12.5. Mentalni zapis
Mozak komunicira unutar i izvan tijela u vlastitom jeziku i sve oblike mijenjanja informacija obrađuje na sebi svojstven način. Mozak nema samo jedan osnovni jezik sporazumijevanja, kao što to ima mašinski jezik računara, već upotrebljava više osnovnih jezika ili programa, a primljene informacije obrađuje u višedimenzionalnom i višeslojnom sistemu. To omogućuje mozgu da sve informacije obradi na direktan način i da kod djelovanja, s obzirom na brzinu reakcija i količinu informacija stvara najmanje grešaka i dobro štiti sistem djelovanja od vanjskih uticaja.
Pomenuto ponašanje mozga sam mnogo puta provjerio u praksi i mozak zaista klasifikuje informacije i posebno ih obrađuje nezavisno jednu od druge, da za svaku informaciju ima poseban računar koji samostalno djeluje i usklađuje svoju aktivnost u sporazumijevanju sa svim drugim računarima. Ako povrijedimo jedan dio mozga, povrijedićemo samo taj dio računara, dok ostali računari mozga normalno djeluju. Nas ovđe zanima samo jedan segment mozga i to onaj koji prima podatke u vezi sa riječima i tekstom, te kako pretvara te informacije u njemu poznat jezik slika, kako bi tu mogućnost iskoristili za uspješno liječenje sa životno-kosmičkom energijom.
Sa studijom ponašanja mozga i problemima terapeuta početnika kojem transformacije ne djeluju, odnosno kome pravila od I. do V. ne funkcionišu, došao sam do zaključka da početnik čini mnogo grešaka čitanjem teksta pravila. Zato sam predlagao sistem “uključenje-isključenje”, kako bismo se kod izvođenja pravila isključili iz stresnog svakodnevnog stanja i uključili u smireno meditacijsko stanje, u kojem su moždani valovi u alfa-teta stanju. Uspjeh je bio nevjerovatan: svaki je početnik doživio i osjetio uspjeh kod izvođenja pravila. Napominjem, taj korak predstavlja samo prelazni korak kod upotrebe transformacija i liječenja.
Kao što sam objasnio u prethodnom poglavlju terapeut može napisani tekst pravila skratiti, može ga i mentalno čitati, a transformacije neće izgubiti svoju vrijednost i efekat: u to je srž mog saznanja odnosno prelaznog uputstva kako postepeno preći iz savremenog načina zapisivanja pomoću slova na direktno komuniciranje sa mozgom uz pomoć slika.
Najadekvatniji sistem izvođenja transformacija jeste da ih izvodimo direktno u osnovnom slikovnom programu mozga, što bi mogli uporediti sa situacijom da naredbe računaru dajemo u njegovom mašinskom jeziku. To znači da tekst transformacija, u našem primjeru pravila od I. do V., ne izvodimo čitanjem teksta pojedinih pravila, već riječi odnosno sadržina tih pravila kao cjelinu pretvaramo u slike i kod transformacija u mislima slijedimo redoslijed tako stvorenih slika.
Slike, koje dobijamo pretvaranjem riječi jesu individualnog karaktera i kod svakog pojedinca specifične, tj. svako ima svoj sistem slika. Rijedak je primjer da dva kandidata stvore jednak ili barem sličan redoslijed i oblik slika, iz čega slijedi da su informacije jednog kandidata tuđe drugome, iako imaju istu osnovu. Dobijene slike pretvaranjem riječi diktira sam mozak i nemaju čisti fizički izgled. Po pravilu nijesu slike iz prirode, ali su vezane za naš pogled na svijet i našu apstraktnu stvarnost, te ih zato jednostavno pamtimo. Red i oblik slika mogu se kod pretvaranja mijenjati, što nas ne treba zbunjivati, jer je uvijek za svako pretvaranje u mozgu postoji više rješenja, pa mozak traži najprimjerniju kombinaciju slika.