3.1. Energetski sistemi

Životno-kosmička energija se u organima, ali i sistemima organizma pretvara u životnu energiju (pranu, či, ki). Ukupna energija svih organa i sistema organizma se pojavljuje izvan tijela kao bioenergetsko polje, odnosno aura. Ta aura, za neke pojedince ili terapeute vidan znak i deo životne energije, predstavlja indikator pretvaranja jedne energije u drugu. Kod zdravog organizma uočavamo auru od pola metra do metar oko fizičkog tijela, a kod bolesnog organizma na samo deset santimetara. Već kod prve terapije životno-kosmičkom energijom fizičko tijelo pacijenta dobija auru od tri, pa i više metara udaljenu od njegovog tijela.

Logično je da taj energetski sistem, aura, mora dozvoliti životnokosmičkoj energiji da prodre, da stigne do organizma. To se dešava na gore opisani način, preko mjesta primanja virova ili vrtloga, na Istoku poznatih pod imenom "čakre", kojih u živom organizmu ima 72. Od ta 72 vrtloga 10 je veoma značajnih za funkcionisanje tijela. Od tih 10 njih 7 je glavnih čakri, tj. glavnih vrtloga. Kasnije ćemo ustanoviti da su te čakre zaista kanali za prijem životno-kosmičke energije, koji se sami otvaraju i oživljavaju kada se pravilno i tačno i liječi energetski sistem aure.

Životno-kosmičku energiju organi i sistemi u organizmu primaju preko vrtloga-čakri. To znači da su za liječenje značajne sve čakre, koje je Rafael Rosen (Rafael Rosen) nazvao tačke otvaranja za pojedini organ.

Kod liječenja pojedinih organa tijela moramo primeniti, pored postupka munjevitih transformacija, još i postupak otvaranja čakre ili, bolje rečeno, puteva za prolazak energije do određenog organa. Pojedini organ mora kontinuirano da prima tu energiju, jer bi u suprotnom slučaju liječenje bilo neuspješno; ukratko, bolest bi se povratila ako ne bismo otvorili put za trajni protok energije.

Oblik i oštećenja aure daju odličan prikaz stanja organizma. Iz oblika aurinog polja (razdaljina od tijela, nepravilnost oblika, rastrgani rubovi, crne rupe) možemo vrlo lako ustanoviti uticaje drugih energija; iz oštećenja tog polja ustanovljavamo sva oštećenja koja su vezana za njegovo fizičko tijelo. Oštećenja aure poznajemo kao mjesta bez energije - vakum, i kao mjesta gdje je previše energije - živi organizam. Sva klasična oštećenja možemo svrstati u te dvije grupe.

VAKUM je mjesto, tj. područje, u auri bez energije i pravo je leglo za viruse i bakterije. Ako vakum postoji na uhu, velika je vjerovatnoća da će uho brzo da oboli. Vakum se liječi tako što mu se dovodi odnosno kanališe energija. Tu nema poteškoća, jer je životno-kosmička energija čista, božanska, veoma uspješna i nema negativnih ili štetnih posljedica po organizam.

ŽIVI ORGANIZAM je mjesto, tj. područje, gdje u auri postoji višak energije. Taj višak energije ponaša se kao živi organizam koji, se hrani energijom aure i time je oštećuje. Živi organizam u auri nema snage da se odlijepi od nje, jer je bez svoje vlastite životne energije. Liječimo ga tako, što mu prvo damo životnu energiju, da se može odlijepiti od aure, i tek ga tada odstranjujemo. To odstranjivanje, kao i ceo opisani proces, teče bez negativnih posljedica, kako za pacijenta, tako i za terapeuta, jer nas životno-kosmička energija štiti i onemogućuje da bolest primimo na sebe.

To ovde potenciram zato što sam kroz višegodišnji terapeutski rad ustanovio da liječenje vakuma živih organizama bioenergijom nije primjereno. Tokom čišćenja živih organizama, u kojima je skrivena bolest, bioenergetičar za vrijeme terapije prima na sebe bolest od pacijenta i zarazi se, razboli ili čak umire. Isto tako, kada sledećem, tj. drugom pacijentu liječi vakum (bioenergetičari pogrešno vakum nazivaju "negativna energija") predaje mu i bolest prvog pacijenta, jer je terapeutova energija već zaražena.

Ubijeđen sam da su bioenergetičari najveći prenosioci bolesti energetskih sistema između različitih pacijenata. Njihova praksa i život to potvrđuje: pokazalo se da većina bioenergetičara u Sloveniji umire između pedesete i šezdesete godine, vrlo malo njih doživi duboku starost.