3.4. Prijemna i predajna ruka

Veza između mjerača (senzora) i mjerne tačke (organizam, organ, mjesto i sl.) je naša ruka koja ima direktan kontakt sa energijom na mjernom mjestu tijela ili na prizvanom duhovnom tijelu. Mjerimo vakume ili suvišnu energiju. Najbolje ćemo osjetiti vakum, tj. bezenergetska stanja, rukom koja predaje energiju, a mjesta sa živim organizmom, tj. sa suvišnom energijom, rukom koja prima energiju.

Energija je protočna, preko jedne ruke ulazi u tijelo i kroz drugu ruku izlazi iz njega. Možemo reći da je jedna ruka prijemna, a druga predajna. U praksi znamo da su i jedna i druga ruka i prijemne i predajne, samo da jedna više prima, a druga više predaje energiju. To je dovoljno da na osnovu toga odredimo osobine za obje ruke.

Određivanje prijemne i predajne ruke: to, običajno, radi terapeut koji već poznaje svoje ruke i kojem dobro radi očni senzor. On postavlja svoj lijevi dlan obrnut prema dolje iznad desnog dlana kandidata, i desni dlan obrnut prema gore, ispod lijevog dlana kandidata. Dlanovi se ne dodiruju i nalaze se na oko pet centimetara razdaljine. Kandidat i terapeut mjere, blinkaju, i, ako je blinkanje kontinuirano, kandidat ima iste osobine ruku kao terapeut. Ima istu ruku za prijem i, takođe, za predaju energije.

Ako se blinkanje odmah prekine, terapeut diže svoje ruke i prekrsti ih tako da postavi lijevi dlan iznad lijevog dlana i desni dlan ispod desnog dlana kandidata. Nakon ukrštanja ruku terapeut okrene dlanove, tako da su obrnuto postavljeni u odnosu na prvi primjer. Blinker će djelovati kontinuirano, što znači da kandidatove ruke imaju suprotne osobine od ruka terapeuta: ako terapeut ima lijevu ruku prijemnu i desnu predajnu, kandidat će imati lijevu ruku predajnu, a desnu prijemnu.

Posle određivanja osobina ruku možemo probati kombinovano djelovanje ruku i senzora. Poznato je da mjesta na tijelu bez energije oduzimaju energiju iz terapeutovog dlana, da bi nadoknadili svoj manjak i da suvišnom energijom tijela predaje energiju u terapeutov dlan da bi se je oslobodilo. Zato je razumljivo da ćemo kod traženja vakuma koristiti ruku koja predaje energiju, i suprotno: kod traženja suvišne energije, elementala i slično, upotrijebićemo ruku primanja energije.

Za treniranje očnog senzora najjednostavnije je koristiti običnu plastičnu čašu. Plastika je mrtva materija i ponaša se kao vakum. Oči postavimo u položaj da nam blinker radi i mlitavom, dovoljno istegnutom šakom predajne ruke ravnomjerno prelazimo rukom iznad čaše. Udaljenost ruke iznad čaše neka bude približno deset centimetara, iako razmak nije definisan. Posvetimo pažnju očnom senzoru, blinkeru, koji kod prelaza ruke preko plastične čaše prekine s treptanjem i na dovoljnoj razdaljini ruke od čaše ponovo počne da radi.

Kada osjetimo da blinker reaguje na prelaz ruke preko čaše, tu vježbu ponovimo udvoje. Jedan kandidat drži plastičnu čašu i gleda djelovanje blinkera drugog kandidata: gleda ga u oči. Drugi kandidat blinka i prelazi rukom sa lijeve na desnu stranu i obratno iznad čaše koju ne vidi, odnosno ne zna njen položaj. Kad jedan od učesnika ustanovi da je blinker, odnosno da su mu trepavice prestale djelovati u položaju kada je ruka drugog kandidata putovala iznad čaše, oni zamijene uloge. Kandidat koji mjeri ne smije poznavati položaj plastične čaše, jer bi mu počeo djelovati ego i ne bi mogao dobiti tačan odgovor, ne bi dobio pravi rezultat.