7.2.1.6. Dodir
Senzor za registraciju dodira se nalaze u višenamjenskoj koži, koja omogućuje različitu osetljivost dodira, skladno činjenici da je koža na raznim mjestima različite debljine za potrebe zaštite organizma od vanjskih uticaja, pa je na tim mjestima prilično neosjetljiva na dodir. Mogli bi reći da koža ima tri dijela, i to vanjski, srednji i unutrašnji ili podkožicu.
Vanjski dio kože, u koji ubrajamo dlake, dlačice, kosu, nokte, žlijezde lojnice i znojnice, prilično je neosetljiv dio u odnosu na druge djelove kože, jer taj dio kože ima osnovni zadatak odbrane tijela od vanjskih uticaja. Vrlo uspješno štiti tijelo od isušivanja, kroz lojnice zadržava normalnu tjelesnu temperaturu, a u sudjelovanju sa eteričnim tijelom blokira ulazak bakterija u unutrašnjost organizma.
Srednji dio kože je jako isprepletan krvnim kapilarima, đe su smješteni svi senzori, pa bi mogli reći da je to najosetljiviji i ujedno najaktivniji dio kože. Osjetljiva tjelašca čula dodira se nalaze u tom dijelu kože i registruju uglavnom mehaničke uticaje, kao što su pritisak, dodir, hladnoća, temperatura, te udobnost i bolovi.
Podkožica kao masno tkivo spriječava poremećaj tjelesne temperature, održava temperaturu i nosilac je živca dodira koji odvodi signale u mozak na obradu ili dekodiranje. Ujedno podkožica štiti organe od mehaničkih povreda.
Bolesti kože bi mogli podijeliti u dvije grupe: na povrede uslijed vanjskih uticaja i na unutrašnje povrede uslijed tjelesnih neravnoteža u organizmu.
Unutrašnje povrede su vezane za određene bolesti, narušavaju zdravlje tijela, a senzori za dodir su u tom slučaju prilično jako blokirani.
Kod vanjskih povreda kože može doći i do dubljeg oštećenja, i pri tome su uništeni senzori za dodir. Mehaničke, hemijske i druge povrede kože, koje poznajemo kao rane, predstavljaju otvor za ulazak bakterija i virusa u tijelo. Tako povrijeđena mjesta liječimo kao samostalne dijelove organizma: sa IV. i V. Pravilom im povratimo izgubljenu energiju, koja će omogućiti brže obnavljanje i zacijeljivanje kožnog tkiva. Kod većine povreda uzrok leži u uticaju magije, uroka ili prokletstava, pa je nužno kod dijagnostikovanja posvetiti pažnju tim uticajima.
Moramo takođe ustanoviti da li su osjetljiva tjelašca za dodir trajno uništena, kako bi terapeutskim liječenjem povratili osjetljivost kože.
Odbrambeni sistem organizma otkazuje ako je određena veličina površine kože uništena, uslijed toplotnih ili hemijskih povreda, a pacijent umire. U slučaju povrede kože svaki dan, često i više puta tokom dana, djelujemo transformacijskim pravilima na mesto povrede, kako bismo omogućili odbrambenom sistemu tijela da i pored opasnih oštećenja zaštiti organizam od uništenja. Kod opekotina je tipično da ugrožene ćelije gube vodu, koju im treba što prije povratiti. Mnogi primjeri potvrđuju da momentalnim uranjanjem povrijeđene kože, odnosno opekotine u vodu, možemo povratiti u život i do 80% ugroženih ćelija.
