6.5. Krv

Krv je po nekim teorijama glavni organ u organizmu, ako uopšte možemo reći da neki organ u organizmu može biti glavni. Vrši jednu od vitalnih funkcija u tijelu. Kroz vjekove je predstavljala nešto mistično, pa je razumljivo da je bila i ostala izuzetno poštovana. Takođe, izlivanje krvi iz organizma je značilo smrt i uništenje organizma. Tako, mi još i danas oduzimamo život većini životinja izlivom krvi.

Sa prekidom prolaska krvi kroz venske i arterijske žile nastupa tzv. kap, i u većini primjera predstavlja prekid života na fizičkom nivou.

Krv u organizmu vrši glavnu funkciju dostavljanja potrebnih materija za svaki sistem tijela, za svaki organ, ili detaljnije: za svaku ćeliju. Ako je krv slaba, slabo će i da izvrši svoju funkciju. U medicini se najznačajniji podataci o stanju pacijenta dobijaju upravo preko analize krvi.

Mjerenja krvi u klasičnoj medicini vrše se tako da se na određenoj prostornoj jedinici prebroje krvna zrnca, tj. djelovi krvi: tako se dobija slika o stanju pacijenta, putem sistema upoređivanja. Terapeuti sa životnokosmičkom energijom ne broje krvna zrnca, već se bave energijama i mjerenjem energije, određivanjem energetskog stanja. Ako krv ima dovoljno energije može uspešno da vrši transport odgovarajućih materijala i obrnuto. Glavna razlika između energetskog i medicinskog mjerenja je u tome da se može desiti da krv po medicinskom mjerenju ima dovoljno krvnih zrnaca, ali su ona bez energije, pa neće moći da izvrše svoj osnovni zadatak transporta.

Kao primjer možemo uzeti da imamo deset konja za prevoz nekog materijala, koji u prosjeku mogu nositi teret težak 100 kg. Sa medicinskog stanovišta, prebrojilo bi se da li postoji na raspolaganju deset konja i u slučaju da su svi konji prisutni, konstatovalo da je sve u redu, tj. da je krv dobra. Sa druge strane terapeut mjeri energiju krvi, što u našem primjeru znači da kontroliše da li konj može nositi 100 kg i ukoliko konj ne može prenijeti tu težinu (npr., može nositi samo 20 kg) rezultat nije isti: konji su slabi - krv je slaba.