9.4.7. Duše vezane za prostorije

Naša vizija, kada u određenom stanju duha vidimo neživu, pa i davno umrlu osobu, kada zamagljeno vidimo njezino tijelo, koje se u većini slučajeva javljaju, prikazuju nekom od stanara, ima skoro uvijek efekat iznenađenja i stvara pojavu straha. Te duše nemaju fizički oblik, mi haluciniramo da ih vidimo, one direktno djeluju na naš mozak, jer se nalaze tu vezane za prostorije stana ili su vezane za nekog od stanara. O sličnim dušama napravio sam analizu u prošlom poglavlju, pa bih na ovom mjestu obuhvatio samo one pojave đe se prikažu likovi umrlih rođaka.

Vizija likova mrtvih rođaka stvara traumu, nelagodnost, strah od smrti, raznovrsna emotivna stanja i predstavlja veliko breme za one ljude koji duha vide. Taj događaj, da vidimo lik umrle osobe koja je do smrti živjela u tom stanu,je maksimalno traumatičan i stvara jake emocije i često sjećanja na umrlog rođaka. Sama pojava duha ima osnovu u emotivnom stanju umrlog, posledica je jake emotivne veze sa nekim od članova porodice za vrijeme života, kao i emotivnog stanja živih osoba i njihovog odnosa prema umrlom. Takve pojave, veze između živih i neživih rođaka, nisu klasičan primjer i ne spadaju u slučajeve, koje sam opisao u pređašnjem poglavlju: tu imamo kontakt sa svim oblicima energetskih tijela koja nastaju radi rodbinske povezanosti, pomirenja za nastale svađe, napravljene zločine, prevare, prekršena obećanja i slično.

Duše umrlih koje se u viziji prikazuju rodbini moramo maksimalno poštovati, teško ih možemo potpuno upoznati, ali moramo otkriti njihove grijehove napravljene za vrijeme fizičkog života i zašto su ostale vezane za prostorije. Mjerenjem i analizom prikupljenih podataka o takvim energetskim pojavama, njihov dug ili obavezu povezanosti sa prostorijama stana liječimo tako da:

Svaki kontakt sa različitim energetskim tijelima, svi postupci liječenja na nivou duša vrlo su opasni za terapeuta i za njegovo zdravlje. Samo terapeut sa dugogodišnjom praksom na nivou duša ima mogućnost uspješnog liječenja bez opasnosti za svoj život. Terapeut mora da radi samostalno; kod takvih slučajeva opasnog liječenja nije primjerno pored sebe imati drugog terapeuta, koji obično pomaže kod čišćenja odnosno liječenja prostorija. Za nikoga ne možemo preuzeti odgovornosti zbog velike opasnosti od mogućih i teških posledica liječenja, kako za stanare tako i za svog pomoćnika ili drugog terapeuta.

Smatram da treba sistematski voditi terapeutski dnevnik o postupcima liječenja takvih slučajeva opasnih po zdravlje, zapisati svaki detalj kojeg primijetimo,jer je moguće da terapeut radi iscrpljenosti preskoči određene radnje i tako njegova liječenja postaju neuspješna. Vrlo je korisno saslušati priče domaćina i upoređivati njihove podatke sa terapeutskim mjerenjima. Terapeut mora biti svjestan da kod liječenja tih opasnih energija nema istih situacija i jednakih slučajeva, da se svaki slučaj može liječiti samo jednom, da tu nema ponavljanja i popravljanje mogućih grešaka.

arrow_right_alt