11.2. Stvaranje novih pravila

Sa liječenjem i dugotrajnim ponavljanjem pravila, bolje reći sa ulaganjem energije, terapeutu transformacijska pravila postaju živa, uspješna i počinju djelovati. Tekst, odnosno riječi transformacija, u stvari i nijesu značajni, već su značajni misao, sadržina i način na koji izvodimo naša pravila. Npr., ako je tekst pravila vezan za određenu molitvu, koja se izgovara posvećena svecu, tada se cjelokupna uložena energija molitve sabira i stapa sa energijom liječenja i duhovno stanje energija i emocija čine da transformacije, odnosno naša pravila, dobijaju neophodni duhovni dodatak i djeluju izuzetno uspješno. Čak i u slučajevima kada smo u naše transformacije kod liječenja uložili malo energije, dobijamo odličan rezultat.

Kao narodi Zapada mi se od istočnih naroda, njihovih različitih kultura i jezika, u mnogome razlikujemo, pa ne bi smjeli slijepo preuzimati i izvoditi meditacije na način kako oni to izvode na osnovu svojih običaja, kroz molitve njihovim svecima i tekstovima koji su njima posvećeni i koji se izgovaraju na njihovom jeziku, jer time gubimo dodatu duhovnu energiju koja se dobija ličnom emocijom kroz molitvu u vlastitoj religiji i pred domaćim svecima.

Najuspješnije riječi pravila za transformacije možemo sastaviti tako da misao odnosno riječi pravila uskladimo sa uloženom energijom iz djetinjstva, kada smo uslijed svog neznanja i nedovoljnog životnog iskustva vjerovali u sve i svašta, i posvećivali svoje želje i nadanja određenim bogovima ili svecima. Ta energija, tj. uložena energija iz djetinjstva, najjača je pokretačka sila duhovnog rasta svake ličnosti. Transformacijska pravila koja formiramo u harmoniji sa tom energijom daju najbolje rezultate, a mi žanjemo najveći uspjeh.

Ako želimo izgraditi vlastita pravila, sjetimo se djetinjstva i nekih naših želja koje su se nekim čudom realizovale, tako da smo bili duboko zahvalni nekom dobrom i svemočnom zaštitniku, svecu ili nekoj drugoj ličnosti, zavještanju i sl., koje smo molili da nas čuju, da nas čuvaju i da nam pomognu, te tako formiramo tekst za svoja transformacijska pravila. Ustanovićemo da su naša novoformirana pravila uspješna, da su izvorna i stvaralački snažna, i da nam nije potrebna upotreba neke strane meditacijske tehnike, da nije potrebno idolopoklonstvo, istočna mantra ili čak vjera u nekog tuđeg boga.

Iz svega toga slijedi da slijepo izvođenje određene istočnjačke mantre, ako pri tome nije uzeta prisutna uložena vlastita energija, ne može dati pozitivan rezultat. Osvrnemo li se na rituale, koje izvode razni pokreti i grupe ljudi po uzoru na istočnjačke tehnike vidimo da nas, njihova improvizacija i ponašanje članova grupa podsjeća ne neke smiješne maske iz karnevalske povorke, a njihovo pjevanje sliči ponašanju papagaja. Zavisnici od istočnjačkih tehnika i duhovnih disciplina imaju stanove ukrašene simbolima Istoka, a njihova odijela su slaba imitacija istočnjačkog oblačenja, ponašanje sliči dječijoj igri; oni postavljaju hramove, nalaze sveta mjesta; sve skupa vodi ka kontradiktornom djelovanju postojećih energija i štetnom uticaju na zdravlje pripadnika zapadne kulture. U originalu, takvi sistemi ponašanja i djelovanja su normalni u kulturama naroda Istoka, ali ne i naroda Zapada; istočni narodi žive u određenim kulturnim i društvenim prilikama drugačijim od naših, a meditacija predstavlja svakodnevnu aktivnost. Njihov način života je spontan, meditacije izvode kao sastavni dio života i ostaju staloženi i usklađeni sa energijama života, pa im nije ni potrebna neka posebna tehnika prilagođavanja, koja je nama na Zapadu neophodno potrebna.

Imao sam priliku da vidim, kako je jedna od mojih koleginica koja veoma dobro poznaje ezoterične tehnike, dala kristal kamene strijele poznatom autoru više knjiga, literati religioznog opredjeljenja sa riječima “napuni se, napuni, napuni…” Držao je kamenu strijelu stegnutim šakom i jecao: vjerovatno je u mislima primao božansku energiju i bio srećan. Zamislio sam se nad njegovim obrazovanjem i još jednom dobio dokaz da obrazovanje samo po sebi ne znači i duhovni rast, tj. da nije uslov za postojanje duhovno razvijene osobe.

Duhovno razvijen čovjek je usklađen sa zakonima prirode, svojim ulaganjem energije u dostizanja univerzalne ljubavi ima božanski blagoslov i možemo ga prepoznati po tome da u svojoj profesiji iz njegove stručne oblasti dostiže vrhunske rezultate, da je inovativan, da njegova djela dopunjuju znanja, a ako liječi, svojim radom dostiže vrhunske rezultate, mogli bi reći da stvara čuda, jer liječi medicinski neizlječive bolesti, postiže brza ozdravljenja i vlada svijetom enegija.