10.3. Način sistematskog traženja

Prilikom posjete rođaku u Beogradu, čuo sam priču da njihov prijatelj već šest mjeseci traži zakopano blago. Nijesam reagovao na tu informaciju, jer je poznato da u Srbiji nema mjesta u kojem ne bi našli neku priču o zakopanom bogatstvu. Tih različitih bajki je tako mnogo, da bi ih bilo previše i za cijelu Evropu, a ne za Srbiju. Moji rođaci su poznavali moj sistem upotrebe životno-kosmičke energije za liječenje i održavanje zdravlja i zamolili su me da barem saslušam priču njihovog prijatelja.

Milan je bio omanji čovjek vesele prirode i njegovo ubjedljivo opisivanje događaja iz prošlosti je ličilo na priču za djecu. Rekao je da je zlato još od vremena Turaka zakopano na samo njemu poznatom mjestu u Šumadiji. Desilo se da su Turci koji su skupljali i nosili harač, bili napadnuti od mještana, koji su pobili cijelu pratnju i odnijeli sve što su haračlije imali: samo zlatnog nakita bilo je dvije bisage. Grupa otmičara je sakrila zlato, ali se radi straha od odmazde Turaka posvađala, potegli su oružje i rezultat svađe je bio da je nastradalo njih nekoliko koji su znali đe je zlato zakopano. Poslije toga niko nije znao đe su to zlato sakrili. Dodao je da blago traži već više godina, da je prekopao veći dio predviđenog terena i da su mu u traganju pomagali razni ezoterici i radiestezisti, ali rezultata nije bilo. Molio me je da pogledam teren i da mi to neće biti teško, jer je kraj đe je zlato zakopano krševiti sličan terenima u Crnoj Gori. Na kraju je objasnio da do kraja đe je zakopano zlato ima dva sata vožnje autom; na postavljeno pitanje đe se taj kraj nalazi, nije htio otkriti tačnu lokaciju terena.

Iako mije sve to izgledalo kao bajka za djecu ipak sam odlučio da posjetim taj kraj; imao sam osjećaj da treba da upoznam energetska stanja terena i da otkrijem različite blokade i postavljene cmomagijske protokole, koji su kod skrivanja zlata uvijek prisutni.

Prvi korak

Kod posjećivanja nepoznatih terena đe nije moguće ranije obaviti pripreme i analizu terena, mora svaki terapeut kao prvo zaštititi sebe, energetski prilagoditi svakog člana ekipe i zaštititi put i lokaciju na terenu. Svakog člana ekipe mora dobro analizirati, ustanoviti za svakog kakvog je karaktera, da lije iskren, da lije sklon krađi, prihvata li različita mišljenja i da lije u krajnjem slučaju sposoban za zločin. Treba uzeti u obzir činjenicu da je čovjek kod podjele bogatstva nepredvidljiv i da opasnost prijeti od svakog, što se u ovom slučaju moglo vidjeti iz Milanove priče o obračunu između otmičara. Tako se ponašaju i nasljednici kod dijeljenja imanja, koji se posvađaju do smrti. Milan i njegov prijatelj nijesu imali povjerenja u nikog, između sebe su se sporazumijevali mimikom i dobio sam osjećaj da me ne prihvataju za ravnopravnog partnera.

Morao sam jednog i drugog izliječiti i prilagoditi ih za timski rad.

Drugi korak

Na terenu treba posjedovati pribor za crtanje, fotografski aparat, kompas, GPS, metar ili laserski mjerač razdaljina, prenosne radio stanice i mobitel. Odijelo mora odgovarati zahtjevima terena: korisno je imati lovački prsluk sa više džepova đe možemo rasporediti sve rekvizite i mjerne instrumente.

Teren sistematski analiziramo, posmatramo objekte, oblik puteva i cijelu konfiguraciju terena da približno odredimo način i logiku skrivanja. Na papiru zapišemo i nacrtamo sve što mislimo da je važno, kao što su položaj zgrada, način izrade zidova, puteve, vrtove i tome slično. Odredimo strane svijeta i iz svih mogućih uglova slikamo teren: slikamo i beznačajne predmete, jer nikada se ne zna koji detalj će da nam otvori oči i kada će kroz meditaciju intuicija da nam odredi mjesto đe je nešto sakriveno.

Teren je ležao uz brijeg i bio opasan za kretanje, više zidova kuća je ležalo u maloj dolini, kamenito područje na kojem je bilo malo vegetacije, tu i tamo po koja smreka, malo veći vrt koji je bio zapušten: makadamski put je dijelio dolinicu na dva skoro jednaka dijela. Ta lokacija je daleko od naselja i magistralnih puteva. Napravio sam sva potrebna mjerenja i analizu terena, prošetao skoro svakom stopom zemlje da ustanovim da li je teren opterećen štetnim energijama, da li je neko postavio protokole uroka, prokletstva i crne magije. Bio sam svjestan da u slučaju zračenja tih energija opasnih po zdravlje ljudi neću moći tačno da odredim mjesto đe je nešto sakriveno; obično se dobiju više lokacija, što nas ne treba čuditi, jer otkrivanje više lokacija je najčešće garant da je tu nešto zakopano.

Treći korak

Vratili smo se u Beograd i dogovorili da ponovo posjetimo teren poslije mojih dodatnih analiza i obrade prikupljenih podataka sa terena; sporazumjeli smo se kako timski da djelujemo, kako da sudjelujemo. Teren je bio u privatnom vlasništvu, zapušten i nenaseljen, vlasnici su živjeli u Pančevu i Kragujevcu. Moje zaduženje je bilo pronalaženje mjesta skrivenog blaga, Milanje preuzeo poslove iskopavanja; njegov prijatelj Brane je bio šofer a kod iskopavanja osiguravao je teren. Popili smo kafu i izmijenili telefonske brojeve kako bih poslije mojih analiza odredio ponovni odlazak na teren.

Na osnovu koordinata koje sam GPS-om dobio na terenu preko računara i interneta pronašao sam satelitski snimak i kopirao ga. Upoređivao sam satelitski snimak, snimke sa terena i skice koje sam napravio na licu mjesta. U karti sam sistemom mjerenja na daljinu nacrtao mjesto geopataloškog zračenja. Energetska stanja sam podijelio na dva dijela i to na energije koje su postavili skrivači zlata da zavedu avanturiste i na energije koje su ostavili razni tragači sa svojim neprofesionalnim i neuspješnim traženjem. Neprofesionalni tragači skoro uvijek postavljaju protokole crne magije, sa namjerom da "ako blago nijesam našao ja, nećeš ni ti".

Milan nije bio iskren, ustanovio sam da je tu zakopano nešto iz novijeg vremena iz godina drugog svjetskog rata, da je ukradeno i da su ga već tražili brojni avanturisti. Analiza je pokazala da su 44 radioestezista i ezoterika tražila to blago, a neukim tragačima nije ni bilo broja. Milan je hladnokrvno saslušao moje objašnjenje, pravdao se da me nije poznavao, da nije još mogao vjerovati u mene, paje zato sve to izmislio. Na to mjesto onje sam doveo četiri bioenergetičara - radiesteziste ali nije bilo rezultata.

Analizirao sam prvu grupu energetskog zračenja, sortirao energije u podgrupe sa sličnim osobinama, odredio njihove karakteristike i sistemom djelovanja na daljinu blokirao sve njihove uticaje. Protokole i opasne energije, koje ostavljaju za sobom tragači i ezoterici, neutrališemo na terenu, jer sistemom rada na daljinu ta zračenja ne možemo potpuno očistiti.

Poslije toga sam odredio moguće tačke đe je nešto sakriveno, bilo ih je sedam, što je značilo da je tamo nešto zakopano. Što je tih mjesta mnogo, u našem primjeru sedam, ukazuje na to da su se oni koji su sakrili blago jako trudili da energetskim zračenjem i magijskim protokolima zaštite teren od nepoznatih osoba.

Analizirao sam drugu grupu energetskog zračenja i pokazalo se da su magijski protokoli postavljeni u obliku krsta. Postao sam još pažljiviji, jer sam bio svjestan da zračenje u obliku krsta znači da su u postavljanju zaštite sudjelovali popovi ili neko po njihovom savjetu. Krst sam tačku po tačku nacrtao na karti terena i za svaku tačku određivao protokol magije. Bio sam jako iznenađen, nijesam mogao tačno odrediti zašto su postavljena ta zračenja, kakav je bio njihov cilj i namjera i odlučio sam da to tačno odredim na terenu. Milan je bio odmah spreman za vožnju.

Četvrti korak

Mjerenje na daljinu je pokazalo, da je na više mjesta moguća lokacija sakrivenog blaga; sama ta konstatacija znači, da se na terenu skrivaju raznovrstne opasne energije i energetski uticaji koje moramo hitro neutralisati, ako želimo uspješno nastaviti traženje. Pristupio sam sistematskom liječenju terena sa životno-kosmičkom energijom, uklonio standardne energetske uticaje, elementale, razne duhove i entitete. Na kraju skidanja energetskih uticaja, pokazalo se da se na toj zemlji nalazi izuzetno veliki broj duša ljudi koji su bili mučeni i likvidirani na zločinački način. Cijelo područje je bilo opterećeno grobljem, 586 duša je bilo vezano za mjesto ubistva, od toga 8 duša obješenih lica, 22 zaklanih i 99 ubijenih davljenjem. Tako masovna ubistva se događaju jedino u ratu i to sam saopštio Milanu. Nije bio iznenađen, rekao je da je ta porodica, koja je živjela za vrijeme Kraljevine Srbije, bila politički aktivna, pa su vojne strukture i u ratu i miru bile tu prisutne i koristile to imanje za svoje potrebe.

Zamolio sam Milana i Braneta da me ostave samoga. Nastavio sam čistiti teren: duše nevinih i ubijenih zločinom sam izliječio da se ne muče na zemlji i poslao na put duša, kako ne bi uticale na mjerenja i traženje skrivenog mjesta. Osjećao sam umor, bilo je svega toga previše i odlučio sam se da očistim samo teže primjere, a druge da neutrališem na daljinu. Trebalo mi je još tri sata da zaključim posao, Milan i Brane su već bili nervozni i kada su čuli da je za danas dosta skočili su od radosti i predložili da me počaste dobrom šljivovicom i roštiljem, kojeg ćemo zaliti vinom. lako volim vegetarijansku hranu i alkohol mi ne leži, ćureće pečenje zaliveno vinom, ponosom Šumadije, nije mi nimalo naškodilo.

Peti korak

Sistemom rada na daljinu ozdravio sam sve zarobljene duše i oslobodio teren njihove prisutnosti, nacrtao krst đe su bile magijske tačke i odredio mjesto đe bi bilo nešto zakopano. Mjerenja su pokazala da postoji samo jedno takvo skriveno mjesto: šest tačaka, koje sam u prvom traženju bio pronašao, više nije bilo, jer su bile lažni proizvod energetske zaštite. Obrada magijskih protokola raspoređenih u obliku krsta, neutralisanje protokolarne veze magije, energetskih iznenađenja postavljenih za lopove tragače i traženje eksplozivnih naprava je trajalo još nekoliko dana. Više nijesam sumnjao u tačnost mjerenja; to sam saopštio Milanu. Zamolio sam ga da odemo na teren sa odgovarajućim alatom za iskopavanje, jer moram da nastavim put za Crnu Goru. Milanje radosno primio tu vijest i rekao da alat za kopanje već od prvog dana leži složen u autu.

Šesti korak

Bilo je loše vrijeme, oblaci nisko pri zemlji, prilično hladno i ne bi se moglo reći da će sunce da nas ugrije. Milan se samo nasmijao i dodao da je želio takvo vrijeme, jer se kod fizičkog rada znoji pa su za njega te vremenske prilike idealne. Na terenu sam odrezao deset prutova dugih 30 cm, dao ih Milanu i zamolio ga da ih pohode na mjesta koja ću odrediti, mjesta koja na terenu definišu krst. Mjerenje i određivanje krsta se poklapalo sa nacrtanim krstom kod mjerenja na daljinu. Krst je bio idealno postavljen, manji krak je ležao od ulaznih vrata nekada bogate kuće prema starijem stablu šljive i na pola metra od drveta je trebalo iskopavanje. Analizirao sam duži kraj krsta i ustanovio da leži usklađeno sa terenom. Još su dva opšta uslova bila ispunjena: da se skriveno mjesto nalazi na putu kojim se svaki dan prolazi i da se sa ulaznih vrata odmah vidi da li je neko tu iskopavao. Odredio sam dubinu od metar i po, koliko je trebalo iskopati da dođemo da zakopanog materijala, koji je bio složen u neku metalnu škrinju ili u betonski sanduk.

Milan se nije slagao sa mojim mjerenjem, nije vjerovao da je blago tako duboko zakopano, jer je mislio da mora biti u plitkoj zemlji radi brzog iskopa i premještanja na drugu lokaciju. Iznenadilo me njegova nelogično razmišljanje, pa sam mu rekao daje za ovih šest godina uvijek pogriješio i da sasluša moja uputstva. Začuđeno me je pogledao kada sam ga upozorio da iskopava u širini najmanje jednog metra. Branejepotvrdio daje "Zlatko" (Milana su u šali tako zvali, jer je bilo poznato da već duže vremena traži zlato) više puta pogriješio i da teško podnosi svoje neuspjehe.

Kraj provjeravanja

Sledeći dan su Milan i Brane počeli sa kopanjem. Teren je bio do dubine 30 cm sastavljen od humusa, čista zemlja; poslije je dolazilo sitno kamenje različite debljine. To mi nije bilo logično, kako to da voda nije povukla humus kroz kamenje i tako sam došao do zaključka da je ispod kamenja nepropustni sloj zemlje ili da je ispod njega nešto zakopano što ne propušta vodu. To sam saopštio Milanu i zamolio ga da iskopava oprezno. Na dubini od jednog metra površina zemlje je pod udarcem krampa počela da se trese i to prilično, u diagonalnom pravcu krsta. Milan je to odmah došao provjeriti, vidio mu se smiješak na licu, bio je prijatno iznenađen. Iskopavanje su nastavili i na dubimi 1 m i 25 cm stigli do pocinčanog sanduka premazanog sa nekom smolom. Zamolio sam Milana da pažljivo pogleda svuda oko sanduka da nije slučajno povezan sa nekom žicom, lancem ili nekom polugom, jer je moguće da je sanduk miniran. Sanduk smo jedva izvukli, bio je ukliješten između dva oveća kamena: Milan je komentarisao da je zalijepljen "UHU" ljepilom.

Otvaranje škrinje

Milan se zadovoljno smijao, trljao ruke i dodao da otvaranje neće predstavljati problem,jer su svi spojevi vidljivi i mogu se vrlo lako prerezati. Otišao je do auta, donio akumulatorsku bušilicu sa ploča za rezanje metala i odrezao spojeve šarki na poklopcu. Predlagao sam da poklopac skinemo kanapom sakriveni iza zida, jer je moguće napraviti hemijsku zaštitu, staviti otrov u sanduk; objasnio sam da u lndiji često upotrebljavaju takvu hemijsku zaštitu. Milanje donio iz auta kanap, vezali smo poklopac, otišli u zaklon i povukli kanap. Skrinja se pomakla i poklopac je pao. Savjetovao sam još da sačekamo još neko vrijeme da u slučaju hemijske zaštite gas ispari. U zaklonu smo ostali 15 minuta, pričali svi uglas, kokodakali, iako kod otvaranja i pomicanja škrinje nijesam imao baš neki dobar osjećaj.

Milan i Brane su pažljivo prevrnuli škrinju, istresli njen sadržaj na travu i pred našim očima su se pojavili djelovi srebmog pribora za jelo, više pozlaćenih pehara, par tacni, veći broj ukrašenih noževa, pištolj tipa kolt, nekoliko istrošenih mantija, stare knjige koje su već počele da se raspadaju i pozamašna rolna razmazanih papira, portreta i slika. Očekivao sam neki stari novac, međutim, za mene tu nije bilo ništa interesantno, nije bilo ni ordena, medalja, dokumenata ili sličnih kolekcionarskih rekvizita. Predložio sam Milanu da mi nešto plate za moj trud, jer sjutra putujem za Crnu Goru. Složili su se i obećali da će mi novac donijeti kod rodbine. Zatrpali su rupu, izravnali zemlju, materijal strpali u škrinju i jedva je ugurali u auto.

Kraj traženja

U vožnji za Beograd Milan mi je više puta rekao, kako je velika šteta što živim u Sloveniji,jer je moje znanje neprocjenljivo, sa mnom bi on sastavio ekipu za traženje skrivenog blaga i brzo bi postali bogati. Napomenuo je da poznaje više lokacija đe je nešto sakriveno, ali ja nijesam reagovao niti đavao komentara. Kada smo stigli kod mojih rođaka bio je već pao mrak, Milanje obećao da će se pojaviti za pola sata i sa Branetom nestao u gustom saobraćaju Beograda. Zaista se vratio poslije jednog sata; pravdao se kako nije mogao uzeti stari novac od jednog prijatelja i kako se nije slagao sa Branetom o visini moje nagrade: zaključili su da nađeni materijal prodaju i da mi isplate jednu trećinu. Malo za šalu i malo u zbilji rekao sam mu da su se Srbijanci - Gedže nasilno ukrštali sa Turcima više od pet stotina godina i da je malo vjerovatno da će biti nešto od tih njegovih obećanja. Citirao sam mu Njegoša: "Trgovac ti laže sa smijehom, žena laže suze prolijevajući, niko tako dobro kao Turčin ne laže". Bio je jako uvrijeđen pozdravio se sa nama, usput rekao rođaci da će sjutra ujutro donijeti novac i otišao.

Ujutro Milan nije došao; sa rođacima sam se dogovorio da ako nešto donese neka to zadrže za sebe, jer ja nikada ne primam darove: sam proces traženja skrivenog blaga bio je za mene plata. Poslije nekih petnaest godina od tog događaja rođaka mije saopštila kako je Milan zvao nekoliko puta, da se nalazi u Americi, u Čikagu i da dug nije zaboravio. Rođaku sam malo smirio, rekao sam joj da većinu liječenja i terapija izvodim dobronamjerno i besplatno sa željom da nesebično pomažem, da sam navikao da ništa ne uzimam od bilo koga, iako znam da je osnovni kosmički zakon da sve uložene energije moraju imati zamenu, protivulog i da moraju biti izravnane kroz ulog i nagradu za njega.