1.5. Meditacija i njeni oblici

Svakom terapeutu početniku veoma je značajno kakav će biti njegov put razvoja, koliko će biti teška definisana pravila transformacije i na koji način bi trebalo da osvoji terapeutsko znanje. Postavio sam pravilo da se terapeutski rad sa životno-kosmičkom energijom mora bazirati na naučnom principu dijagnoze, lečenja in provere rezultata lečenja, ili skračeno: "MJERENJE - TRANSFORMACIJE - MJERENJE". Kada mjerenjem ustanovimo da je neko stanje organizma bez energije (tu je, znači, bolest ili začetak bolesti) transformacijom ili, bolje rečeno, kanalisanjem postoječe kosmičke energije mi upućujemo energiju na to mjesto. Ako je to neki organ, on time dobija životnu energiju zdravoga organa. Tijelo kao cjelina prihvata novo stanje i počinje proces liječenja. Logično je da posle terapeutske intervencije, tj. posle dodavanja energije određenom organu ponovo izmjerimo njegov energetski potencijal i tako provjerimo koliko smo bili uspješni.

Dugogodišnjim radom došao sam do zaključka da mjerenja ne pretstavljaju problem, ali da transformacije mogu pretstavljati poteškoće iskusnom i dobrom terapeutu. To se dešava zato, jer su transformacije duge i precizne, pa ih terapeut mora pravilno i dosledno izvoditi. Svakodnevni rad, više od dvadeset godina, sa transformacijama životnokosmičke energije, doveo me je do toga da sam postupak transformacije skratio na minimum. Važno je objasniti čitaocu da ćemo i te skraćene transformacije u daljem radu napustiti i posvetiti se radu sa mentalnim iskrama. Kod terapeutskog rada sa mentalnim iskrama dovoljno je da duhovno (mogu reći koncentrisano) pomislimo na određeno stanje organizma i već se u trenutnoj i namjenskoj iskri začinje, vrši i završava proces kanalisanja energije i time i ozdravljenja organizma.

Uspješnost terapeuta zavisi, takođe, i od toga u kakvom se on stanju nalazi dok izvodi kanalisanje kozmičke energije, tj. kada izvodi transformacije. Stanje u kome terapeut izvodi transformacije, u praksi zovemo stanje meditacije. Riječ meditacija možemo razumjeti na više načina. Razne tehnike Istoka objašnjavaju meditaciju za svoje različite i specifične potrebe, zato je razumljivo što se tom pojmu u literaturi i praksi pripisuju različita značenja, kao što, takođe, različiti autori različito gledaju na tu aktivnost. Izraz meditacija upotrijebiću i kod objašnjava sistema transformacija kod terapije, tj. liječenja životno-kosmičkom energijom.

Osnovni princip kojim ćemo operisati kod izvođenja transformacija je upotreba MENTALNE KOMPONENTE i MEDITACIJE. Zadatak mentalne komponente, odnosno aktivne upotrebe našeg mozga, je da naše misli formiraju matricu, odnosno program za realizaciju određene ideje. Sve što mislimo stvara žive programe, koji zatim čekaju da budu realizovani. Brojni primjeri su pokazali da, ako majka šalje dijete u školu i želi da ga upozori da pazi na sebe u saobraćaju da ne bi doživelo nesreću i slično, stvara matricu, program da se to upravo i desi. Kada se djetetu desi saobraćajna nesreća, majka pravi novu grešku i opravdava svoje nepoznavanje mentalnih procesa, tj. gluposti, i tvrdi kako je unaprijed znala da će se nesreća desiti. Ustvari, ona je bila projektant i realizator djetetove nesreće.

Ako na naše misli dovoljno dugo i sistematski djelujemo, meditiramo, te će se misli-uzorci, program-matrica, realizovati. Tako naš primer majka, dijete i odlazak u školu možemo preurediti tako da nesreću spriječimo, odnosno da ne meditiramo na mogućnost nesreće. Ne smijemo meditirati, misliti na tu ideju, na dijete i saobraćaj, već, jednostavno, zagrlimo dijete, damo mu ljubav, poljubimo ga za srećan put i zaboravimo da je u opasnosti na putu do škole.

Kao što sam već pomenuo, realizacija je, takođe, zavisna od tačnosti izvođenja meditacije i psiho-fizičkog stanja u kojem se terapeut nalazi. Kompletan proces meditacije mora teći u stanju koje naučnici zovu alfateta stanje moždanih talasa. Alfa-teta stanje je vibracija moždanih talasa na frekvencijama od 7 do 8Hz, kada počinje realizacija na duhovnom nivou. Pošto ljudi preko dana djeluju u stresnom stanju područja moždanih talasa na frekvencijama iznad 25 Hz, postaje nam jasno da se moramo prilagoditi na alfa-teta stanje, tj. na trenutak koji nam spuštanjem frekvencije moždanih talasa naša meditacija omogućuje, da nam transformacije uspijevaju, tj. na trenutak kada naše unutrašnje ja počinje da djeluje. Prelaz iz stresnog područja u alfa-teta stanje djelovanja duhovne komponente i nazad, u stresno stanje dnevnih aktivnosti, možemo zamisliti ili definisati kao "UKLJUČENOISKLJUČENO" ili "ISKLJUČENO-UKLJUČENO".

Bilo bi lijepo kada tih prelaza i preskakanja, uključenja i isključenja, ne bi bilo, jer nam meditacija, kada je naučimo, pruža mnogo više. Ali, stanje visoke meditacijske sposobnosti, u kojem preklapanje uključenoisključeno nije potrebno, zahtijeva izrazito mnogo vremena: terapeut bi trebalo da iza sebe ima kilometre i kilometre, sate i godine meditacija sa namjerom da svoj ego isključi, da se on ne bi žalio i smetao mu kod transformacija. Postaje nam jasno da mi na zapadnoj hemisferi lakše i brže savladavamo sistem uključeno-isključeno kao meditacijski uslov, umjesto da godine i godine treniramo meditaciju da bismo dostigli univerzalnu sposobnost.

Svi oni, koji su trenirali jogu ili meditaciju, u prednosti su u savladavanju materije i kod terapeutskih transformacija, jer lakše nauče materiju. Oni su trenirajući uložili dovoljno energije da bezbolno mogu da odstrane ego, da dođu u stanje djelovanja istine, djelovanja unutrašnje duhovne komponente čovjeka. Tada će nam i upotreba mentalne projekcije dobro doći, iako ta komponenta dolazi do punog izražaja tek kod studije brzih transformacija, mentalnih iskri. Početnik se ne snalazi među svim tim istočnjačkim sistemima i njihovim namjenama. Npr, trening koncentracije u našem poslu ne donosi neki rezultat. Ali, ako upoređujemo postupke, koncentracije i posvećivanja pažnje, u principu dve slične tehnike, saznajemo da je koncentracija neupotrebljiva bez određenog cilja. Međutim, posvećivanje pažnje daje mnogo podataka i koristi našem terapeutskom poslu. Isto tako, klasični sistemi vizuelizacije daju mogućnost procesa gledanja unutrašnjih organa tijela, iako terapeutsko

gledanje unutrašnjih organa u praksi izgleda sasvim drukčije i individualna je osobina pojedinca. Ukratko rečeno, svakome ko poznaje neku od tehnika Istoka mora biti jasno da ga ta tehnika može odvesti na pogrešan put i da se mora svjesno prilagoditi namjeri i potrebi terapeutskog rada sa životno-kosmičkom energijom.