3.1. Rašlje

Sa tim instrumentom sam se upoznao još u nižim razredima osnovne škole, kada još nijesam mogao presuditi što je to i čemu služi. Jedan moj prijatelj je donio u školu grančicu svježe otkinute grane jasena i pričao kako ga je stric učio da pomoću te grančice nađe podzemnu vodu i da će kopanje bunara na tom mjestu biti uspješno, vodu će pronaći. Svi smo postali veliki tragači, mjerenjem smo bili iznenađeni i doživjeli smo svakodnevna razočarenja, jer se grančica nije zatresla niti vrtjela u našim rukama. Sumnjali smo u našeg druga, mislili smo da nas vara i pravi budale od nas; međutim, on nam je pokazao svoje zguljene šake, malo okrvavljene od snažnog stiskanja da bi zadržao pokrete grančice u svojim rukama. Prvi od nas je uspjeo da pokrene grančicu u rukama tako što je skakao sa jedne noge na drugu, držao grančicu horizontalno, išao po terenu kada su mu rašlje, kako se taj instrument danas zove, počele da se savijaju prema zemlji. I pored toga što smo skakali kao majmuni rašlje su mirovale, jer se niko od nas nije ni sjetio da postavimo pitanje da li tu vode ima ili nema, željeli smo samo da nas rašlje slušaju i počnu da se vrte. Bili smo veseli i neozbiljni dječaci, većinom smo se osjećali kao odrasli i time smo se ponosili, pa i pored toga taj događaj je u meni ostavio snažan utisak i pitanje kako to da je taj moj kolega nadaren kao božji izaslanik. To je trajalo sve do srednje škole kada sam u klasičnoj gimnaziji učio stare kulture i kada nam je profesor predavao kako su stari Vavilonci i Egipćani poznavali instrumente sa kojima su određivali duhovne komponente i između ostalih opisao i rašlje.

Odmah sam shvatio da sam kao dječak pogrešio, jer nijesam posvećivao pažnju postavljenom pitanju i jer nijesam bio svjestan da moram slijepo, bez misli, da pratim događaje kod mjerenja. Iznenadilo me je kako rašlje dobro reaguju i daju odgovor na moja pitanja. Neko vrijeme smo imali sa rašljama pravu igru, mjerili smo i presuđivali zašto rašlje pokažu kolegi jedno mjesto, meni drugo ili zašto kod ponovljenog mjerenja dobijemo neki drugi rezultat. To nas je ponižavalo i odlučili smo da je bolje i interesantnije da posjetimo časove atletike, da se kupamo u moru, igramo nogomet ili da bježimo sa nastave i ne idemo u školu.