10.1. Zatrpani objekti

Sakrivene prostorije ili čitave objekte ljudi su gradili od pamtivjeka i danas ljudi često otkrivaju tunele između dvoraca građenih prije sto i više godina. Građena su različita skloništa za zaštitu od neprijatelja, skladišta za vrijedne predmete i tuneli za vezu sa susjednim zgradama, palatama, tvrđavama i slično. Otkriveni kanali, tuneli, iznenađuju raznovrsnim oblikom i građom i teško možemo zaključiti koja je bila prvobitna namjena tih tunela, za kakve veze su služili i đe se nalazi ulaz, a đe izlaz. Istorijski dokumenti nam potvrđuju da su prije savremenog tehničkog razvoja takve gradnje bile nužno potrebne i da su podzemni objekti tokom vremena izgubili svoju namjenu, postali su neupotrebljivi. Iz određenih priča možemo zaključiti da su se gradila skrovišta za vrijedne predmete, da neprijatelj ne bi to pronašao i odnio, da su ta skloništa u kojima su bile pohranjene stvari velike vrijednosti kasnije zaboravljena, jer su poznavaoci tih tajni pomrli. Praksa pokazuje da je od mnoštva svih tih priča malo koja istinita i da su mnogi amateri tražeći ta mjesta prije poluđeli nego što su ih pronašli.

Mislim daje mnogo skrivenih objekata i da su stvarno sve palate, zamkovi i njima slični objekti posjedovali takve skrivene djelove. Kao primjer uzmimo izjave arheoloških stručnjaka koje potvrđuju da je stari zamak na Ptuju u Sloveniji, spojen tunelom sa obližnjim zamkom Vurberg. Tunel je izgrađen od Ptuja ispod rijeke Drave do Vurberga, nekada vrlo poznatog imanja kojega su saveznički avioni porušili u drugom svjetskom ratu. Ptuj i Vurberg su sagrađeni na visokoj obali Drave radi uspješne odbrane od neprijatelja i zaštite od lopova. Postoji bunar u dvorištu ptujskog zamka koji je dubok 64 m, što znači da je tunel bio na dubini približno 70m i pošto je razdaljina od Ptuja do Vurberga 5 do 10km morao je imati i tu dužinu. Danas je tunel neupotrebljiv, na više mjesta je oštećen i objektivno gledano sama pomisao da postoji nešto tako veliko ispod površine zemlje govori o potrebi i karakteru takvih objekata, sagrađenih u minulim vremenima.

Traženje podzemnih tunela, prostorija i njima sličnih građevina nije opasno,jerti zakopani objekti nijesu energetski zaštićeni i iskopavanje nije opasno za ljudski organizam. Energetska zračenja koja se pojave na tim mjestima su slabog inteziteta, terapeuti ih vrlo rijetko osjete, a mjerenja za te pojave nijesu sigurna. Po otkrivenim zračenjima ne možemo predvidjeti đe je potrebno izvoditi iskopavanja, često ih otkrijemo sasvim slučajno ili po pričanju nekog domaćina, u rijetkim slučajevima kada imamo sreću da je njegova priča istinita.