3.3. Mjerenje energije

Poznato je da su još u starom vijeku ljudi mjerili energiju. Prvi instrument su, vjerovatno, bile rašlje, dvije grane u obliku slova V. U civilizaciji staroga Egipta kao mjerač cvjeta visak, koji je i danas u upotrebi. Biotenzor i L antene su upotrebljavali za posebne namjene. Danas se ti instrumenti mogu nabaviti u pozlaćenoj ili posrebrenoj varijanti, čak imaju i neke čudne anatomske oblike, što sve skupa više služi za demonstraciju i lijep izložbeni eksponat, nego za neki ozbiljniji posao. Ti instrumenti, zbog svojih mehaničkih osobina i nedostignutog stanja svijesti terapeuta, pokazuju pogrešno i zavedu većinu radiestezista.

Rafael Rosen (Rafael Rosen) je uspio da otkrije očni senzor. On je taj senzor upotrijebio kao mjerač i većinu svog djela kontrolisao je tim instrumentom. Paralelno Rosenovem otkriću, naučnici su otkrili, da oči vidno reaguju na istinu, da se mijenjaju kada je pred njima skrivanje istine. Tu pojavu su prostudirali i danas se na svim graničnim ili aerodromskim kontrolama snimanjem očiju putnika određuje da li neko prenosi zabranjenu robu ili ne. Iako na različitim osnovama, i Rosen i naučnici govore o jednom te istom, o reakciji timusne žlijezde.

Očni senzor je, jednostavno rečeno, podrhtavanje odnosno tresenje trepavica kada su oči u određenom položaju horizontalnog pogleda prema dolje. Senzor djeluje kod svakog čovjeka, razlika je možda samo u tome da nekima senzor ne djeluje jer su u stresnom stanju, ili ih određeni faktori smetaju, pa je potrebno terapeutsko liječenje.

Senzor odredimo tako da lagano sklopimo trepavice dok oči gledaju pravo, horizontalno. Iz horizontalnoga položaja oči polako pomičemo prema dolje i natrag do početnog položaja. Pogled ne podižemo nad horizontalni položaj, jer senzor u tom polju lažno reaguje. Oči odnosno pogled pomjeramo fizički, ne u mislima. Kod pomicanja očiju od horizontalnog položaja prema dolje, u jednom odredjenom položaju trepavice će početi spontano da podrhtavaju, da se tresu. U tom položaju zadržavamo oči i pušamo trepavice da se tresu; možemo im malo i pomoći.

Očni senzor je uvijek u istom položaju i nije ga potrebno svaki put iznova tražiti. Treba samo da usmerimo pogled očiju nadole, pod istim uglom kao prvi put, kada smo otkrili senzor, i trepavice će već da se tresu. U terapeutskoj praksi se za vibriranje trepavica u položaju senzora odomaćilo ime "blinkanje". To se vezuje na isprekidanost snopa svjetlosti koja pada u oko prilikom tresenja trepavica, pa nam izgleda kao da radi žmigavac - blinker.

Danas mjerenje blinkerom daje najtačnije rezultate kod mjerenja energetskih stanja u prirodi. Ako smo dovoljno pažljivi da blinker namjenski ne programiramo, mjerenja su sto odsto tačna. Indikacija senzora je izrazito tačna, jer je senzor povezan sa timusnom žlijezdom koja reaguje na ta stanja.

Najbolje mjerenje energetskog stanja i duhovnih komponenata je direktno mjerenje INTUITIVNIM SENZOROM. Taj senzor je lociran na duhovnom nivou i o njemu će biti govora na III stepenu, gdje ćemo zajedno upoznati i MENTALNE ISKRE ili STRIJELE kao način transformacija. Mentalne iskre traže brza mjerenja, za koju odlični očni senzor postaje spor. Rad terapeuta sa urocima, prokletstvom i magijom zahtijeva još brža mjerenja, posebno u trenucima odnosno vremenu kada se blokira crnomagijsko djelovanje na pojedine objekte ili prekida kanale djelovanja magije na žive organizme.

Ako već poznajemo mehaničke mjerače i želimo preći na intuitivni senzor, to najlakše dostižemo preko očnoga senzora. To znači da ako ne želimo da izgubimo previše vremena na treniranje i traženje intuitivnoga senzora terapeut mora obavezno naučiti, savladati djelovanje očnog senzora.

Skalu za mjerenje očnim senzorom zovemo Orgonska skala. Iako skala izgleda jednostavna i nerazvijena, jer ima samo deset podeoka, potpuno zadovoljava potrebe terapeutskih poslova. Ta skala je diferencirana i dvodelna:

a) prvih pet podeoka (1 - 5) upotrebljavamo za mjerenje energije na fizičkom nivou i poznata je kao Fizička skala, i b) sa još pet narednih podeoka (6 - 10), za mjerenja na duhovnom nivou.

Nemamo problema ako za mjerenje uzmemo i neku drugu postojeću skalu, kao što su procenti, stepeni, metri i slično. U mnogim primjerima mjerenja upotreba drugih skala je nužna potreba i korisna je. Mogli bismo reći da Orgonsku ili skraćenu Fizičku, i sve druge postojeće skale, koristimo za mjerenje određenih parametara.

ORGONSKA SKALA

0. ENERGETSKI VAKUM: NEMA ŽIVOTA, životna energija nije prisutna, organizam je u vakumu. To stanje je stanje mrtvog komplementarnog partnera, nesrećnih energija, implantata, mrtvih duša i slično.
1. VRLO SLABO: ORGANIZAM NIJE SPOSOBAN ODRŽATI ZDRAVLJE, osoba ima premalo životne energije. To je stanje bolesti i organizam će teško uspjeti da ozdravi bez naše ili medicinske pomoći.
2. SLABO: STANJE KADA JE ORGANIZAM SPOSOBAN ODRŽATI ZDRAVLJE, ALI MU MORAMO MALO POMOĆI DA BI BRŽE OZDRAVIO, jer osoba nema dovoljno životne energije. Pomažemo organizmu energetskom terapijom; tradicionalna medicina za to stanje teško može da odredi tačnu dijagnozu.
3. DOBRO: ORGANIZAM MOŽE SAM DA OZDRAVI, ima dovoljni minimum životne energije i može da održi dobro stanje bez naše pomoći; medicina ne registruje bolesno stanje i, običajno, preporučuje fizičke aktivnosti i vitamine.
4. VRLO DOBRO: OSOBA JE DOBROG ZDRAVSTVENOG STANJA, ima dovoljno životne energije i nije potrebno intervenisati, možda jedino pružiti pomoč u određenim predpripremama.
5. ODLIČNO: OSOBA JE IZRAZITO DOBROG ZDRAVLJA, u većini slučajeva su to mlađi ljudi, djeca, ili oni koji treniraju neki sport. Taj prvi dio Orgonske skale zovemo, takođe, ŽIVOTNA SKALA i upotrebljavamo je samo za rad na fizičkom tijelu.
6. STANJE KADA SE OSOBA POČNE BAVITI JOGOM I MEDITACIJOM, kada počinje duhovni rast.
7. TO STANJE IMAJU ONI KOJI REDOVNO MEDITIRAJU ili se bave nekom drugom duhovnom disciplinom.
8. STANJE UČITELJA, DUHOVNIH VOĐA I GURUA.
9. STANJE POSVEĆENIH LJUDI, AUTORA RELIGIJA, najviše stanje duhovne posvećenosti.
10. STANJE OSOBE U PROCESU TRANSCEDENCIJE, SPAJANJE SA KOMPLEMENTARNIM PARTNEROM, BESKONAČNA SVJETLOST, NAJVIŠE STANJE - PROSVJETLJENJE

Za aktiviranje senzora većina kandidata traži pomoć i vođenje. Lakše je onima koji poznaju djelovanje viska. (Savjet kandidatima: poznavanje viska je dobra preporuka). U početku nam pomažu fizičke vježbe, koje omogućavaju brže aktiviranje senzora.

Jedna od tih vježbi je i "diši kao pas", koju preporučuje Naomi. Nju možemo zamijeniti i trčanjem na svježem vazduhu, u prirodi.

Vježba diši kao pas: stojimo presavijeni u obliku slova C, ruke opuštene vise niz opušteno tijelo. Počinjemo ispuštati vazduh iz pluća koliko je to moguće i ujedno skačemo. Glava, i ruke koje vise, nekontrolisano se njišu i opterećuju tijelo. Izdišemo tako da se izdisaj jako čuje i ujedno pazimo da ne udarimo u kakav predmet ili da ne padnemo. Kad počne da nam se vrti u glavi sjednemo i probamo djelovanje očnog senzora. Obično, blinker radi.

Ako, i pored tog treninga, senzor ne radi (što je rijetka pojava), potrebna je terapeutska intervencija. Terapeut prvo mora otvoriti tačke otvaranja za senzor, koje se nalaze iznad obrva i ispod donje trepavice kod oba oka. Takođe, moramo izliječiti sve traume, ovisnosti i strahove. Liječenje obično izvodi vođa tečaja za terapeute.