1.2. Ezoterične nauke
Na Istoku je religija u globalu omogućila duhovni razvoj širokih masa ljudi iz različitih slojeva. Otud su, svakako, najpoznatije tehnike joge i meditacije. U principu bismo mogli reći da se jogom održava fizičko, a meditacijom duhovno stanje ljudskog organizma, iako se efekti joge i meditacije prepliću. Mnogo godina prije našeg početka brojanja godina, na Istoku su otkrili i definisali energiju oko svakog živog tijela, u tijela i kako možemo da utičemo na nju i na energetska stanja u organizmu.
Danas stanovnici Evrope otkrivaju auru, čakre, sidije, mantre, asane… i slične pojmove i nijesu svjesni da su ti pojmovi u istočnim zemljama bili poznati i da su im čak i nazive dali prije više od pet hiljada godina. Iz Indije se, npr, preko primorskih i kontinentalnih puteva preko Kine i Japana širio pokret koji prodire u sve zemlje Istoka. Bivstvo toga i drugih poznatih pokreta bile su duhovne vrijednosti, koje se i danas primjećuju u svim strukturama društva.
Države na evropskom zapadu u srednjem vijeku doživjele su drugačiju renesansu, preporod crkvene dogme, poštovanje pameti i nauke, te se posvećuju drugim aktivnostima, posebno materijalnim: tehnologiji, tehnici i tehničkom razvoju. Počinje privredni razvoj, koji kasnije dostiže ekspanziju. Stari kontinent osvaja svijet, pokorava narode i kulture, nameće svoja načela pokorenima i tako stvara nepopravljivu štetu rušenjem onoga što su ti narodi kroz društveni razvoj hiljadama godina gradili. Postojalo je pravilo da je sve što nije hrišćansko, je pagansko i da ga zato treba uništiti. Sve to, i mnogo drugih primjera je pokazivalo da Zapad ulaže energiju u tehnički razvoj i ne čini dovoljno za duhovni razvoj stanovništva.
Pogrešno bi bilo da danas kažemo da na Zapadu nije bilo nikakvog duhovnoga razvoja. Ako pogledamo kroz društveni i kulturni razvoj Egipćane i Grke, ustanovićemo da se duhovni razvoj Zapada odvijao jednako kao na Istoku.
Razlika leži u tome što je na Zapadu duhovni razvoj bio privilegija pojedinih slojeva i struktura, kao što je crkveno vodstvo, tajna udruženja ili izabrani pojedinci iz viših slojeva, dok su na Istoku u njemu učestvovali skoro svi.
Mogli bismo reći, da je princip hermetizama osnova duhovnog razvoja Zapada. Ne možemo tačno definisati kako je izgledao taj razvojni put, jer je većina dokumenata izgubljena ili su to bila tajna znanja, dokumenti i svjedočenja, koja su se prenosila od usta do usta i koja su vremenom jednostavno izgubiljena, ili uništena. Određeni pregled daje nam proučavanje tajnih društava i njihovih pravila, koja su sačuvana: organizovano se pojavljuju relativno kasno, poslije krstaških ratova. Poslije osvajanja Svete zemlje, tj. otkrivanja dokumenata u hramu u Jerusalimu, većina tajnih društava, neka više, a neka manje, razvijaju učenje judaizma, tajanstvene Kabale, pa se radi hrišćanskoga progona, ta nauka i danas drži u tajnosti.
Za nas je značajno da se duhovni razvoj na Zapadu odvijao u određenim uskim strukturama i da je radi toga ostalim slojevima, tj. širokim masama, duhovnost ostala velika nepoznanica. Ako to saznanje prenesemo na genetske programe, ustanovićemo da su prisutni programi za razumijevanje i duhovni razvoj kod nas na Zapadu neaktivni ili potpuno blokirani. Time je upoznavanje, prihvatanje, vaspitanja i osvajanje određenih duhovnih tehnika i njihovih vrijednosti za nas Evropljane veoma teško. Mi na Zapadu jednostavno nađemo hiljadu opravdanja da to ne može biti istina, da se u to ne može vjerovati i slično.
U devetnaestom vijeku hrišćanski mislioci, teozofi pokušali su da nađu rješenje za raskorak između Istoka i Zapada. Organizovali su Teozofsko društvo i počeli proučavati i širiti duhovna znanja bez obzira na narodnost, vjersku ili političku pripadnost. Dali su ogroman doprinos da se na Zapadu počelo drugačije razmišljati i duhovne discipline Istoka više su se proučavale, analizirale i upotrebljavale u praksi. Oni, takođe, objavljuju da smo mi bića svjetlosti i da je naš izvor u svjetlosti.