3.1.3. Meditacija susreta sa vodičem

U početku učenja, poželjno je da što prije uspostavimo kontakt sa svojim vodičem, koji po pravilu ima više imena, a najčešće se zove “Anđeo čuvar”. Zato je potrebno svaki dan, najbolje ujutro, izvesti meditaciju nakon vježbi za enegretsku i fizičku kondiciju. Uglavnom nam vodič stalno javlja pravo rješenje za naše probleme i daje odgovore, ali ga mi ne slušamo, pa se zbog toga moramo kroz meditaciju naviknuti i naučiti da slušamo našeg vodiča. Kada se pojavi u meditaciji, vodič nam daje odgovore na postavljena pitanja, komunicira sa nama, uči nas i sl. Odgovore dobijamo preko glasa, preko boja, raznih simbola ili pojava, intuitivno ili u nekom simboličnom obliku, u meditaciji ili koji dan kasnije. Sve odgovore vodiča, koji su manje ili više vezani za intuitivni sistem javljanja, potrebno je pravilno registrovati, otkriti njegov način komuniciranja i prihvatiti te odgovore kao konačno rešenje.

Postupak meditacije susreta sa vodičem

Pred meditacijom zamišljamo neki pejzaž, koji se može nalaziti na Zemlji, kao stvarno ili izmišljeno mesto. Nije značajno đe se taj krajolik nalazi, može biti to i neđe u svemiru - važno je samo da to mjesto prihvatamo kao idealan kutak za opuštanje ili odmor, naš komad raja u kojem možemo maksimalno da bivstvujemo, da nikome ne polažemo račune, radimo što nas je volja, a da za to nikome ne odgovaramo. Zauzmemo ugodan položaj, može biti sjedeći, ležeći ili u nekoj asani koju dobro poznajemo. Položaj tijela nije značajan i ne utiče na kvalitet meditacije. Važno je da nam godi, da kod samog postupka tijelo ne trpi i nije pod pritiskom, da možemo duže vremena biti u istom položaju i da možemo izdržati do kraja meditacije.

Na sebi napravimo bijelu merkavu.

Počnemo duboko disati kroz nos, prateći protok vazduha kroz kanale nosa. Kada se malo opustimo, počnemo udisati i puniti tijelo svjetlošću i izdisati bijelu svjetlost. Nakon toga udišemo i izdišemo ljubav, udišemo i izdišemo radost.

Zamislimo da idemo poljskim putem koji vodi kroz prekrasni krajolik. Idemo prema vodi, sa desne strane vidimo šumu, a na lijevoj žitno polje koje je poleglo u obliku spirale, dok se nad poljem nalazi brijeg sa kojega svjetlost osvetljava cijelu dolinu.

Idemo naprijed i posmatramo teren, ptice u letu, mrave na putu, vjeverice u krošnjama i sl. Malo se zaustavimo i u svoje tijelo unesemo plavu boju.

Nastavljamo put prema vodi i zaustavljamo se na njenom brijegu. Voda je čista, pored same obale su izvori i stepenice za ulazak i izlazak iz vode. Skinemo se i potpuno goli spuštamo po stepenicama u vodu dok nam ona ne dosegne do vrata, a onda stanemo nogama na vodene vrtloge. Mi sjedimo na obali i gledamo sebe u vodi. Iz vrtloga, kroz noge i tijelo pustimo plamen, vatru sa kojom palimo sve što vidimo kao crno, u bilo kom dijelu našega tijela. Nakon paljenja, sitnim pjeskom koji sada umjesto vatre stupa u tijelo, čistimo ostatke sagorijevanja. Poslije pijeska pustimo kroz noge vazduh i izduvamo naše tijelo kako bi bilo potpuno čisto, te na kraju pustimo još vodu koja ispira očišćeno tijelo. Tako tijelo postaje kristalno providno, čisto.

Izađemo iz vode i idemo do sredine spirale, koja je u sredini žitnog polja. Tu sjednemo, postavimo pitanje na koje vodič treba da odgovori i napravimo na sebi merkavu srebrne i zlatne boje.

Ustanemo i idemo prema ulazu sa stepenicama koje vode na vrh brijega. Brojimo od 10 do 0 i penjemo se uz stepenice tako, da za svaki redni broj mijenjamo boju zidova stepeništa: 10 - crvena, 9 - narandžasta, 8 - žuta, 7 - zelena, 6 - plava, 5 - ljubičasta, 4 - srebrna, 3 - zlatna, 2 - roza i 1 - nebesko plava. Stigli smo na vrh brijega, pred vratima iz kojih isijava jaka svjetlost, tj. pred centar merkave koja šalje svjetlost i obasjava cijelu dolinu.

Odlučujemo se da krenemo kroz svjetlosna vrata, ulazimo, svjetlost je svuđe oko nas, a na kraju kroz svjetlost stižemo u naš raj. U našem raju, izmišljenom ili realnom krajoliku, mi smo bez fizičkog tijela i ne reagujemo na stvari ili događaje oko sebe, već samo mirno posmatramo okolinu, šetamo, kupamo se, ležimo ili prosto uživamo. U tom raju se zadržavamo od pet do deset minuta.

Anđeo čuvar može da se pojavi u različitim oblicima i dolazi skoro uvijek sa jakom svjetlošću koja ne zasljepljuje - sve oko nas postaje svijetlo i jasno vidljivo. Vodič pri pojavljivanju ima neki znak raspoznavanja, neki ključ, šifru, predmet, dio odjeće i sl., po kojem će u sljedećim susretima i meditacijama biti indentifikovan. Sa takvim raspoznavanjem možemo odvojiti vodiča od raznih sličnih prikaza i pojava, koje nijesu realne. Kada se pojavi vodič, naš blinker počne da funkcioniše, pa možemo i na taj način provjeriti njegovo prisustvo.

Odgovori vodiča na postavljeno pitanje u principu nijesu vezani samo za trenutak susreta, jer često dobijamo intuitivan odgovor i kasnije. On zna da savjetuje i diktira uputstva koja treba zapisati, jer ih je nemoguće sve zapamtiti, a nužno su nam potrebna. Moramo biti svjesni da se vodič pojavljuje samo ako nam je to nužno potrebno.

Kada se odlučimo da izađemo iz stanja meditacije, to činimo brojanjem: 5 - idemo prema svjetlosti, 4 - u svjetlosti smo, 3 - svjetlost je svuđe oko nas, 2 - vidimo izlaz, vrata, 1 - pred vratima smo i izlazimo iz svetlosti. Idemo niz stepenice sa brijega u dolinu, do vode đe smo ostavili našu garderobu, oblačimo se i otvaramo oči.

Meditaciju susreta sa vodičem u početku treniranja je poželjno napraviti svaki dan kao sastavni dio priprema za terapeuta. Najprikladniji redoslijed dnevnih priprema je: merkava, bojanje tijela, izvor mladosti (sa time da prvu vježbu “okretanje” napravimo kao posljednju) i susret sa vodičem. U dnevnoj pripremi možemo napraviti više ili manje različitih vježbi, iako se susret sa vodičem najlakše izvodi na kraju treninga, kada je tijelo već prilično iscrpljeno, pa se brže ulazi u meditacijsko stanje, t.j. “alfa teta” stanja moždanih valova.