7.2.1.5. Ukus

Sistem za kontrolu ukusa se nalazi u i na jeziku, koji ima višenamjensku funkciju, i u osnovi taj sistem kontroliše hemijske sastave hrane. Jezik je smješten u ustima, a senzori za ukus kontrolišu: slano, slatko, kisjelo i gorko, i nalaze se na njegovom zadnjem i rubnom dijelu. Ukus preko receptora, tj. tjelašaca za ukus koja se nalaze u sluznici jezika, registruje uglavnom tečne sastave pljuvačke.

Slano i slatko jezik kontroliše na svom vrhu, kiselo registruje na rubu, a gorko na korjenu jezika. Ćelije ukusa u rastopljenoj hrani prate i kontrolišu ukus i preko živčanih kapilara skupljaju signale koje živac ukusa odvodi u mozak na registraciju ukusa.

Jezik ima još i značajnu ulogu kontrole toplog i hladnog, dodira i bola te kao sastavni dio usta sudjeluje u pripremanju hrane za gutanje. Samo drobljenje hrane tokom pripreme za gutanje, može direktno uticati na stanje jezika i njegovu pravilnu registraciju ukusa.

Kontrolu ukusa vršimo po klasičnom postupku, i mjerimo kolika je po orgonskoj skali energija registracije ukusa, posebno svaki senzor: za slano, slatko, kiselo i gorko. Senzorske ćelije papila kontrolišemo kao stanje svakog organa da ustanovimo koliko su zdrave, tj. da li je registracija ukusa otežana ili onemogućena bolešću.

Prilikom terapije sa životno-kosmičkom energijom moramo posvetiti pažnju kompletnim ustima i uticaju svih prisutnih organa, jer je u ustima moguće prisustvo različitih bolesti, najčešće bolesti zuba ili krajnika.

Naravno, nećemo mjeriti sve što se nalazi u ustima (to činimo pri kontroli drugih organa), već liječimo sa IV. i V. pravilom isključivo senzorske organe, koje tretiramo pojedinačno kao posebne organe za svaki ukus.