1.1. Životno-kosmička energija

Ako pogledamo u dokumente iz prošlosti, pronaći ćemo da je u istoriji čovječanstva bilo više puta zapisano, da je čovjek vezan za nebo i svemir nekom nadprirodnom silom, te da bez te povezanosti za njega nema života. Čovjek je mislio da su te sile određena nadprirodna bića slična ljudima, koja iz nebeskih visina, svemira ili sa visokih i nedostupnih planina vladaju na Zemlji, za dobro i zlo, kao nagrada ili kazna za određenje ljudske aktivnosti. Za njega su to bila božanska svemoguća bića, stvorena po ljudskom obliku i odgovorna za sve ono u prirodi što nije sam mogao rastumačiti. Taj period je vrijeme kada su primitivna plemena stvarala mitologiju i religiju, panteone mnogoboštva. Za svaku prirodnu pojavu, posebno za vremenske pojave od kojih je zavisila ljetina, ljudi su izmislili određenog boga, koji je bio odgovoran za dobar ili slab prinos hrane, zavisno od toga da li je čovjek živio skladno sa prirodom ili ne. Na našem kontinentu su dobro poznata familijarna stabla i hijerarhija božanstava grčke mitologije, iako ni mi Sloveni ne zaostajemo za drugim narodima, jer posjedujemo fantastičnu mitologiju, hijerarhiju bogova sa prelijepim imenima, kao što su Perun, Dajbog i Vesna.

Razvojem društva, ljudi ne mijenjaju svoj odnos prema religiji. Naprotiv, iz različitih božanstava, ponekad čak i preuzetih od drugih naroda, formiraju jednog boga, vladara od prirodnih sila. Taj bog je odgovoran za sve što se događa na Zemlji, dijeli pravdu i kažnjava. Skoro svi civilizovani narodi prihvataju to monoteistično načelo. Živi se u vremenu jedne sile, jednog vladara i jednog boga.

Nakon perioda formiranja jednog vladara uzdignutog na nivo boga, mudraci i neki društveni pokreti pokušavaju na različite načine, posebno otkrivanjem istočnjačkih država i njihovih kultura, uporediti duhovna saznanja i otkrića Istoka sa saznanjima zapadnog hermetizma. Crkva kao nosilac religije pokušava zadržati pridobijene privilegije i dostignute pozicije u društvu, dok se sa druge strane društvo želi zaštititi od istrošenih crkvenih doktrina pomoću različitih zakona. U tom periodu odvajanja crkve od države, društvo riješava problem kako zamijeniti idealističke predstave i opravdanja za prirodne zakone, koje je do tada nudila religija. Naučna istraživanja su dovela do toga, da su određene i ustaljene doktrine pojedinih religija zamijenjene elementima otkrivenih fizičkih zakona i naučnih objašnjenja za određene prirodne pojave. I pored toga je u čovjekovom biću ostala praznina, zbog još neobjašnjenih zakona prirode, pa čovjek još uvijek osjeća prvobitnu i nepromijenjenu vezu između sebe i svemira.

Pokušaji da se objasni naša povezanost sa svemirom bez upotrebe božanstava, poznati su kod različitih kultura. To je posebno izraženo u novije vrijeme, đe objašnjenja daju teozofski pokreti i pojedini mudraci, koji su ustanovili da život na Zemlji zavisi od sunca i svjetlosti. Korak je bio ogroman, ideja se raširila po cijelom svijetu, napisano je mnogo knjiga i stvorena ogromna literatura o svjetlosti i svjetlosnim bićima. Mnoge teze o zavisnosti života od svjetlosti naučno su dokazane, preovladalo je mišljenje da smo sa tim temeljima na pravom putu objašnjenja veza našeg života sa svemirom. Nije se održala ideja da je čovjekov život zavisan samo od svjetlosti, pa tako kod bioorgonomista nalazimo nova upustva da je za čovjekov život premalo samo uticaj sunca. Na osnovu kabalističkog nauka, oni su definisali kao temelj života sunce beskonačnog potencijala, koje se nalazi u centru svemira.

Iako su bioorgonomisti sa idejom o suncu beskonačnog potencijala u sredini svemira davali određene odgovore, ljudima je na kraju dvadesetog vijeka nešto nedostajalo kod objašnjenja tog pojma. To je bilo vrlo primjetno, sve i da smo površno pogledali u pravila astrologije i nekih drugih ezoteričnih filozofija, koje za svoje djelovanje uzimaju u obzir uticaj drugih planeta i nebeskih sila u smislu povezanosti ljudskog života i svemira.

Moja razmišljanja, saznanja i empirijski eksperimenti potvrđuju da je cjelokupni život na Zemlji zavisan od nje same i svih faktora svemira. Sve živo i neživo na Zemlji postoji, djeluje i funkcioniše u zajedničkom i skladnom procesu, kao sastavni dio jednog istog energetskog sistema. Život i cjelokupnu prirodu na Zemlji ne možemo odvojiti od svemira, niti argumentovano objašnjavati ili raspravljati o jednom bez drugog, jer smo potopljeni u energiju života, zavisnoj od svih faktora prirode. Naš život je direktno zavisan od energije koju je formirao kosmos na Zemlji, energije u kojoj živimo i od koje zavisi naš život i zdravlje.

Mnogi moji istomišljenici, koji su slušali moja predavanja ili čitali materijale koje sam napisao za potrebe tečaja, ili kao odgovore na postavljena pitanja, predlažu naziv “božanska energija” za energiju koja nam daje život. Pristalice takvog imena su posebno oni moji pacijenti, koji su pomoću ovđe opisane tehnike liječenja, savladali neku od teških bolesti, preživjeli porodičnu tragediju za koju su dobili objašnjenja, povratili uspjeh već propalog preduzeća, postigli dobar uspjeh u školi i sl.

I pored svega toga smatram da tu energiju, koja nam daje zdravlje i sretan život, treba imenovati “životno-kosmička energija”: životna, jer živimo u toj energiji koja nam omogućuje srećan život bez bolesti, i kosmička, jer ta energija zavisi od kosmosa čija cjelokupna energija zajedno sa energijom Zemlje stvara uslove za život - energiju života.

S obzirom da naše zdravlje zavisi od životno-kosmičke energije koja nam daje život, slijedi logičan zaključak da je možemo upotrebljavati za liječenje i održavanje zdravlja. Već dugo vremena eksperimentišem i pokušavam saznati kako djeluje životno-kosmička energija na žive zemaljske organizme i da li ostavlja kakve posljedice na organizam, ako je kanališemo u njega sa namjerom da izliječimo oboljelo tijelo ili održimo zdravlje. Rezultati su božanski, sa tom energijom možemo liječiti energetsko i fizičko tijelo, ili bolje reći, možemo liječiti dušu i tijelo bez negativnih posljedica za pacijenta ili terapeuta.

Kod liječenja sa životno-kosmičkom energijom koja nam daje život ne ostavljajući posljedice i koja nema štetnih uticaja na pacijenta i terapeuta, razumljivo je da rezultat liječenja ne može izostati. Zdrastveno stanje se odmah po prvoj terapiji popravlja; problem nastaje jedino ako se pacijent nalazi u posebnom psihičnom stanju ili ako konzumira određene hemijske substance poput droge, tableta ili alkohola, koji promijene njegov metabolizam, pa je potrebno ozdraviti te zavisnosti prije samog liječenja. Iz svega toga sledi da su moji prijatelji u pravu kada tvrde da su ta energija i metod liječenja božanski, ali takav naziv više zalazi u religijsko područje, pa ga zbog toga ne prihvatam.