3.2. L antene
U višim razredima gimnazije imali smo predavanja iz psihologije koju nam je predavao mlad profesor, visok dva metra. Stalno nas je provocirao i mislili smo da nas vrijeđa, ali od njega smo najviše naučili: on nam je pokazao kako može da se otkrije izgubljeni predmet i ako ga ne vidimo i ne znamo đe je. U rukama je držao dvije žice od točka bicikla koje su bile savijene u obliku velikog slova L latinice. Jednu žicu je držao u jednoj ruci i drugu u drugoj, postavio ih je u horizontalni položaj, išao po razredu i njihovim tresenjem određivao ko od nas ima loptu, fiondru, praćku, nož i slično. Bio je vrhunski osposobljen i skoro uvijek je otkrivao sakriveni predmet. Tokom otkrivanja zabranjenih rekvizita meni je pokazao da u desnom džepu imam praćku, koju sam imao vezanu ispod koljena. lako je pogodio, ja nijesam priznao, da drugi, ne saznaju đe je skrivam od kontrole profesora, jer su ti rekviziti bili zabranjeni. Pregledao je moj desni džep, praćku nije našao, mahnuo je glavom i otišao, jer je to za njega bio neuspjeh: nije ni računao da sam ja pravi uzrok njegovom neuspjehu.
Moj slučaj je profesora motivisao da nam objasni da istrument može i da pogriješi, ali da i pored toga predstavlja sredstvo koje se od davnina upotrebljava za traženje različitih izgubljenih predmeta, podzemnih prostorija, zatrpanih kanala, zakopanih kablova, podzemnih voda, različitih ruda, da ne nabrajam. Takva mjerenja se upotrebljavaju na mjestima đe se sa drugim instrumentima nije moglo pomoći, kao što je profesor dao primjer iz Amerike i traženja podzemnih električnih kablova za koje nije postojala dokumentacija, traženje ruda i slično. Ponovo nas je upozorio da te mjerne naprave treba dobro savladati, jer mogu da pogriješe, posebno u slučaju da nijesmo dovoljno trenirali. Rekao je još nešto, što tada nijesam mogao razumjeti, da onaj koji mjeri mora da bude u psihofizičkom stanju potrebnom za takav posao. Dodao je da takvih naprava za traženje raznih stvari ima više, posebno muje bio blizak neki predmet obješen o koncu i nastavio da predaje materiju iz psihologije.
Nas nekoliko istraživača, tragača za izgubljenim predmetima, poslije škole tražilo je žice od bicikla po različitim radionicama, ali ih nijesmo našli; problem je riješila naša koleginica koja je od oca donijela žice i tako nam omogućila da napravimo L antene. Taj instrument je bio osjetljiv i dobro je reagovao na naša postavljena pitanja: mučilo nas je samo to što nijesmo znali što treba da mjerimo, pa smo brzo odustali od istraživanja i sve skupa zaboravili. Na kraju gimnazije jedan mi je prijatelj iz starije generacije ponudio knjigu "Radiostezija" u kojoj su bili opisani skoro svi takvi instrumenti: posebno poglavlje je opisivalo različite instrumente starog Egipta.
L ANTENA i BIOTENZOR
