4.5. Čišćenje vanjskog dijela uha

Uši su vrlo osjetljiv organ, koji može da se ošteti i od samog zvuka koji pretvara u tjelesne impulse za registraciju u mozgu, ako taj zvuk duže djeluje na uho snagom većom od 80 decibela. Bubna opna, koja direktno prima mehanička treperenja zvuka, je najpodložnija povredama, iako je dobro zaštićena u lobanji glave. Posebnu opasnost predstavlja prah, tj. sitni mehanički djelići koji dolaze sa zvukom i lijepe se na zidove slušnog voda, što predstavlja potencijalnu opasnost suženja ili začepljenja ušnog kanala, te smanjenog sluha.

Tijelo u vanjskom slušnom vodu izlučuje tekućinu u obliku masti na koju se lijepe mehanički djelići praha. Iako se iz uha izbacuju otpaci, mast i prah znaju formirati tvrdi čep koji začepljuje kanale slušnog voda. Čep je po običaju gust i tvrd, sužava tj. začepljava ušni kanal, sprečava normalno primanje zvuka bubne opne i smanjuje sluh uha na takvom nivou da je pacijent u većini slučajeva praktično gluv.

Vanjski slušni vod medicina čisti tako, da u uho ulijeva mlaku vodu koja omekša čep i tada sa pritiskom vazduha ispere uho i tako izbacuje začepljenje. Ta metoda nije uvijek uspješna, jer se često događa da se nakon medicinskog čišćenja uho ponovo začepi.

Najuspešnijene čišćenje začepljenog uha možemo izvesti sa podpritiskom, koji dobijamo pomoću voštane svijeće napravljene posebno za to, a koja sagorijeva na ulazu u slušni vod.

Izrada svijeće:

Uzmemo komad tanke neoprane krpe, komad čaršava, veličine približno 20 x 20cm i potopimo ga u rastopljen, čisti pčelinji vosak. Bitno je da vosak bude čist, stvoren prirodnim putem, kada pčele nijesu dodatno hranjene. Platno, natopljeno voskom, savijemo u obliku kupe, spirale, tako da vrh te kupe ima otvor veličine 5mm i osnovica 6 - 8 cm, a visina kupe tj. svijeće 15 - 20cm. Tanji vrh svijeće postavimoo na otvor uha pacijenta, tako da makazama kidamo vrh kupe i prilagođavamo ga da dobro začepi otvor ušnog kanala. Svijeća ima tanke zidove, pa se vrlo lako prilagođava otvoru uha i tako je pripremljena za upotrebu.

Svijeću možemo da kupimo i u apoteci, ali nije dovoljno kvalitetna i nju upotrebljavamo samo u krajnoj nuždi.

Način čišćenja:

Pripremimo svijeću, posudu sa vodom ili lavor, dva peškira, makaze, šibice ili upaljač i komad tvrdog papira, tj. kartona. Na sredini papira izrežemo rupu, veličine približno 3cm i u nju stavimo svijeću. Postavimo peškir (može to biti i manji jastuk) na sto, na koji će pacijent položiti glavu, naslonjen na suprotnom uhu.

Pacijent može da leži na boku umjesto da nasloni glavu na sto, sa time da mu pod glavu postavimo veći jastuk.

Papir oko svijeće malo savijemo da omogučimo bolji pregled i nježno potisnemo vrh svijeće na ulaz u ušni kanal. Moramo paziti da sa pritiskom ne zatvorimo otvor na svijeći, kojom skoro da ne dodirujemo uho: držimo je vertikalno. Savijeni papir raširimo i pokrijemo uho i dio glave, kako bi glavu zaštitili od voska, koji može da kapne i povrijedi pacijenta (iako se to još nije dogodilo).

Zapalimo širi dio svijeće i pustimo da gori. Temperatra je na ulazu u uho, na hladnom kraju svijeće dovoljna visoka da pretvori čep, suvišnu smjesu iz ušnog kanala, u prah. Prah se pod pritiskom uvlači u sredinu svijeće i skuplja se na njenom donjem dijelu.

Dva ili tri puta prekidamo terapiju, sa makazama odrežemo izgorjeli dio svijeće i bacamo u lavor sa vodom. Uzmemo komad žice, malo je na vrhu savijemo i očistimo donji dio svijeće od izvučene smjese iz uha. Često se dešava da moramo svijeću odmotati, kako bi očistili donji dio svijeće, što ne iznenađuje, jer se u uhu obično nalazi materijala dovoljno za čitavu kutiju od šibica.

Pacijent kod sagorijevanja svijeće čuje pucketanje i po pravilu, na kraju čišćenja čuje kao da je nešto puklo, kao da se uho ođednom odčepilo. Desi se da i pored korištenja dvije ili tri svijeće, sve do završnog dijela pacijent ne čuje. To znači da terapija nije završena i da treba nastaviti drugi ili treći dan od prve terapije. Pacijent posle prve terapije osjeća olakšanje u ušima i bolje čuje, iako liječenje još nije završeno.

Moramo dobro paziti da se ne desi neka nesreća, npr. da kapne koja kap voska na nezaštićeni dio glave i opeče pacijenta. Posuda sa vodom treba da je pri ruci. Praksa je pokazala da će sve biti u redu ako se držimo uputstava. Kod izvođenja ove terapije dobro je imati pomoćnika, a pacijenta moramo obavezno poučiti o načinu izvođenja terapije.