10.5. Sistem liječenja

Sistem liječenja mora se bazirati na načelu da sa svojim terpeutskim djelovanjem pomažemo oboljelom da savlada bolest. U prošlim poglavljima definisali smo tri stanja bolesti:

1. Oštećenja na energetskom tijelu;
2. Oštećenja koja počinju da djeluju na fizičko tijelo
3. Oštećenja, sada već vidna kao bolest, koja ostavljaju posljedice na fizičkom tijelu

Iz pomenutog slijedi da pacijentu kao prvo treba ozdraviti i povećati energetsko tijelo, auru, u kojoj je većina uzroka bolesti. Kao drugo, liječimo oslabljene funkcionalne sisteme fizičkog tijela, gdje već registrujemo uticaj bolesti na organizam; i, kao treće, obračunavamo se sa posljedicama koje je bolest ostavila na određeni organ. Ovaj redoslijed poteza upotrijebićemo za izradu tretmana liječenja.

• Prvo: transformacijama ozdravimo uzroke bolesti i kanalisanjem životno-kosmičke energije ojačamo bioenergetsko tijelo, auru, tj. napravimo terapiju na energetsko tijelo pacijenta. Time ćemo rasteretiti odbrambeni sistem tijela i postići da spoljni uticaji više ne deluju na bioenergetsko tijelo, auru.
• Drugo: po isteku 24 sata liječimo funkcionalne sisteme fizičkog tijela i to: nervni, disajni, krvni, mokraćni, probavni, reproduktivni itd., redom.

Vrijeme između terapija je potrebno da bismo ustanovili da li je prva terapija, kojom smo tretirali bioenergetsko tijelo, auru, bila uspješna, tj. da li se pojavio neki novi uzrok bolesti, novo oštećenje i da li je pacijent zadržao snažnu auru.

Druga terapija nam omogućava da rasteretimo odbrambeni sistem pacijenta koji se trošio na mala oštećenja zdravih funkcionalnih sistema, na koje bolest još nije ostavila posljedice, i dijagnostifikovanje oboljelih organa na koje je bolest već ostavila posljedice.

Prvom i drugom terapijom možemo da ozdravimo čak 85 odsto prijavljenih pacijenata, pa je značaj tih terapija ogroman.

• Treće: počinjemo liječiti oboljeli organ. Tim tretmanom, u principu, održavamo životnu energiju (pranu, či, ki) zdravog organa i čekamo da organizam primi tu energiju i ozdravi bolesni organ. Postupak se odvija uz pomoć promjene oboljelog specifičnog genetskog koda i oslabljenoga odbrambenog sistema organizma.

Zajedničko djelovanje sa tradicionalnom medicinom na tom nivou za terapeuta je skoro neminovno. Svaki iskusan terapeut zna da se, ako je bolest oštetila ili uništila određeni organ, npr. slijepo crijevo, žučnu kesu i slično, on mora biti hirurški odstranjen.