7.2.1.3. Sluh
Sistem sluha, slično vidnom sistemu, dostavlja informacije iz vanjskog svijeta, tako da prenosi zvučne signale, tj. mehaničke vibracije iz okoline i pretvara ih u električne, ili, bolje rečeno, tjelesne impulse i preko slušnog živca dostavlja mozgu na obradu podataka. U slušnom sistemu se nalazi sistem za ravnotežu, zato moramo kod mjerenja i liječenja uzimati u obzir oba sistema odnosno njihova stanja.
Uho kao organ za prijem zvuka sastavljeno je iz spoljašneg, srednjeg i unutrašnjeg uha. Spoljašnje uho čine ušna školjka, spoljašnji ušni kanal i bubna duplja koja ga povezuje sa srednjim uhom i đe se vazdušne vibracije pretvaraju u tjelesne vibracije. Srednje uho slijedi vibracije zvuka prenesene sa bubne opne, a čine ga tri slušne koščice: čekić, nakovanj i uzengije, sa kojima se spaja sa unutrašnjim uhom. Unutrašnje uho u membranskom pužu pretvara zvučne signale u tjelesne impulse, a preko ušnog živca prenose se informacije do mozga na registraciju zvuka. Organ za ravnotežu se nalazi u unutrašnjem uhu. Sistem je prilično komplikovan, zove se lavirint, ugrađen je u kostima glave i odlično zaštićen od spoljašnjih povreda. U polukružnim kanalima organa za ravnotežu nalazi se posebna tečnost i indikator ravnoteže, koji registruje svaki pomak glave na principu nivoa tečnosti u posudi.
Većinu problema slušnog sistema dijelimo na spoljašnje, srednje i unutrašnje bolesti uha. Kod transformacija obuhvatamo svaki dio sluha kao samostalne organe, i pojedinačno ih liječimo sa životno-kosmičkom energijom. Iako je uho senzor mehaničkih vibracija, ono ne podnosi snažne udare, pa prejaki signali mogu povrijediti pojedine organe, a osoba za posljedicu može slabo čuti. Često se dešava da kod pacijenta ustanovimo da na jedno uho slabije čuje, što znači da je uho bilo izloženo jakim vibracijama iz okoline, da je pacijent preživio jednu od bolesti uha ili je na njegovom uhu živio neki elemental, tj. duša umrle osobe.
Danas problem slaboga sluha uglavnom rješavamo slušnim aparatima, koji pojačavaju signal tako da ga slušni sistem registruje i prenosi do mozga. Ti aparati pojačavaju zvuk, ali ga mogu nepravilnom upotrebom još više oslabiti, pa ih je potrebno redovno održavati. Bolje rješenje je ugradnja mikro čipova koji zamjenjuju uništeni organ sluha.
Različite upale u dječijem dobu, neprimjerena upotreba tableta, mehaničke povrede kod industrijske buke, rada motora i sl., mogu smanjiti sposobnost primanja zvučnih signala i ostaviti trajne posljedice na slušnom sistemu.
Energiju slušnog sistema generalno kontrolišemo u sva tri pomenuta dijela uha, za lijevo i desno uho posebno, kako bismo ustanovili koliko u njima ima životne energije. U slučaju da jedan od tri dijela uha nema dovoljno energije, sa ponovnim mjerenjem ustanovimo koji je dio u pitanju i koji je uzrok tome. Upotrijebimo IV. i V. pravilo da bismo podigli životnu energiju tamo đe je nema, te kontrolišemo kompletno uho da bi ustanovili koji organ uha je ugrožen, odnosno koji orgn nije primio energiju. Kada i taj organ prihvati energiju, održavamo je do ozdravljenja.
