7.2.4. Probavni sistem

Osnovna funkcija probavnog sistema je da mehanički i hemijski obradi hranu i iz nje izdvoji hranljive sastojke, potrebne našem organizmu. Hrana se u ustima mehanički drobi i hemijski priprema za odvod preko jednjaka u želudac, đe počinje proces varenja. Varenje hrane se nastavlja u dvanaestopalačnom, tankom i debelom crijevu, dok se ostatak neprobavljene hrane u obliku blata, kroz debelo crijevo i anus, izbacuje iz tijela. Razlika između korisnog i nekorisnog dijela hrane je u tome, da se u vodi rastvaraju sve materije koje su hranljive, a koje krv može preko kapilara prihvatiti i odvesti do ćelija na upotrebu. Cjelokupni probavni sistem mjeri približno deset metara i nalazi se u dijelu trbuha ispod diafragme.

U ustima zubi, jezik i žlijezde svojim sokovima pljuvačke mehanički i hemijski pripremaju hranu koju želudac prihvata, smekša, dobro natapa, i time počne postupak varenja. U procesu rastvaranja hrane sudjeluju i najviše doprinose žlijezde za varenje, pljuvačke, žlijezde u trbuhu i crijevima, jetra i pankreas.

U prvom dijelu tankog crijeva je dvanaestopalačno crijevo, u kojem je lociran kanal žuči, koji dostavlja potrebne sastojke za rastvaranje masti i odvođenje određenih vitamina. Na istom ulazu uz kanal žuči nalazi se ulaz pankreasnog voda, koji dostavlja sok, potreban za rastapanje kisjelina, preradu polisaharida i za preradu masti u masne kisjeline.

U zadnjem dijelu debelog crijeva, kao zadnjem dijelu probavnog sistema ili svojevrsne deponije smeća, skladišti se nesvarena hrana, koju organizam izbacuje iz tijela, kao materiju nekorisnu za organizam: na tom mjestu se nalaze uzroci mnogih bolesti.

Isto kao i kod kontrola i liječenja drugih sistema, probavnom sistemu kao cjelini prvo kontrolišemo cjelokupnu životnu energiju i nakon toga pojedinačno pregledamo organe koji nijesu primili energiju. Energiju tim organima dovodimo IV. i V. pravilom.

Uz probleme probavnog sistema slijede poteškoće sa zubima, krajnicima, želudačne i žučne poteškoće, problemi crijeva, posebno debelog i tankog crijeva i anusa, koje treba redovno održavati. Kao što sam već pomenuo, u primjeru bolova želuca moramo uzeti u obzir još i žuč i dvanaestopalačno crijevo, te na njima obaviti potrebne kontrole i transformacije. Samo tako možemo pronaći koji je od tih organa u stvari bolestan i koji stvara bol. Primjerena i probrana hrana, posebno iz vegetarijanske kuhinje, može dobro stabilizovati probavne poteškoće.

Najveću opasnost za čovjekovo zdravlje predstavlja zadnji dio probavnog sistema, debelo crijevo, u kojem se slažu nesvarene materije i gomilaju ostaci hrane, odnosno svakakvo smeće. Tu je kompletan otpad neupotrijebljene hrane sa različitim mikroorganizmima, koji su tu naseljeni i predstavljaju opasnost po zdravlje. U mnogim primjerima teških bolesti, kao što je to npr. rak, njihov uzrok nalazimo u debelom crijevu: maligne ćelije se rađaju u debelom crijevu.

Organizmu je sveukupno potrebna velika količina vode, pa je briga za dobrom i čistom vodom vrlo važna za zdravlje organizma. Žalosno je, da se danas još skoro svuđe za piće koristi voda iz vodovoda, ona je zatrovana i može da služi samo kao sanitarna voda. Dobar savjet je da povremeno ispiramo debelo crijevo tehnikom urinoterapije.