6.2. Posvećena mjesta

Sva mjesta, koja su nekada ili sada upotrebljavana za religiozne i druge obrede, zrače sa različitim energijama, među kojima su u većini primjera i one štetne. Takve površine su lokacije đe su zakopani temelji stare crkve, nekada postavljeni simboli različitih vjerovanja, krstovi, oltari mnogobožaca, žrtvenici crnih misa i slično. Tu su vjernici doživljavali određena snažna emotivna stanja, stvarali elementale i razna energetska tijela, koja danas štetno djeluju na stanare tu sagrađenih objekata. Najjači elementali nastaju kada u ratu neprijatelj poruši zauzeti vjerski objekat, sravni ga sa zemljom, surovo se ponaša sa zarobljenicima drugih vjera ili kada u prostorijama prije rušenja vrši masovna ubistva, paljenje živih zarobljenika i slično.

Nema razlike kojoj vjeri su zarobljeni ili građevine pripadali, energetska tijela se stvaraju radi emotivnog stanja žrtve i nikako ne radi vjerskog ubjeđenja ili pripadnosti nekoj religiji. Elementali su vezani za dušu žrtve i žrtva ih stvara u određenim kriznim stanjima duha i u stanju patnje kod torture na fizičkom tijelu. Kod nas na Balkanu su ratovi skoro svakih dvadeset godina rušili sakralne objekte, pa je čudo da neki još danas postoje. Islamski vjernici su rušili hrišćanima, hrišćani muslimanima, a oni treći jednima i drugima. Poznajem primjer đe su stanovi sagrađeni unutar zidova crkve koju još danas koriste.

Na tim mjestima pronalazimo i elementale onih koji su nastali zbog djelovanja pojedinaca ili djelovanjem zlih ljudi, dominantnih lica, vampirizma, crnih misa i crne magije.

Energiji, stvorenoj kod emotivnog stanja žrtve, damo životnu energiju i odstranimo je sa terena; međutim, ljudska zlodjela, zla magije, odstranimo sa magijskim protokolima ili ličnom neutralizacijom.

Vojni logor

Nije moguće opisati za kakve zločine su sposobni vojnici, vojne starješine, pripadnici obavještajnih službi, stražari, paravojne strukture i slične službe koje izvode torturu nad zarobljenicima. To se zaista ne može opisati i ako bi pokušali doživjeti to stanje zla ljudskog duha, morali bi biti u posebnom stanju meditacije da nam to uspije. Uzaludan je svaki zakon, međunarodna zaštita zarobljenika, aktivnost humanitarnih organizacija i traženje nestalih.

U ratu istina prva gubi svoju vrijednost.

Poslije rata društvo pokušava ublažiti posledice rata i zakonom progoni ratne zločince. Nažalost malo od toga uspije, negativne posledice će uvijek da ostanu i na zemlji i u dušama preživjelih. Mislim da bi morali što prije zaboraviti zlodjela rata i ublažiti energetska stanja i njihove posledice za nevine građane. Kod liječenja parcela analiziramo najteže primjere nehumanih postupaka nad zarobljenicima kao što su mučenja, strijeljanja i zločini.