7.7. BIBLIJA i njen značaj

Biblija, izvorni dokument trijih monoteističnih religija (judizma, hrišćanstva i islama) danas je za veliki deo hrišćanstva pao u zaborav. Hrišćanstvo, prilagođavanjem svoje religije za prijem u rimsko društvo, i kasnije sa određenim dopunama na cerkvenim koncilima, mijenjanjem pojedinih načela sa namjerom da hrišćansku religiju prime široke mase, gubi prvobitni oblik.

Imam osjećaj da hrišćanstvo nije dovoljno brinulo za svoja izvorna načela, već da je sa raznim dopunama i mijenjanjem osnovnih načela, represalijama i zabranama, više željelo da vlada pojedincima i narodima nego da vaspitava vjernike u smjeru duhovnog razvoja. To stvara nepopravljivu štetu brojnim pripadnicima hrišćanstva. Njihovi genetski programi za duhovne kvalitete postaju pripadnicima hriščanske vjere neaktivni, vjernici žive pod vodstvom crkve, kao ovce i pastiri, bez mogućnosti da aktivno učestvuju u razvoju svojih urodjenih duhovnih komponenata.

Danas, sa razvojem društva, mase vjernika nemaju potrebe da budu ovce i lakše shvataju događaje u svijetu, pa instutucionalno hrišćanstvo gubi svoju ulogu pastira. Ljudima su pristupačnija izvorna načela hrišćanstva i Biblija nego neka istrošena pravila crkvene hierarhije.