1.2. Zadatak tijela

Naše tijelo prima životno-kosmičku energiju i tako održava svoj život. Organizam kroz koji teče ta energija, tj. koji stalno posjeduje tu energiju jeste zdrav organizam, i obrnuto: ako nema protoka te energije kroz tijelo, ona počinje slabo funkcionisati i obolijeva. Energiju unosimo u organizam direktno iz okruženja. Navikli smo reći za taj postupak da energija teče iz svemira, putem hrane, tečnosti, disanja i ostalih životnih aktivnosti. Danas nije više tajna da neki ljudi uz pomoć meditacije unose u organizam životno-kosmičku energiju i da tako mogu živjeti bez hrane ili čak bez pića, što nam omogućava da shvatimo da mi praktično uzimamo energiju iz hrane i da nam je hemijski sastav hrane potreban za funkcionisanje, tj. za djelovanje organa i sistema organizma.

Tijelo prima životno-kosmičku energiju, koja omogućuje živim organizmima funkcionisanje organa i sistema tijela. Grubo rečeno, organizam tu energiju pretvara u životnu energiju, koja se pojavljuje i registruje oko tijela, poznata pod imenom “bioenergija”, jer ju predaje u okruženje njegov bio-sistem. Čovjek je najprije upoznao bioenergiju kao energiju života i shvatio da je zdravlje usko vezano za proizvodnju te energije: organizam je zdrav ako ima bioenergiju - u protivnom organizam obolijeva i strada. Društvo danas još nije upoznalo primarnu energiju za život, energiju koja nam omogućava život, tj. životno-kosmičku energiju.

Mnogo godina prije Hrista, u zemljama Azije su dobro poznavali polje energije oko ljudskog tijela - bioenergiju, tj. životnu energiju koju prizvodi bio-sistem, i bili svjesni te sekundarne energije. Analizirali su njeno pojavljivanje, djelovanje i ponašanje, upoređivali je sa energijom zdravog čovjeka, stvorili mnogo umjetničkih slika i knjiga o njenom stanju i nazvali je “aura”.