10.3. Priprema prostorija za liječenje

Briga za sigurnost liječenja, svakako, zahtijeva primjeren prostor za izvođenje terapija. Nije potrebno da taj prostor bude veliki, ali u njemu ne smijemo da se osjećamo stiješnjeno ili bez vazduha za disanje. Pacijent se u prostoru za liječenje mora osjećati ugodno, jer je i za njega i za terapeuta značajno da su prostorije funkcionalne, odgovarajuće za terapeutski rad i da su očišćene od svih energetskih uticaja.

Pri tom ne mislim na takozvana invalidska pomagala sa sumnjivim dejstvom zaštite, kao što su razne metalne mreže, antene, grafički simboli, piramide, podloge, kristali, slike ili statue bogova, krstovi, mandale, ikone, posteri, ispisane molitve (da ne nabrajam šta su sve još neodgovorni ljudi izmislili da im pomaže kao zaštita).

Svaka prava zaštita ima svoju parcijalnu, funkcionalno ograničenu upotrebu zato je univerzalna upotreba gore pomenutih sredstava zaštite pogrešna. Posebno zato što dolazi do uticaja jednog zaštitnog elementa na drugi i do stvaranja nepopravljive štete za prostoriju i njeno djelovanje na korisnike. Sa svim tim ukrasima zaštite prostorija me više podsjeća na slabu improvizaciju sobe nekog šamana nego na primjeran prostor za terapeutsko, odnosno medecinsko djelovanje.

Terapeuti, naime, rade sa energijama koje se prenose na naše fizičko tijelo, pa zato moramo kompletno energetski očistiti prostorije. Ako kritički pogledamo navedeni primjer nepotrebnog ukrašavanja prostorija možemo zaključiti da je prostor za rad terapeuta najčistiji ako takvih pomagala u prostoriji nema.

Prostorije moramo očistiti od uticaja koji stalno, vremenski neograničeno djeluju, nepoznatog su izvora i često namjerno postavljeni sa određenim ciljem. Štetne energije, koje na prostorije djeluju, možemo podijeliti na tri grupe: geopatološke smetnje; smetnje u prostorijama, i smetnje na parceli na kojoj je prostorija sagrađena.