5.1.5. Uticaj mrtvih ljudi

Čovjek, kada umre, nema više fizičko tijelo i ne može nam štetiti: njegovo tijelo je neupotrebljivo i već je raspadnuto. Poznajemo samo jedan oblik prividne smrti koju izvode u različitim kulturama. Nama su samo jedino informativno poznati primeri i način stvaranja zombija, koji izvode vjerske vođe vudu religije, i stvaranje golema u jevrejskom misticizmu. To su za nas još nevjerovatni slučajevi, izuzeci, koje stručnjak može realizovati kroz transformacije od energetskog do fizičkog stanja odnosno pojave.

To znači da poslije smrti od organizma ostaje samo jedan deo energetskog sistema, koji bi mogao imati svoj put u svijet energija. Često se dešava da je energetski sistem umrlog ostao vezan na fizičku okolinu i da ne nastavlja svoj zacrtani put. Te energijske tvorevine djeluju negativno na određeni organizam i terapeuti operišemo sa njima kao sa različitim oblicima nesrećnih energija, elementala, duhova ili duša umrlih.

Nesrećne energije su, u suštini, sve energije umrlih, koje ne nastavljaju svoj put. Pošto nemaju više životne energije, koriste druge energetske sisteme (bića, organizme) za svoje postojanje, jer su nesposobne da nastave svoj put. Među nesrećne možemo svrstati energije zemaljskog i nezemaljskog izvora, koje imaju zajedničke osobine.

Elementali su isto tako energije koje nam smetaju, ali ih ne ubrajamo u teže primjere za uzrok bolesti. Nepoznatog su izvora, njihov namjera nije potpuno jasna, stiče se utisak da ne djeluju na naš organizam i da smo na njih neosjetljivi, iako to nije tačno. Elementali i nesrećne energije imaju iste osobine, zato ih jednako tretiramo, odnosno odstranjujemo.

Duše umrlih rođaka ili prijatelja najjače utiču na naš sistem. Većinom su to duše onih rođaka prema kojima smo razvili snažne osjećajne veze (ili obratno), tako da astralna emocija prisiljava dušu da prekine svoj put. Duša se prilijepi za auru živoga čovjeka i nesposobna je da se od nje odvoji. Uzrok je u tome što više nema životne energije.

Duše umrlih se mogu iskoristiti za različite namjene, i neki ih koriste kao pomoćno sredstvo. Iako to nije neophodno potrebno, koriste ih u mentalnoj hirurgiji, vjerskim obredima, spiritizmu ili za zle namjere, kao što je crna magija.

U liječenju bolesnih stanja moramo biti vrlo oprezni sa tim energijama, jer je pacijent tijesno povezan sa njima. Mnoge religije i tehnike poznaju ta stanja i opravdano izvode određene obrede zaštite, da se ne bi desilo da duša umrlog ostane vezana za neki energetski sistem. Prilikom upotrebe duše u magiji izvođač mora biti posebno dodatno obučavan za tu tehniku, jer dolazi do fizičkih neprijatnosti.