6.4. Meditacija susreta sa vodnikom

Anđeo čuvar ili unutrašnji vodič skriven je u nama i direktno je povezan sa univerzalnom istinom prirode. Mogao bih reći da cjelokupna ezoterična literatura bazira na tvrdnji da je materija istinska i tačna, jer je autoru to potvrdio ili saopštio njegov viši ja, ili vodič, odnosno anđeo čuvar. Sva ta literatura tim automatski postaje neupotrebljiva i postavlja se pitanje da li je obrađeni materijal neka nedokazana teza, koju autor brani anđelom čuvarom, ili tu materiju autor lično i ne poznaje.

Brojne moderne tehnike liječenja baziraju se na garanciji kako je autoru "to" saopštio i potvrdio anđeo čuvar. Danas više nema inkvizicije i tajnih zakletvi i više nije potrebno da se autori na takav način sakrivamo iza "anđela čuvara". To je stroga konstatacija i znači poraz za mnoge autore nekih veličanstvenih tehnika alternativnog liječenja i uputstava za duhovni rast pojedinca.

Terapeuti kod liječenja moraju znati, mjerenjem ili povratnom informacijom, da li su pravila, metode i postupci njihove odnosno određene tehnike dobri ili ne. To bi bilo dovoljno za rad tom tehnikom. Problem nastaje kada terapeut počne razvijati određenu metodu i kada direktno učestvuje u njoj angažovanjem svoje unutrašnje komponente, kada doživljava neko specifično stanje duha. Garancija da smo na pravom putu, velika potpora u razdoblju kada ego još nama gospodari, je, svakako, susret sa anđelom čuvarom. Anđeo čuvar je mnogima potreban sve do dostizanja stepena visokog duhovnog rasta, kada prestaje potreba za njim: kada postignemo univerzalnu ljubav, sami ćemo postati ti čuvari. Kada se kroz duhovni rast oslobodimo i fizičke komponente tijela, postaćemo mislioci i nećemo se više vraćati na Zemlju, nećemo više reinkarnirati.

Za meditaciju susreta sa anđelom čuvarom potrebna je mala pretpriprema. Prvo potražimo neku pokrajinu na Zemlji ili izmišljen kraj negdje u svemiru, odnosno sami izmislimo neku pokrajinu u kojoj nam je sve dozvoljeno i gdje imamo sve na raspolaganju, s ciljem da tu možemo vrhunski uživati i gdje nikome nizašta ne odgovaramo. To mjesto je naš raj, kraj u kome možemo doživjeti sva zadovoljstva koja zaželimo i gdje smo mi lično gospodari svega.

Anđeo čuvar ili unutrašnji vodič smo mi sami, i razumljivo je da će se naš vodič pojaviti u nekoj viziji samo u trenutku kada ga uistinu nužno trebamo, kada su mu vrata otvorena. Vodič se neće pojaviti uvijek kada mi to želimo, jer u tom trenutku u našoj svijesti još dominira vladavina uma, odnosno našeg ega, i to stanje je trenutak kada vodič ne funkcioniše, duhovna komponenta se ne realizuje. Radi toga moramo u meditaciji tijelo što potpunije opustiti, da ne bismo upotrebljavali misli i da u našem raju samo posmatramo i uživamo.

Vodič se u raju pojavljuje u snažnoj svjetlosti koja ne blješti, već vidimo svaki detalj predmeta koji je ceo jednako i kristalno osvijetljen, čisto i jasno.

Vodiča ćemo pozvati nesvjesno, sa ciljem da nam se predstavi, da nam dâ neki signal, ukaže na simbol, kod i slično, šifru po kojoj ćemo ga prepoznati prilikom svakog susreta u meditaciji. Postavljeno pitanje za anđela čuvara mora biti takvo da na njega sami ne znamo odnosno ne možemo naći odgovor ili da nije u našoj moći da to saznamo.

POSTUPAK MEDITACIJE SUSRETA SA VODIČEM

Kao prvo, udobno se namjestimo, sjedimo, ležimo ili smo u nekoj od asana, ako je poznajemo. Nije važno kakvu poziciju ili položaj za meditaciju zauzmemo, važno je da nam taj položaj ne stvara probleme i da možemo u tom položaju ostati duže vrijeme, da nas ništa ne opterećuje. Na sebi napravimo bijelu merkavu.

Počnemo duboko disati kroz nos, tako u mislima pratimo prolazak vazduha kroz nosnice. Kada se počnemo opuštati, počinjemo udisati svjetlost, tako da prilikom udisaja punimo tijelo bijelom svjetlošću, a izdišući dajemo svjetlost drugim bićima. Poslije potpunog smirenja, sa svjetlošću udišemo i izdišemo ljubav i, zatim, udišemo i izdišemo radost.

Zamislimo da idemo poljskim putem koji vijuga prema vodi u fantastičnoj lijepoj pokrajini. Na desnoj strani je šuma, a na lijevoj žitno polje položeno u obliku spirale pored vode. Iznad žitnog polja je brdo, brijeg, sa kojeg svijetli snažna svjetlost i osvjetljava cijelu dolinu.

Idemo po poljskom putu i posmatramo okolinu, prirodu, ptice, mrave na putu, vjeverice i slično. Zaustavimo se i svoje tijelo obojimo plavom bojom.

Iz sunca beskonačnog potencijala u sredini svemira povučemo zraku plave svjetlosti do vrha glave. Odatle povučemo zraku u desnu stranu glave i obojimo pola glave plavom bojom, idemo u lijevu stranu glave i obojimo i nju u plavo. Odatle zraka ide u desno rame - rame i ruku obojimo, lijevo rame - rame i ruku obojimo, sredinu kičme ispod rebara, obojimo cijelo tijelo, desni kuk - kuk i nogu obojimo, lijevi kuk - kuk i nogu obojimo. Odatle zraka ide između nogu i u sredinu Zemlje, putuje oko sunca i vraća se na početak kičme, gdje pravi krugove oko svakog pršljena od trtice do glave i spaja se sa suncem u sredini svemira.

Nastavljamo put prema vodi i zaustavljamo se na njenoj obali. Voda je čista i blizu obale vidimo vrtloge. Skinemo sa sebe odjeću, potpuno goli stepenicama silazimo u vodu do grla i stajemo u njene virove. Sa obale posmatramo svoje tijelo. Iz vrtloga pustimo kroz noge plamen koji spaljuje sve crno što vidimo u svakom dijelu našeg tijela. Kada smo spalili sve što je bili crno, kroz noge pustimo sitni pijesak koji očisti tijelo od ostataka sagorijevanja. Kroz noge puštamo vazduh da izduva sve što je ostalo u tijelu i, na kraju, puštamo vodu da ispere unutrašnji dio tijela. Sve to odlazi kroz glavu prema nebu, a tijelo ostaje čisto, potpuno prozirno, kristalno kao kristalna čaša.

Iz vode idemo van i krećemo prema brijegu sa kojeg svijetli jaka svjetlost i osvjetljava dolinu. Idemo preko polja spiralno poležanog žita sve do sredine spirale.

Sjedamo u sredinu spirale i postavimo pitanje za našeg anđela čuvara.

Primamo energiju spirale i na sebi napravimo merkavu srebrne i zlatne boje.

MERKAVA SREBRNE BOJE

Iz sredine svemira od sunca beskonačneg potencijala uzmemo zrak srebrne svjetlosti i povučemo ga u mislima do metar, metar i po iznad glave. Odatle kao vodu pod tušem pustimo svjetlost koja ide kroz naše tijelo i pravi oko nas kupu srebrne svjetlosti. Isto tako, od sunca iz sredine Zemlje povučemo zrak srebrne boje do ispod nogu.

Odatle prema tijelu raspršimo svjetlost kao vodu iz fontane, svjetlost nas osvjetljava, prolazi kroz tijelo i pravi kupu srebrne boje. Na isti način napravimo heksagram za našeg komplementarnog partnera i na kraju veliki heksagram; mi smo u merkavi srebrne boje.

MERKAVA ZLATNE BOJE

Na isti način kao što smo napravili merkavu srebrne boje pravimo i merkavu zlatne boje.

Zatim ustanemo i krenemo prema vratima u podnožju brijega, na kojem svijetli jaka svjetlost. Tu je ulaz i stepenice koje vode na vrh brijega. Krenemo stepenicama prema vrhu, brojimo od 10 do 0 i za svaki broj posmatramo različite boje zida:

10 zid je - CRVENE boje penjemo se gore,

9 zid je - NARANDŽASTE boje penjemo se gore,

8 zid je - ŽUTE boje penjemo se gore,

7 zid je - ZELENE boje penjemo se gore,

6 zid je - PLAVE boje penjemo se gore,

5 zid je - LJUBIČASTE boje penjemo se gore,

4 zid je - SREBRNE boje penjemo se gore,

3 zid je - ZLATNE boje penjemo se gore,

2 zid je - ROZE boje penjemo se gore,

1 zid je - SVJETLO PLAVE boje i stižemo na vrh brijega.

Nalazimo se ispred vrata ovalnog oblika iz kojih sija svjetlost beskonačnog potencijala. To su vrata merkave: iza vrata, iza svjetlosti je naše zamišljeno mjesto, naš raj. Kada se odlučimo, krečemo i idemo kroz vrata i kroz svjetlost u naše zamišljeno idealno mjesto, gdje ćemo se naći u čistoj duhovnoj okolini, van svog fizičkog tijela. Blinker nam neće raditi, jer je on lociran na fizičkom nivou, ali proradiće onog trenutka kada se pojavi anđeo čuvar.

Moramo biti svjesni odnosno ne smemo zaboraviti da možemo nesmetano proći kroz svjetlost u naše zamišljeno mjesto samo u jednom pravcu: kada se budemo vraćali, moramo to učiniti tako da brojimo natraške, od pet do jedan.

Odlučimo se i krećemo kroz vrata u svjetlost, koja je svugdje oko nas i, kada izlazimo iz polja svjetlosti, ulazimo u naš raj. Hodamo sretno po raju i uživamo ili spavamo, možda se kupamo; ukratko radimo sve što nam padne na pamet. Jedino što je potrebno jeste da se emotivno ne vezujemo na predmete i događaje koji leže odnosno teku oko nas, nezainteresovano ih posmatramo i u njima uživamo.

U raju ostajemo otprilike od pet do deset minuta.

I kada nam se učini da nećemo više moći da izdržimo u toj meditaciji, još ne otvaramo oči. Zamislimo da idemo kroz svjetlost prema vratima i brojimo pet, četiri, tri, dva, jedan i izlazimo kroz vrata svjetlosti. Sada možemo otvoriti oči.

Rekli smo da se vodič može pojaviti u različitim oblicima i da njegovu pojavu prati jaka svjetlost koja ne blješti. Ako se u raju pojavi vodič gledamo ga i u mislima uočavamo oblik njegovog tijela, nakit, odijelo i sve što je na njemu neobično ili interesantno. Može se desiti da nam vodič dā neki znak raspoznavanja, šifru ili ključ po kojem ga možemo prepoznati kada se bude drugi put pojavio u nekoj od naših sljedećih meditacija.

Po isteku vremena za meditaciju prekidamo je brojenjem od pet do jedan:

PET idemo prema svjetlosti,

ČETIRI u svjetlosti smo,

TRI prolazimo kroz svjetlost, ona je svugdje oko nas,

DVA registrujemo vrata i izlaz i

JEDAN prolazimo kroz vrata i izlazimo iz svjetlosti.

Idemo stepenicama nadole, spuštamo se sa brijega u dolinu, idemo do vode, uzimamo svoje odijelo i obučemo se.

Otvorimo oči.

PRIMJER: Pratio sam ponašanje grupe meditanata koje sam vodio na susret sa anđelom čuvarom. Kod vođenja meditacije uvek pomažem pojedincima transformacijama da lakše savladaju situaciju i da što prije dođu do faze vlastitog opuštanja. Odstranjujem blokade, karakteristične strahove i traume.

Pogled mi je pao na studentkinju ekonomije koja je sjela na kauč, duboko naslonjena, tako da su joj ruke ležale na donjem dijelu kauča. Imala je savijene noge, koljena malo raširena, a lice joj je bilo opušteno, bez nekog posebnog izraza. To je bilo stanje koje je ukazivalo da je shvatila moja uputstva i da meditaciju izvodi pravilno.

Na kraju sam zamolio kandidatkinju da nam opiše što je sve doživjela, dok je uživala u zamišljenom predjelu svoga raja.

Bila je zaista svjetlost. Ispred mene pojavio se jedan muškarac, nasmiješen; imao je na sebi svijetlu haljinu koja je oko vrata i rukava imala našivene nabore, krugove od platna kao što ih imaju klovnovi u cirkusu. Bio je prijatan i nijesam ga se bojala. Pored njega je ležala narukvica. To je bila moja narukvica iz djetinjstva koju sam jako voljela.

Na pitanje da li je dobila odgovor na postavljeno pitanje i, na moje pojašnjenje ako nije, to nije greška jer se odgovor može intuitivno dobiti i koji dan kasnije, zapitala se iznenađena i pomalo prestrašeno: Što? Jaz sam ga morala nešto pitati?

Ponovio sam da smo, kada smo krenuli u meditaciju, kada smo sjedeli i primali energiju u sredini žitnog polja, postavili pitanje vodiču, na koje smo želeli odgovor pri susretu sa njim.

A da, već znam odgovor na to, nijesam ga pitala, ili dobila sam odgovor, mada ne znam kako.

Prijatan i nasmijan muškarac je bio vodič, anđeo čuvar, i znak, šifra za prepoznavanje je bila njoj draga stara narukvica. Često se vodič pojavljuje u obliku, u kojem smo ga prvi put vidjeli, ali nema uvek znaka raspoznavanja, šifre, tj. narukvice u našem opisanom primjeru. Ako nema tog znaka po prepoznavanju, onda je to sigurno lažni anđeo čuvar: to nam ego potura lažnog vodiča, samo da bi ostao sa nama, da ga ne bi izbacili, odnosno izključili iz svoje ličnosti i aktivnosti.

Meditacija susreta sa anđelom čuvarom je jedna od osnovnih i ujedno vrlo značajnih pomagala na putu duhovnog rasta pojedinca. Omogućuje nam da iz odgovora vodiča saznamo šta je istina i šta je pravi odgovor na postavljeno pitanje, na koje u početnoj fazi svog duhovnog razvoja nemamo odgovor. Kasnije nam vodič neće trebati.

Naomi Fajnberg (Naomi Feinberg), autorica hatmare, navikla se da razgovora sa vodičem nakon svake jutarnje vježbe i da preko te meditacije stupi u kontakt sa vodičem koji joj savetuje šta i kako bi trebalo da radi tog dana. To radi svaki dan, naravno, i u dane kada ima predavanja ili tečajeve. Zato njeni tečajevi i predavanja često nemaju unapred odredjeni, ustaljeni sadržaj, pa se dobija utisak da ne zna šta radi i šta bi trebalo da predaje. Ali, kada se posvetite njenim aktivnostima tokom dužeg perioda, shvatite kako snažnu i duboku istinu ona uči.

Susret sa vodičem je dobro uraditi uvijek poslije određenih aktivnosti. Ujutro, kada izvodimo vježbe za održavanje kondicije duha i tijela, meditaciju susreta sa vodičem izvedemo na kraju, kao posljednju vježbu. Isto tako, tu meditaciju možemo izvoditi poslijepodne ili uveče. Kada jednom ustalimo susret sa vodičem, sa njim komuniciramo tako što mu postavljamo isključivo pitanja na koja sami ne možemo naći odgovor.

Konačni cilj našeg obrazovanja i osposobljavanja je dostizanje univerzalne ljubavi i činjenica da ćemo stalnim mjerenjem znati da kontrolišemo sve što se oko nas događa. Na tom stepenu neće nam više trebat vodič. Čovjek svojim duhovnim rastom i stalnom praksom dobije osjećaj da je sam postao vodič i da mu odgovori na sva moguća i nemoguća pitanja dolaze sami po sebi.

To je istina, jer čovjekova intuicija vrlo snažno djeluje, njeni odgovori su stoprocentno tačni, i mi ih možemo pratiti i kontrolisati pomoću svog intuitivnog senzora.