11. TRAŽENJE NESTALIH OSOBA

Izgubljenu osobu je mnogo teže pronaći nego naći i iskopati izgubljeno blago. Za traženje živih organizama imamo na raspolaganju njihovu dušu i na osnovu nje možemo da izradimo okvirni plan rada. Rijetki su primjeri da se traži osoba koja je nestala već duže vremena. Danas u jeku razvoja telekomunikacije i mogućnosti korišćenja interneta možemo dobiti dosta korisnih podataka o karakteru nestale osobe i stvoriti neke površne zaključke. Brzim i zračnim prevozom je zemlja postala mala, mogli bi reći da su se gradovi vremenski približili jedan drugome i neće biti nikakvo čuda da kod traženja nestale osobe tu osobu nađemo nede na drugom kontinentu. Prije sto ili više godina teško su se nalazile korisne informacije o nestaloj osobi, paje ona brzo nađena ili je nikada nijesu više našli. U tim vremenima putovanje je bilo rizično, opasno i tada tražene osobe nijesmo mogli jednostavo podijeliti na žive i mrtve. To je značilo da su u dalekim vremenima nadareni terapeuti vrlo brzo i tačno, sistemom kvalitetnog mjerenja, pronašli izgubljene osobe.

Broj stanovnika na zemlji skokovito raste, samo u zadnjem vijeku ono se utrostručilo, uticaj jednog društva na drugo je svude po svijetu prisutan, ekonomija ima svjetski karakter i malo se vide nacionalni rezultati privrede. Pojavile su se međunarodne organizacije, aktivirala su se tajna društva i vladanje u sjenci, o kojem prosječni ljudi malo znaju i nije ni čudo da danas nestalih osoba ima mnogo. U nekim državama na zapadu postoji pravilo da nestalu osobu ne traže odmah, čekaju izvjesno vrijeme da ustanove da li je ta osoba samostalno pobjegla, postala član nekog društva, sekte i da li se nalazi u nekom drugom gradu, na drugom kontinentu. Nestale osobe deklarišu samo ako su mlade od osamnaest godina, starije osobe skoro i da ne traže. Učlanjivanje u grupe ovisnika od droge, alkohola, prostitucije i određene pojave fanatizma daju velike mogućnosti skrivanja i kamuflaže za nestale osobe. Većinu tih informacije treba sakupiti od rodbine i prijatelja, posebnu pažnju treba usmjeriti na aktivnosti nestale osobe, da li se bavila sportom, bila u kulturnom društvu, da potvrdimo, odnosno ocijenimo mogućnost da lije osoba živa ili mrtva. Kod onih koji nijesu živi potrebno je prosuditi i odvojiti one koji su napravili samoubistvo, nestali u nekoj nesreći, katastrofi ili su nasilno ubijeni.