3.4. Visak

Visak je najpopularniji instrumenat za određivanje energetskih i drugih stanja, koji može da da dobre rezultate kod mjerenja. Kroz istoriju se održao i još ga i danas mnogi istraživači koriste. Članovi udruženja koja imaju poseban emotivni osjećaj prema tom instrumentu se zovu radiestezisti i ta nauka radiestezija. Imena su vjerovatno dobijena radi netačnog tumačenja djelovanja viska. Djelovanje viska sam upoznao u ranoj mladosti, igrao se sa kolegama i zaboravio na njega. U to vrijeme nijesmo mogli naći lijepo izrađen visak kakve smo gledali na slikama u raznim knjigama o starom Egiptu. Za taj instrumenat smo obično upotrebljavali maticu ili neki probijeni predmet obješen o koncu. Često sam upotrebljavao prsten koji bi objesio za vlas, dlaku kose: uvijek bi nastradala neka moja školska drugarica koja je imala dugu kosu.

Brzo sam ustanovio da visak ne mjeri tačno: sistematski sam pokušao ustanoviti zašto visak baš tako reaguje i na što je neosjetljiv, što znači njegov netačan odgovor i zašto se tako ponaša. Protekli su dani, mjeseci i godine istraživanja. Prvo saznanje mi je otkrilo da visak ne može da da tačan odgovor ako se nalazimo u stresnom stanju, u slučaju emotivnih veza sa osobom kojoj mjerimo i ako tražimo podatke za rođaka, uže članove porodice ili veći broj ljudi kojima izvodimo mjerenja. Ustanovio sam u kojim mojim, terapeutskim psihofizičkim stanjima visak tačno reaguje, u kojima pravi grešku i kada se čudno ponaša.

Eksperimenti su me doveli do zaključka da vsak ne odgovara na moja pitanja već da slijedi reagovanje mog organizma i uvijek je odgovor na podsvjesni uticaj mog mozga. Upoređivao sam odgovore koje šalje podsvijest u stanju neke pospanosti i kontrolisao djelovanje viska i mogu reći da je visak tada dao uvijek tačan odgovor na postavljeno pitanje.

Na kraju iscrpnih istraživanja pokušao sam dobiti odgovore na svoja pitanja tako da nijesam upotrebljavao visak: poistovjetio sam se sa psihofizičkim stanjem u kojem mi je visak sto posto tačno kazao i dobio od mozga tačan odgovor. Tačnim odgovorima sam bio iznenađen, a malo i uplašen, nijesam imao iskustva sa takvim mjerenjem, mislio sam da je to rezultat neke srećne okolnosti. Ali kroz neko vrijeme sam ustanovio da u čovjeku postoji nekakav instrumet koji u određenom stanju djelovanja mozga i svijesti možemo

VISCI

direktno koristiti i dobiti vrlo tačne odgovore na postavljena pitanja. Takođe, ako se nalazimo u tom psihofizičkom stanju, možemo upotrijebiti visak ili bilo koji drugi instrumenat i on će nam odgovore tačno pokazati.

Vjerovatno su i stari Egipćani došli do istih zaključaka, utvrdili su da visak netačno pokazuje i taj su problem probali riješiti tako da su viske izrađivali u različitim oblicima, iz različitih materijala: neki su bili šuplji i u njima je bio materijal kojega su tražili, sve sa ciljem da dođu do tačnih odgovora. Ništa se iz kamenog doba do danas nije promijenilo kod upotrebe viska za mjerenja, izrađuju se visci u različitim oblicima, definišu njihove težine, ugrađuju kristali, magneti i slični materijali. Sve skupa je postalo komplikovano, mjerenja su netačna i neprimjema, posebno ako ih upotrijebimo za dijagnostikovanje zdravlja ljudi ili kod neutralizacije određenih energetskih oblika. Visak pravi grešku radi toga što prati želje radiestezista, programira se na terapeuta i njegove misli, pa se kod mjerenja dobije utisak kako terapeut može sa njime da liječi ili da neutrališe određene energije. Tako, na primjer, radiestezisti imaju osjećaj da viskom liječe i da sa njime mogu uraditi što ih je volja. Oni, naravno, griješe: sa viskom se ne može liječiti, ni djelovati na energetska stanja kao što su to elementali, duše i slični energetski oblici tijela.