; rekao sam mu da znam kako je pro\u017eivio te\u0161ka vremena, koja mo\u017ee da razumije samo onaj koji je do\u017eivio ne\u0161to sli\u010dno. Poslije kra\u0107eg oklijevanja je rekao, da \u0107e uskoro pro\u0107i deset godina otkako mu je \u017eena umrla i da cijelo to vrijeme nosi bol u srcu i knedlu u grlu, zbog tri ru\u017ene stvari koje je pro\u017eivio tokom umiranja njegove \u017eene. Te tri ru\u017ene stvari definisao je to kao: podmuklo pona\u0161anje medicinskog osoblja na onkologiji, le\u0161inarstvo u u\u017eoj porodici i porodi\u010dnu tragediju.<\/p>\n\n\n\n
Petar je bio tako mali, kao da je ishlapio, pa ga nijesu ni primjetili.<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Petar je uvijek bio dobre volje, pun razli\u010ditih ideja kako dosti\u0107i odre\u0111eno meditacijsko stanje i kako prona\u0107i kratak meditacijski postupak, koji bi omogu\u0107io svakom terapeutu brzo i uspje\u0161no usvajanje ezoteri\u010dnih tehnika. Rado je diskutovao sa mnom o raznim temama, dobro smo se slagali, jer smo bili ro\u0111eni u skoro identi\u010dnim primorskim gradi\u0107ima. On je bio […]<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_acf_changed":false,"footnotes":""},"categories":[84],"tags":[],"class_list":["post-8516","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-zdravlje-je-sreca"],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/books.life-cosmic.eu\/me\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8516","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/books.life-cosmic.eu\/me\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/books.life-cosmic.eu\/me\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/books.life-cosmic.eu\/me\/wp-json\/wp\/v2\/users\/11"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/books.life-cosmic.eu\/me\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=8516"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/books.life-cosmic.eu\/me\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8516\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":8518,"href":"https:\/\/books.life-cosmic.eu\/me\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/8516\/revisions\/8518"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/books.life-cosmic.eu\/me\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=8516"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/books.life-cosmic.eu\/me\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=8516"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/books.life-cosmic.eu\/me\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=8516"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}