3.2. Život u svemiru

Postavlja se pitanje, kakva bića bi mogla da žive u svemiru, a da pri tome nemaju dodatna zaštitna sredstva. Logično, ne takva koja poznajemo na zemlji. Ona bi morala imati osobine koje omogućuju život izvan atmosfere. Za sada i sa ovim savremenim znanjem naših nauka, možemo razumjeti samo djelimični život energija, koje tamo postoje, a koje svemir nije uništio. Zamišljeno ili je možda to tačna definicija, mi saznajemo da su energetska bića u stvari energetski programi vezani za pojedine energetske oblike koji funkcionišu u svemiru. Takođe moramo vjerovati da je, ako ta energetska bića žele posjetiti zemlju, njima potrebno neko fizičko stanje, neki oblik tehničkog rješenja za prelaz u niže dimenzije, kao što bi to mogli da zamislimo kod svemirskih brodova, odnosno letećih tanjira (stručno rečeno NLO - nepoznati leteći objekti). Svakako je njihov prelaz u zemljinu atmosferu, te povratak u svemir, vezan sa prelaskom iz jedne u drugu dimenziju. Možemo reći i to, da su se energetska bića kod prelaza u zemljinu atmosferu materijalizovala, a kod povratka u svemir dematerijalizovala, što znači da je to njihovo efikasno tehničko rješenje ili da su ta bića usporila postupak prelaska u zemljinu atmosferu, pa ih zato vidimo, odnosno oni ubrzavaju prelaz nazad u vanzemaljske dimenzije i nestaju sa našeg vidnog horizonta.

Bića, koja žive izvan zemaljskih uslova, imaju različite programske oblike i za nas su nevidljiva, jer imamo slab senzor za posmatranje i vidimo ih samo ako se spuste na nivo našeg vida. Ti različiti oblici pretvaranja kod promjene za ulazak u našu dimenziju, ljudi uvijek vide u istom obliku kod svakog novog povratka u atmosferu. Energetska bića, kada se spuste na zemlju, moraju usporiti kako bismo ih viđeli i mogu izgledati kao filmski prikazani vanzemaljci sa velikim očima ili u bilo kojem drugom obliku.

Čovjekov mozak, iz jednog ili drugog razloga, poput primjera iz osnovnih zapisa čovječanstva, znanja svemira, nasljedstva, reinkarnacijskog iskustva, iskustva iz života, obrazovanja i sl., može apstraktno prikazati bilo koji tjelesni oblik. Tu moramo biti obazrivi. I među realno viđenim predmetima ili bićima koje vidimo našim očima ili stanjem slika koje stvara mozak radi nekog posebnog psihičnog stanja, nema razlike. Kada mozak stvara neke apstraktne slike, nazivamo ih halucinacijama. Zato je dobro da svaki neobični predmet koji terapeut vidi očima, bude provjeren sa mjeračem. Potrebno je ustanoviti da li zaista vidimo neko vanzemaljsko biće ili haluciniramo, tj. sanjamo ili smo pod uticajem nekih hemijskih supstanci.

Međutim, uvijek dolaze u istom obliku, koji je za njihovu vrstu skladan sa zakonima pretvaranja tokom prelaska u zemljinu dimenziju.