2.3. Otkrića Rafaela Rosena (Rafaela Rosena)

U Izraelu, na drugom kraju Zemlje, Rafael Rosen (Rafael Rosen) nastavlja započeto djelo Vilijema Rejča (Wilhem Reich). Izvodi vrstu eksperimenata i definiše zakonitosti orgonske energije. Preuzima načelo da je orgonska energija izvor stvaranja i postojanja života na Zemlji, dok je ideje o akumuliranju energije za kasniju upotrebu daleko uspješnije preusmjerio. Umjesto akumuliranja (i kasnijeg usmeravanja ili dovođenja pacijentu) razvio je proces direktnog usmjeravanja energije na potrebno mjesto, tako da energiju terapeut samo kanališe.

U svom sistematičnom razmišljanju o terapiji i svjetlosnoj energiji našao se pred problemom: kako početi sa osnovnom idejom liječenja orgonskom energijom, i tako več postavio osnovno načelo za terapiju. Ustanovio je da je svaki organizam bez orgonske energije ispunio uslov da oboli, ako već nije bolestan. Tako je predvidio da sve promjene u organizmu možemo pratiti i pročitati na osnovu ocjenjivanja energije, koju svaki živi organizam predaje kroz svoju auru. Definisao je dvije vrste postojećih, odnosno mogućih oštećenja aure, i to: na mjestima gdje nema, gdje je premalo energije i mjesta gdje ima suviše, previše energije.

Isto tako, preuzeo je načelo da sve što u procesu terapije napravi mora imati za osnovu objektivnu proveru: mjerenje, a ne tek zaključivanje na osnovu individualnog prosuđivanja. Tako je otkrio mjerač, koji danas poznajemo kao senzor oka ili popularno blinker. Time se način kontrole bitno popravio, i na osnovu tačnosti mjerenja Rosen je razvio svoj način gledanja na energetsko tijelo. Prvi eksperiment napravio je kada je mjerio određeni organ tijela i ustanovio koliko on ima životne energije. Znao je da je organ bolestan ako nema dovoljno životne energije, i tu je energiju pomoću sistema meditacije dodavao. Mnogo puta to mu nije uspjelo, pa je zato ocijenio da mora postojati još nešto, što mora da se napravi. Tako je ustanovio da svaki organ prima energiju preko određenih mjesta na tijelu, preko vrtloga, tj. čakri, koje je nazvao tačke otvaranja. Tačke otvaranja aktivirao je crtanjem krivulja na određenim mjestima na tijelu koja je odredio mjerenjem i tako poboljšao uspjeh terapeutskog liječenja.

Rezultatima svoga rada nije bio zadovoljan, jer djelo nije moglo biti definisano, iako ga je kontrolisao mjeračem, tj. očnim senzorom.

Slučajno je ustanovio energetski uticaj jedne osobe na drugu i postojanje komplementarnih energija. Shvatio je da je sve na zemlji dualno i da ne postoji ništa što nema suprotne komponente. Ne postoji tama bez svjetlosti, dobro bez zla, muško bez ženskog, plus bez minusa, toplo bez hladnog, sjever bez juga, vlažno bez suvog, tvrdo bez mekog, i slično.

Otkrivanje komplementarnih energija predstavlja jedno od revolucionarnih otkrića u bioorgonomiji. Tada se prvi put postavlja kvalitetno transformacijsko pravilo za kanalisanje energije na oboljelo mjesto na tijelu.

U jednoj ruci je zamislio uzroke koji su doveli do toga da je određeni organ izgubio životnu energiju, a u drugoj ruci komplementarnu energiju tih uzroka. Rukama je kružio, miješao te dvije zamisli, i ujedno blinkao odnosno mjerio. Kada bi blinkanje prekinulo, prekinuo bi i miješanje, i pri tome kontrolisao da li se kanalisana energija pojavila na bolesnom mjestu. Organ je dobio i zadržao kanalisanu energiju.

Pjer Buri, komplementarni partner Naomi Fajnberg (Naomi Feinberg), definiše sve uzroke za bezenergetsko stanje kao sklop odnosno zbir uzroka, tako da to pravilo danas znamo kao pravilo Zbira uzroka.

Tim pravilom Rosen je liječio pacijente, pronalazio nove metode i otkrivao njihove zakonitosti. Vodio je dnevnik koji, većina bioorgonomista danas koristi kao radno upustvo i gradivo za terapeute. U njegovoj radnoj mapi zapisani su zbir strahova, broj organa, DNK, broj energetskih spirala i slično, odnosno sve što je potrebno za uspješno liječenje.