2. RAZVOJNI PUT

Upoznali smo životno-kosmičku energiju i način na koji možemo da je koristimo. Energija se ne može izgubiti, ona se samo pretvara iz jednog u drugo stanje. Tako se životno-kosmička energija, koju absorbuju svi organizmi na zemlji, pretvara u energiju koja je organizamu potrebna za aktivnosti i koja zrači oko tijela. Tu energiju zovemo životna i, na primjeru tijela, možemo je izjednačiti sa energijom koju zrače bio sistemi, sa bioenergijom.

Ako organizam prima životno-kosmičku energiju i pretvara je u životnu ili bioenergiju, znači da terapeut može za svaki organ, organizam ili tijelo na osnovu tog pretvaranja energije ustanoviti dali je organizam zdrav ili bolestan. Mnogo godina prije Hrista u Indiji, Kini i Japanu znali su za životnu energiju i dali joj ime: u Indiji "prana", u Kini "či", a u Japanu "ki". Kinez bi rekao da je u zdravom organizmu "či" dobar.

Fizičkom tijelu, koje ima definisan i vidljiv oblik, slijedi zaštitno, emulzivno, eterično tijelo. Iznad eteričnog tijela su nedefinisana tijela: tijelo emocija - astralno tijelo i tijelo naših misli - mentalno tijelo. Nad tim tijelima, koja su tesno vezana na fizičko tijelo, postoje energetska tijela koja ne zavise od fizičkog tijela, dok, nasuprot tome, fizičko tijelo zavisi od njih. Ta tijela su čista energija i za naše potrebe ih pojednostavljujemo kao duhovno ili energetsko tijelo.

Vezni elemenat između životno-kosmičke energije i fizičkog tijela nalazi se u duhovnom tijelu. Ako fizičko tijelo, ne prima, odnosno ne dobije dovoljno životno-kosmičke energije uzrok je u duhovnom tijelu. U tom primjeru fizičko i duhovno tijelo ne djeluju sinhrono, protok energije je smanjen, jer je negdje nastalo energijsko oštećenje. Logično je da je to oštećenje uzrok za bolest i da će na fizičkom tijelu nastati vidna posljedica kao bolest.