Uvod

Napisati knjigu ili priručnik na temu za koju, takoreći, i nema literature, pretstavlja za svakog autora veliki izazov, a možda još veći rizik. Ali, i pored toga, postoji u čovjeku nagon stvaralačke prirode, koji ga u to mukotrpno djelo vodi, prisiljava da sve to pripremi i da mu jedino povratna informacija da potvrdu o značaju materije i razumljivosti teksta. Nedokazano postaje izazov i uspješan praktični rezultati dokaz o realnosti i vrijednosti napisanog.

Sama činjenica da se čovjek trudio da rješava probleme počevši od posljedica, a ne od uzroka, i da većinu postavljenih pravila i metoda bazira na toj osnovi, stvara još veću nesigurnost. Čovjek nije bio sposoban, dok je još bio u evolucijskom razvoju, da rješava probleme od izvora-uzroka. Bio je to empirijski sistem i pravilo pobjediti i ostati živ ili te više neće biti. Vladala su pravila prirode. Čovjek je postavio pravila da sve što bi se moglo prihvatiti kao načelo ili zakon mora imati naučnu podlogu i dokazanu osnovu.

To je dovelo do toga da je ljudska vrsta počela da mijenja stanje u prirodi. Čovjek se našao na komandnom mjestu i počeo sve oko sebe da uređuje, naravno, po svom ukusu i potrebi. Uništavanje pojedinih životinjskih vrsta, sječenje šuma, kanalisanje prirodnih tokova i još mnogo toga dovelo je čovjeka do suprotstavljanja kosmičkim zakonima. Nastao je konflikt.

Svakako, čovjek će napredovati, bez obzira na konflikt i njegovo inkriminisano "suprotstavljanje prirodi". Vjerovatno priroda nema ništa protiv toga. Ponaša se po zakonu uzroka i posljedice i ne sekira se ako ljeti pada snijeg, a zimi grije jako sunce.

Međutim, nastali su problemi prilagođavanja na novo stanje, jer je neusklađenost sa prirodnim zakonima jednako pogodila biljni i životinjski svijet i čovjeka. Pojam bolesti skoro da možemo definisati kao posljedicu toga, odnosno neke nesuklađenosti. Bolest, takoreći, možemo da posmatramo kao indikator živim organizmima da je nešto ili negdje sa njima pogrešno postupano, da nešto i negdje nije usklađeno sa prirodnim zakonima, da funkcioniše razdvojeno ili nepravilno.

Sa druge strane, ako pogledamo žive organizme u prirodi, ustanovićemo da su savršeno konstruisani, sastavljeni, odnosno izgrađeni. Na primjer, čovjekov organizam posjeduje sve elemente koje poznajemo u prirodi. To istovremeno znači da organizam može da napravi svaki organ ili lijek koji mu je potreban. Možda organizam to ne zna da napravi, možda ga nešto ometa ili ga neko sputava. Takođe, naučnicima je danas jasno da organizam može da savlada svaku bolest (ne uzmajući u obzir smrt, koja nije bolest, već prirodno stanje u životu organizma). I pored svih neugodnosti, prosječni životni vijek čovjeka produžava se iz godine u godinu.

Ako uzmemo za osnovu da ljudski organizam može sam sebe da održava, logično slijedi da mu u trenutku odredjene nesposobnosti odbrambenog sistema pomognemo da u kritičnim trenutcima opasnosti za zdravlje nađe rješenje i sam savlada bolest. To je osnovni zadatak terapeutskog posla. Terapeut svojim djelovanjem mora da omogući odbrambenom sistemu organizma da bude maksimalno sposoban za samoodbranu.

Tu se postavlja više pitanja: kako pomoći organizmu, šta uzeti za osnovu, koja energija je prava, i slično. Ako bismo bazirali svoja posmatranja na saznanjima već postojećih ezoteričnih disciplina, postupili bismo isto kao kada bismo rješavali problem od posljedice, a ne od uzroka. Time ne bismo dobili pozitivan rezultat, tj. zadovoljavajuće rješenje.

Na stotine knjiga napisano je na temu otkrivanja i ispitivanja kosmičke i životne energije. Većinom su to pogrešni eksperimenti sa slabim objašnjenjem; stekao sam utisak da su autori napisali te knjige samo radi svog zadovoljstva. Iako je danas ezoterična literatura doživjela ekspanziju, još ne nalazimo prava objašnjenja sa direktnim i jasnim uputstvima. Većina autora dokazuje svoju teoriju na osnovu onog što mu je saopštio "anđeo čuvar" koji ga vodi. To upravo znači da samo oni čitaoci koji su sreli "anđela čuvara" imaju koristi od te literature, dok drugi gube vrijeme ili postaju ovisnici od nekih tamo opisanih tehnika. Takođe, i oni koji vide "anđela čuvara" nemaju prave informacije ili predstave o kosmičkoj i životnoj energiji. Stiče se utisak da je kompletna literatura adresirana na samog autora ili posvećena jednoj od ezoteričnih tehnika, koje, u principu, imaju toliko posljedica na pacijenta da je najbolje zaboraviti na njih.

Jedan dio iz širokog izbora te literature nam, ipak, ukazuje na rješenje, usmjerava našu pažnju na izvor poteškoća, problema, stanja. To su, svakako, literatura, djela i tehnike koje dolaze sa Istoka. Mnogo godina prije Hrista, u Indiji, Kini i Japanu upozoravali su da čovjekov organizam zavisi od energije koju primamo u sebe. Upozorenja su se većinom odnosila na unutrašnje organe i tijelo. Na primjer: "prana" bubrega je dobra ako su bubrezi zdravi. U Kini i Japanu to bi zvučalo ovako: "či", to jest, "ki" bubrega je dobar.

I pored svega toga, nedostajao je nezamjenjivi i temeljni podatak za liječenje ko je "pranu" dao bubrezima. Pokušaj teozofa da pojasne izvor u svjetlosti, iako su čak i atom svjetlosti definisali, nije dao dobre rezultate. Krajem prošlog, dvadesetoga vijeka, orgonomisti su ukazivali na mogućnost da je energija u živom organizmu zavisna od energije svjetlosti. Napravili su vidan korak naprijed jer su uzeli ljudsko biće kao osnovu svega i potražili izvor energije života i zdravlja u suncu.

Danas je premalo dokaza da je to potpuna istina, ali svi mi koji se bavimo tom tematikom sigurni smo da je izvor u svemiru, a ne u čovjeku. Još više je prisutno uvjerenje da potezi terapeutskoga rada, iskustva i dostignuća potvrđuju činjenicu da je upravo kosmička energija glavni nosilac, stub zdravog stanja nekog organizma. Ako organizam ima tu energiju koja dolazi iz svemira, organizam je zdrav, i obratno ako te energije nema, on je bolestan ili spreman da to bude.

Činjenica da po svijetu hodaju ljudi koji nam dokazuju da je moguće živjeti bez hrane i vode ukazuje samo na to da čovjek upravo hranom unosi u organizam energiju hrane. Ta energija je po svom izvoru životna-kosmička energija, koju je hrana primila u sebe kao dio života prije nego što smo je upotrijebili. Sa ovom konstatacijom mijenja se pogled na našu ishranu i postaje nam jasno zašto je svježa hrana zdrava. Ona je zadržala tu energiju i zato je u tom stanju najkorisnija, a prerađena hrana zgubi mnogo od te energije i zato je manje upotrebljiva, tj. korisna.

Životnu-kosmičku energiju možemo da primimo u organizam i kada smo na otvorenom, u prirodi, na svježem vazduhu. Šumski radnik, terenac ili seljak, koji se mnogo vremena kreče u prirodnoj okolini, mnogo je zdraviji od onog koji cijeli dan provede u urbanoj sredini, zatvorenom prostoru ili kancelariji. Oni svaki dan iz vazduha prime dovoljnu količinu kosmičke energije u svoj organizam i sposobni su da savladaju skoro svaku bolest ili spriječe da do nje dođe. Za njih jednostavno kažemo da su zdravi, da pucaju od zdravlja.

To su činjenice koje upravo potvrđuju iskustvo da su mnoge tehnike alternativnoga liječenja uspješne, iako nijesu imale objašnjenja za postupke djelovanja. Ta dejstva su me dovela do saznanja da je područje liječenja životnom-kosmičkom energijom nedefinisano, te da je moja dužnost da potražim put kako opisati, razložiti i pojasniti istinu da su tretmani tom energijom uspješni. Biti isceljitelj, terapeut ili nazovimo ga nekako drugačije, koji svojim znanjem i sposobnošću liječi, znači biti onaj član u procesu liječenja koji je nešto pozitivno izvodio i dostigao, iako možda ne raspolaže naučnim objašnjenjima i stručnom literaturom za svoje aktivnosti.

Ujedno, ovi materijali su pokušaj da se na osnovu naučnog kriterijuma, na osnovu otkrivenih osobina tog područja, zacrta i oblikuje metoda terapeutskog rada kao gradivo, informacija i osnova za vaspitanje kadrova i za uspješno liječenje. To znači da je moja metoda oblikovana tako da vodi kandidata kroz sistem vaspitanja do stepena i znanja terapeuta, kada mu i sama metoda više neće biti potrebna. Za taj vaspitni put idealan je nauk bioorgonomista i hatmarista, koji su prisutni na našem terenu, pa je prihvatanje i razumijevanje nauka prihvatljivije. Takođe, odstupanje od bioorgonomista i hatmarista na kraju procesa vaspitanja jednostavno je i bezbolno.

Sa druge strane, bioorgonomisti i hatmaristi su djelo naše, zapadne civilizacije, pa to daje poseban akcenat. Mi sa osnovama zapadne kulture ne možemo lako prihvatiti načela istočne civilizacije i, na primjer, 20 godina meditirati da bismo dostigli određeni cilj. Možda bismo žrtvovali nekoliko mjeseci, a većina nas zadovoljila bi se samo radom od nekoliko dana ili sati. Zapadna civilizacija zahtijeva kratku, bogatu i vrlo uspješnu terapeutsku metodu.

Uzmimo siže gore pomenutog. Biljni i životinjski svijet zavisan je od energije koju šalje kosmos, koju isijava i šalje svemir: bez sunčeve energije nema života na zemlji. Ako organizam ima dovoljno te energije, sposoban je da savlada svaku bolest. Problem nastaje onda kada je organizam nesposoban da primi tu energiju, tj. kada je blokiran, ili kada ga u njemu samom nešto ometa, ili kada ga neko izvan onesposobljava. Tu nastupa terapeut, koji kanališe životnu-kosmičku energiju iz svemira u pacijenta.

Po gruboj ocjeni, tako ugrožen organizam može sam, kroz hranu i druge aktivnosti, da primi samo pet do deset procenata potrebne energije na dan, što je, u poređenju sa radom terapeuta srazmjerno veoma malo: osposobljen terapeut može mu dati sto procenata. Logično, terapeut mora odstraniti sve uzroke koji su doveli do toga da organizam nije sposoban da primi dovoljno životno-kosmičke energije, da se pacijent ne bi vratio u slabo stanje bez energije.

Osnovno pitanje za svakog analitičara je: kako pristupiti terapeutskom tretmanu? Kao prvo, postavlja se pitanje kakve su posljedice terapeutskog djelovanja na organizam pacijenta. Poznato je da skoro sva alternativna liječenja, posebno bioenergija, ostavljaju vidne posljedice na pacijenta i terapeuta. Moja iskustva pokazala su da su danas klasični terapeuti ili bioenergetičari prenosioci bolesti, a veoma često su i sami zaraženi, tj. bolesni. U njihovim organizmima, auri prisutno je mnogo štetnih energija i negativnih programa. Najžalosnije je što većina njih, zbog djelovanja tih negativnih programa, vrlo rano umire.

Rad sa životnom-kosmičkom energijom je božanstven i ne ostavlja posljedice na pacijenta. Pacijentu može biti bolje, ali mu se zbog liječenja životnom-kosmičkom energijom stanje ne pogoršava, u suštini se ništa ne dešava. Ta energija je eliksir za sve bio-sisteme: njeno djelovanje možemo grubo upoređivati sa dolivanjem čiste vode u akvarijum, od čega je ribama samo bolje, ali se ništa ne mijenja. Nije čudo da mnogi danas tu energiju zovu "božanskom", smatraju da je ona spoznata kao najveći princip i da je pod imenom "bog" postala osnova svih religija na svijetu. Svakako, rad sa tom energijom daje čudotvorne rezultate, već poslije druge terapije pacijent živne, povrate mu se samopouzdanje i dobije volju da ozdravi.

Priručnik koji je pred vama sastavljen je iz tri komplementarna dijela. U prvom segmentu obrađen je istorijski pregled i definisana osnovna zakonitost mantrično-meditacijskih sistema; u drugom dijelu je prikazana upotreba tih zakona u liječenju. Metode su djelimično vezane za nauku bioorgonomije i hatmare i pomoći će u shvatanju i razumijevanju osnovnih načela te nauke, "život bez bolesti".

U trećem dijelu priručnika napuštamo područje bioorgonomije i hatmare. To područje zamjenjuju moja saznanja i otkrića. Treći deo sadrži zbirku upustava i pravila, primjere iz prakse i kako su liječene posljedice bolesti, to jest, kako je liječena sama bolest. Tu prvi put upoznajemo tehniku liječenja bez transformacije, tj. tehniku misaonih iskri koja u par sekundi može da povrati zdravo stanje u organizmu.

Sve govori da su tu ili sličnu tehniku izvodili, tj. primenljivali svi veliki mudraci i vidari-čudotvorci staroga vijeka: "položio je ruku na bolesnika i bolesnik je ozdravio".

Moj konačni cilj je da tu tehniku, tehniku liječenja postupkom mentalnih iskri, usavršim i naučim druge da je savladaju. Prema mojim iskustvima, najuspješniji put za dostizanje tog cilja je djelimično upoznavanje osnova bioorgonomije i hatmare.

Zaista mi se čine suvišna pitanja ko može da postane terapeut životnom-kosmičkom energijom. Tom tehnikom može da ovlada svaki zdrav čovjek, bez obzira na godine, pol, obrazovanje, vjersko opredeljenje, narodnost i slično. Tu se ide na samo jedan jednostavan princip: kako u trenutku u kojem izvodimo merjenja ili transformacije, spriječiti naš ego da nas prevari. Tehnika terapije predviđa takozvani sistem uključi-isključi, gdje se egu za kratko vrijeme, za vrijeme trajanja mislene iskre, prekida kontrola svijesti i omogućava uspješna realizacija. To je sve. Ostalo su koraci koje izvodimo prema napisanim pravilma, tj. po ustaljenoj šemi.

Da je pomenuto liječenje moguće i uspješno možemo veoma brzo naći potvrdu ako i površno pogledamo u genetski zapis svake ćelije. Naći ćemo bogatstvo funkcionalnih programa. Približno milijardu i sedam miliona zapisa pohranjeno je u genetskoj strukturi, i to samo u jednoj dimenziji. Svi mi preko nasljeđa dobijamo gene svojih predaka, tako se istorija našeg života, iskustva, duhovni rast, bolesti itd. prenose naprijed, u gene naših potomaka. Time možemo objasniti, razumjeti ili opravdati reinkarnaciju, karmu i još mnogo toga. Na primjer, tako i priviđenja u evropskim sredinama hrišćanska, a ne budistička. Budisti se sigurno neće prikazati Bogorodica, što dokazuje, odnosno znači, da su duhovna i misteriozna prikazivanja produkt našeg organizma, nas samih.

Na osnovu toga su dugo već naučnici zaključivali da pripadnici ljudskog roda sve znaju i da je sve skriveno u našem mozgu i da se samo treba sjetiti. Ako su određeni programi aktivni, mi razumijemo tu tematiku ili, ako su programi neaktivni, mi ne shvatamo to područje.

Tako su, npr. programi koji omogućavaju saznanje duhovnih događaja kod većine hrišćana na Zapadu potpuno blokirani, dok su kod stanovnika na Istoku aktivni. Zato je primanje mudrosti Istoka i nauka o duhovnosti u našoj okolini veoma teško, mi to jednostavno ne shvatamo

Priroda je obezbijedila da promjenom genetskog koda ne porušimo osnove kreacije, jer postoji veliki broj istih sekvenci programa za isto djelovanje pojedinog organa. To terapeutu omogućava vraćanje oštećenih gena u zdravo stanje i liječenje sa popravkom genetskog zapisa. Praksa potvrđuje da je to tačno.

Metoda terapije životnom-kosmičkom energijom, njeni principi i rezultati liječenja danas su 85 odsto naučno dokazani. Nedokazano je približno 15 odsto njenog sadržaja i to meditacijsko-mantrični sistem transformacije i psihotronička mašina; samo njih ne možemo objasniti i opisati kako djeluju. Međutim, praksa mnogih terapeuta, u svim krajevima svijeta, u raznim vremenskim periodima, pokazala je da metoda te terapije djeluje. Zbog toga je ta metoda u potpunosti saglasna sa metodama klasične evropske medicinske nauke. Razlika je u tome što službena medicina djeluje isključivo na fizičkom dijelu tijela i liječi posljedice neke bolesti, dok pomenuta terapija životnom-kosmičkom energijom djeluje počevši od uzroka bolesti na duhovnom nivou i na kraju procesa liječenja prenosi se na fizičko tijelo, na sam organizam.

Mogli bi se reći da terapijom eliminišemo uzroke bolesti na duhovnom nivou, liječimo uzrok čak i mnogo prije nego što se bolest pojavi, odnosno manifestuje na fizičkom nivou, dok klasična medicina čeka da se pojave posljedice bolesti i da tek onda interveniše. Terapijom liječimo uzroke bolesti i omogućuje organizmu da održava zdravo stanje, a kod narušenog zdravlja da ga ponovo uspostavi, tj. da dobije i povrati normalno stanje, što ujedno i potvrđuje prednost našeg metoda.

Na duhovnom nivou, kako praksa kaže, ne djeluju vremenska komponenta i komponenta razdaljine. To načelo nam omogućuje rad na daljinu i razvoj parapsiholoških osobina, kao što su čitanje misli i vidovitost. Terapeut mnogo puta ostavlja utisak da stvara čuda, posebno kod neobrazovane populacije koja ne razumije odnosno ne shvata te pojmove bez zemaljskih komponenti. Posebno iznenađuje brzina rada mentalnim iskrama i rad sa urocima, prokletstvom i crnom magijom. Nadam se da će redovnim obrazovanjem i to biti prevaziđeno.

Obračun terapeuta sa egom mora biti bezbolan. Mi ego u trenutku transformacije odstranjujemo, ignorišemo, guramo u pozadinu, ali ga ne smijemo uvrijediti.

Ego nas je i doveo do toga da svi skupa ovako razmišljamo; on nam dozvoljava da ga pri transformaciji isključimo, da izvedemo sistem "uključi-isključi". Ego će sigurno biti zadovoljan ako nam terapeutski tretmani uspijevaju, sviđaće mu se da smo uspjeli da terapijom pomognemo pacijentu i da nešto znamo. U konačnoj fazi obrazovanja, kada dostignemo univerzalnu ljubav, taj problem nećemo mi registrovati, jer se ego uskladio sa unutrašnjim ja i oni sihrono djeluju, pomažući jedan drugog.

Svakako, terapeutski je rad zavisan od komponente da li se ego upliće u naš rad ili ne. Na tečajevimo vrlo često slušam komentare: "ja sam to tako napravio", "meni to tako uspijeva", "zašto ja to ne mogu…", "kući ću ja to da probam", i sl. Sve skupa je samo dokaz da kandidatov ego ne dozvoljava da mu neko soli pamet i tu je kraj. Ego je posebno ugrožen kod kandidata koji ima ambiciju da upravlja, da komanduje. Mnogo je muškaraca koji ne podnose da njihov ego ne dominira i neće hteti niti moći da prihvate ove zakone. Imao sam priliku da čujem mog dobrog prijatelja koji je za terapije rekao "znam šta to ti radiš…". Moj odgovor da i ja sam ne znam šta radim nije komentarisao: bio je ubijeđen da zna.

Kosmički zakoni su za nas još uvek aksiomi, jer njihove zakonitosti ne poznajemo u celini. Moramo ih prihvatiti takve kakvi jesu i ništa više. Na primjer, ako kažem da ćemo zaustaviti krv u organizmu i da će nam biti bolje, to je apsurd: bićemo mrtvi na fizičkom nivou. Ili ako kažem: "ukloniću sunce da nam bude ljepše", nikome neće biti bolje, jer nikoga više na zemlji neće biti. Ako prihvatimo načelo da su kosmički zakoni kao aksiomi, izvođenje terapije sa životnom-kosmičkom energijom neće nam predstavljati problem. Još treba postići da transformacije vršimo u određenom stanju meditacije i rezultati neće izostati, bićemo blizu kanala za tu energiju i na putu uspješnog terapeuta.

Radimo po naučnom principu "izmjeri - transformiši - izmjeri", što omogućava terapeutu povratnu informaciju da li je uspjeo ili ne, potvrdu da pravilno radi. To znači da nam nije potrebna vanjska kontrola za naš rad, jer možemo da kontrolišemo sami sebe. Terapeutu nije potreban "učitelj", "voditelj, "guru" ili kakav "svami", "brahman", on sve radi sam i odgovoran je samo sebi. Omogućen je individualni rad, kontrola uspjeha liječenja i, logično, odgovornost koju terapeut uzima na sebe, kako za postupak liječenja, tako i za rezultate. To ne znači da terapeutu uopšte nije potreban učitelj ili stručna literatura; naprotiv, ona mu je nužno potrebna, jer individualni rad zahtijeva ogromno uloženo vrijeme i sistematsku analizu terapeutskih sposobnosti.

Ako iskoristimo kompletne mogućnosti duhovnoga potencijala i rada sa životnom-kosmičkom energijom videćemo da terapeut može da liječi i prisutnog i odsutnog pacijenta. Energija je svugđe, može se mijenjati iz jednog stanja u drugo, ali se ne može uništiti. Na duhovnom nivou nema razdaljine, pa je pacijent tu među nama ili na nekom drugom mestu u drugoj zemlji; pošto na duhovnom nivou nema ni vremenskih ograničenja, tretman se može izvesti za danas ili za mnogo godina unazad.