7.2.1. Živčani sistem

Živčani sistem je sastavljen iz mozga u ulozi centralnog i komandnog kompjutera, kičmenog mozga kao glavnog provodnika živčanih puteva, nosioca živčane mreže i živaca koje poznajemo kao centralne i periferne, a koji vode iz kičme u sve organe tijela. Poznajemo još 12 moždanih živaca, koji su direktna veza između mozga i senzorskog dijela za registraciju okoline. Mozak predstavlja vrlo složen deo ljudskog bića i tijela, iz koga potiču sve aktivnosti organizma i svijesti: uslovno rečeno, mozak je naš kompjuter, dok su živci osjetljivi provodnici preko kojih mozak prima i predaje sve informacije čitavog tijela.

Taj sistem kontroliše za nas svjesno i nesvjesno djelovanje organizma, pa je razumljivo da je mreža živaca isprepletena u svakom dijelu tijela. Isto tako živčani sistem omogućava da preko senzora za vid, sluh, miris, ukus i dodir, mozak direktno kontroliše događaje izvan tijela i po obradi podataka takođe usmjerava naše ponašanje prema okolini.

Možemo se opredjeliti da u globalu prihvatimo liječenje živčanog sistema za mozak i za kičmu, dok sve ostale živce tretiramo kao sastavni dio svakog sistema tijela i prenosimo liječenje na taj sistem, odnosno njegov organ. Pošto su živci često izloženi oštećenjima koja uslovljavaju različite bolesti, kao što su slaba krv, zarazne bolesti, povrede, tumori, hirurški zahvati, ljekovi i sl., naše je opredeljenje da ih tretiramo kao sastavni dio nekog organa ili sistema tijela razumljivo i opravdano. Tako ćemo npr. vidni ili slušni živac obrađivati sa okom i uhom, sa vidnim i slušnim sistemom tijela, a ne kako inače priliči za živčani sistem u sklopu moždanih živaca.

Najčešći znaci bolesti živaca jesu glavobolja, vrtoglavica, gubitak ravnoteže, opšta slabost, otupjelost, gubljenje pamćenja, smetnje kod govora, grčevi, nesvjestica, drhtavica tijela, nekontrolisano djelovanje crijeva i mokraćne bešike.

Kod terapije nije potrebno da se upuštamo u detalje funkcionisanja živčanog sistema tijela; živce moramo poznavati u globalu kao provodnike komandne mreže i moramo biti sposobni prepoznati njihovo zdravstveno stanje - da li imaju potrebnu životnu energiju ili ne.

Npr., ako nas boli glava, treba znati da za to može postojati više uzroka. Kod svih njih ustanovljavamo da mozak nema dovoljno životne energije. Bolove glave zato liječimo tako što zamišljamo mozak kao jedan kompaktan dio tijela i dižemo mu energiju sa V. pravilom.

S obzirom da smo kičmu već izliječili kod I. terapije, energetske terapije, ostale djelove živčanog sistema tretiramo malo kasnije kod liječenja pojedinih organa. Ako su bolovi prisutni u pojedinim djelovima tijela, nezavisno od organa ili sistema tijela, kao što je slučaj sa bolovima u ramenima, zamislimo ramenski živac kao provodnik i izliječimo ga upotrebom V. pravila.

Išijasni živac vrlo često predstavlja problem i stvara nepodnošljive bolove u kuku i nogama, ohromi tijelo i onesposobljava pokrete. Njega, odnosno bolove koje on stvara liječimo i ozdravimo na jednak način kao u prethodnom primjeru bolove u ramenima, samo što je potrebna češća intervencija terapeuta, jer je u pitanju jedan od debljih živaca. Tom živcu dodajemo životno-kosmičku energiju više puta tokom dana, sve dok ne prestanu bolovi.