2.2. Otkrića Vilijema Rejča (Wilhem Reich)

U prvoj polovini prošloga, XX. vijeka registrujemo naučne eksperimente sa upotrebom sunčeve energije za liječenje. Tako već poznati američki naučnik Vilijem Rejč (Wilhem Reich) izvodi eksperimente sa sunčevom energijom, s namjerom da je uhvati i upotrijebi za liječenje. On je uočio opštu pojavu da su ljudi dobre volje, veseli i da se osjećaju zdravo ako je dan lijep, pun sunca, i obratno, da se svi slabo osjećaju, nijesu radosni i veoma su potišteni ako je vrijeme oblačno ili kišovito, ukratko: bez sunca.

Njegova razmišljanja kako uhvatiti sunčevu energiju, koju je nazvao orgonskom energijom, i kako je upotrijebiti u terapeutskoj praksi, dovela su do izrade posebnih naprava za sakupljanje sunčeve energije, koje je on nazvao orgonski akumulatori. Od drveta je izradio ormaru slične kutije, koje je sa unutrašnje strane obložio kožom i drugim prirodnim materijalima. Te ormare je izložio suncu za toliko vremena da je unutrašnji materijal primio, tj. absorbovao sunčevu energiju. U te kutije je zatim polagao depresivne pacijente, koji su se nakon te terapije osjećali mnogo bolje.

Vilijem Rejč (Wilhem Reich) u američkom društvu nije našao na razumijevanje, iako je bio prvi naučnik koji je sa određenim ciljem akumulirao sunčevu energiju, koja je neophodno potrebna za život. On je bio prvi naučnik koji je tu energiju upotrijebio za liječenje pacijenata. Postavio je pravilo (koje se nije dugo održalo), da sunčevo energiju akumuliramo, odnosno pohranjujemo, i da ju kasnije upotrebljavamo. Otac ideje o akumuliranju orgonske energije i njenoj upotrebi umro je razočaran i ponižen.