8.2. Sistem za disanje

Sistem za disanje je direktno povezan sa spoljašnjim vazduhom i na njega utiču sve promjene okoline, posebno je osetljiv na promjene temperature i zagađenost vazduha. Prvi dio disajnog sistema: nos, krajnici, grkljan i bronhije, predstavljaju najizloženiji deo tim spoljašnjim uslovima i zato kao po pravilu, skoro svi imamo stalne poteškoće sa tim organima. Pluća, đe se izvodi zamjena kiseonika i ugljen-dioksida, zaštićena su položajem u grudnom košu, a povrede ili bolesti nijesu jednostavne, one su uvijek komplikovane i za organizam opasne.

Kao što sam već pomenuo, najčešće nastaju oboljenja na gornjem dijelu tog sistema. Pri tom su posebno osjetljiva đeca, starije osobe ili oni koji imaju takvo zanimanje, tj. posao zbog kojeg često mijenjaju podneblja radi različitih putovanja.

8.-10.

Četvoromjesečni Jure je odmah poslije rođenja imao poteškoće sa disanjem. Nedostajalo mu je vazduha, brzo je udisao kao da zapomaže, a roditelji nijesu znali što još da urade da bi pomogli svom sinu. Medicinski nalazi nijesu pokazali oštećenja disajnih organa ili bolesti. Ljekari su Jureta poslali u kućnu njegu, sa upozorenjem da se roditelji sa njim jave, kod ljekara ako njegovo stanje bude kritično: nadali su se da će sve to proći sa njegovim odrastanjem. Roditelji nijesu znali što više da rade, pa su me zamolili da im pomognem. Na njima se viđelo da preživljavaju teške trenutke uz zapomaganja prvorođenčeta, koje je trajalo dan i noć i zato su bili spremni na sve, samo da bi đetetu pomogli.

Pregled je pokazao da Jure ima oštećene gene od bake po majci, da se na njemu, tj. u njegovoj auri, nalaze energetski oblici ljudskog izvora i da njegova majka takođe ima oštećenu auru; kod svih majki aura snažno djeluje na ponašanje novorođenčadi, pošto imaju sličan energetski sistem, skoro istu auru. Napravio sam obije terapije, popravio genetske uticaje, skinuo zlobno djelovanje, nakon čega je Jure počeo tiše disati, nije više bespomoćno hvatao vazduh i počeo se smirivati. Liječenje pluća i sistema izmjenjivanja kiseonika i ugljen-dioksida bilo je nužno što prije izvesti. Na slijedećoj terapiji mi je majka rekla da je jedno vrijeme stanje bilo dobro, ali da su se napadi ponovili i da ga je teško bilo umiriti. Umirio sam je sa time kad sam joj rekao da je to dobar znak: kada dijete jedno vrijeme normalno diše, to znači da su pluća u redu, zdrava i da je uzrok takvog stanja nešto drugo.

Pregledao sam stan i ustanovio da Jure spava na mjestima đe su snažna geopataloška zračenja i da u stanu postoji ogroman broj predmeta, slika, igračaka i dijelova namještaja pod uticajem negativnih energija. Nakon neutralisanja negativnih smetnji i novog rasporeda namještaja, očekivao sam da će biti vidnih pozitivnih promjena na njegovom zdravlju, ali sam se razočarao. Rezultat se nije promijenio. Izašao sam iz kuće da prekontrolišem parcelu na kojoj je kuća izgrađena i doživio novo iznenađenje i to pojavom velikog broja nesrećnih duša, koje su se nalazile na toj parceli. Bilo mi je jasno da je tu nekada u prošlosti bio vojnički logor, u kojem su se izvodila mučenja, strijeljanja i zločini nad nevinim zatvorenicima. Neutralisao sam i odstranio djelovanje tih energetskih smetnji i dao Juretu posebnu terapiju na bazi mentalne hirurgije koja pomaže za disanje punim plućima.

Jure je počeo disati normalno i izliječio se. Njegova mi je majka poslije dužeg vremena rekla da su skoro svi stanovnici u njihovoj ulici bolesni od nečega i da nema porodice kod koje ne postoje zdravstveni problemi, pa je zato razmišljala o ideji da se presele na drugo mesto. Rekao sam joj da seljenje nema smisla i da je nepotrebno, jer će se poslije neutralizacije kuće i parcele dobro stanje energija na toj lokaciji zadržati, a negativnih energija neće više biti.

8.-11.

Jedna od mojih vrlo uspješnih kandidatkinja za terapeuta je poslala svoju prijateljicu na terapiju sa životno-kosmičkom energijom, jer je imala bolesno dijete. Četvorogodišnja Zora je od rođenja više vremena provela u bolnici nego kod kuće, zbog bolesnih disajnih organa. Vrlo često je imala povišenu temperaturu, teško jedolazila do vazduha pri disanju, upotrebljavala je mnogo antibiotika, ali sve neuspješno. Njena desetogodišnja sestra takođe nije imala stabilno zdravlje, uvijek je bila preplašena, a u školi je tokom odgovaranja pred profesorima zamuckivala i vrlo nerado izlazila iz kuće.

Pregled obije đevojčice je pokazao da žive u neharmoničnoj porodici i da je Zora pod negativnim energijama iz više uzroka, te da ima oštećene gene. Cijelu porodicu je bilo potrebno liječiti, pa sam počeo od majke, koja je imala na sebi štetni uticaj podzemnih voda i nepoznate energije koje su djelovale na njena prsa, a koje su negativno uticale i na đecu. Tokom neutralisanja štetnih energija, majka je kazala da njen suprug, po zanimanju kompjuterski programer, loše izgleda, da kod kuće stalno ćuti, da mašta o tome da kupi jedrilicu, a ona nikako ne želi na more.

Kod bolesti disajnih organa, a posebno pluća, ako su duže vremena opterećena negativnim energijama, bolest treba liječiti upotrebom znanja i postupaka mentalne hirurgije. Kao prvo, moramo kontrolisati pluća unutrašnjim gledanjem, čistiti sve površine koje pokazuju slabo energetsko stanje, tj. očistiti sve dijelove koji se pokažu kao crne sjenke. Slijedeći korak je bojenje pluća plavom bojom, koje se izvodi kao da plavim sprejem prskamo unutrašnju stranu pluća od vrha prema dolje, sve do dna pluća. Na kraju dodatno izvedemo transformaciju na pluća sa petim pravilom životno-kosmičke energije.

Poslije liječenja svih članova porodice i pregleda stana, predložio sam preuređenje stana, jer je Zora spavala nad geopatološkim smetnjama. Mami je za to vrijeme prijateljica predlagala da posjeti tečajeve o životno-kosmičkoj energiji, kako bi sa dobijenim znanjem imala kontrolu nad zdravljem đece, tj. cele porodice, te pokušala riješiti porodične probleme, koji su takođe negativno djelovali na vaspitanje i zdravlje đece. Poslije kratkog vremena Zora je ozdravila. Nije više bilo naglog porasta temperature, a disajni organi su normalno funkcionisali. Sestra je popravila uspjeh u školi i nije više zamuckivala, dok je njezin otac, pritisnut dobrim rezultatima liječenja, konačno postao ljubazan u krugu porodice i nije odbijao alternativna liječenja, već je aktivno učestvovao u rješavanju porodičnih problema. Zorina majka nije posjetila tečaj životno-kosmičke energije, bila je sretna i zadovoljna dobrim liječenjem, pa je mislila da joj tečajevi nijesu potrebni.

8.-12.

Kristina je pratila supruga na njegovim poslovnim putovanjima i tako živjela sedam godina u Engleskoj. Imala je četvoro đece, od kojih se troje tamo rodilo. Vratili su se kući i nastanili u stanu svojih roditelja, koji su se bavili medicinom struke. Poslije pet godina sa teškom mukom su kupili stariju kuću u okolini Ljubljane, nije im bilo lako, ali ipak su kuću preuredili i uselili se u nju. Nastali su problemi: ćerka je počela poboljevati, teško je disala i morala je da upotrebljava asmatičnu pumpicu za olakšavanje disanja, lijekovi joj nijesu dovoljno pomagali i često su morali tražiti

pomoć na interventnom bolničkom odjeljenju. U školi su nastali problemi zbog čestih izostanaka, pokazala je slab uspjeh, tako da su joj davali dodatnu pomoć u učenju, ali sve je bilo neuspješno. Ćerka se loše osjećala, postala je nezainteresovana za događaje oko sebe, a njeni roditelji više nijesu znali kako bi joj pomogli. To nije bilo sve: u porodici su zaredale nesreće, jedno dijete je palo sa bicikla i povrijedilo koljeno, drugo dijete je ugrizao pas, a treće se iznenada jako razboljelo, ljekari nijesu znali od čega boluje. Prvi pregled Kristinine porodice je pokazao da su svi njeni članovi bez energije i da je ćerka već ozbiljno bolesna, što je značilo da se u novoj kući nalaze negativne energije, koje negativno djeluju na članove porodice. Posebno su izražene kod Kristinine ćerke. Poslije osnovnih terapija, svi članovi porodice su zadržali energiju

i trebalo je posvetiti pažnju saniranju oštećenja kod đece, osim kod ćerke kojoj je trebalo ozdraviti i pluća. Liječenje pluća je bilo slično gore opisanom primjeru sa mentalnom hirurgijom, ali postupak nije dao poboljšanje zdravlja. Zato sam predložio da pregledamo kuću i njene prostorije. Kod pregleda kuće osjećale su se snažne negativne energije, koje nastaju radi slabih ili zlih molitava ili od nesrećnih duša. Kod svakog đeteta su bila neupotrebljiva zaštitna sredstva koja su bila neprimjerno izabrana i negativno su djelovala na njih. U porodici su se hranili po receptima “zdrave hrane”, koja je, po mom mišljenju, bila nedovoljna u pogledu hranljivosti.

Kada mi je Kristina rekla da je čula da u toj kući dvije generacije prije njih nijesu imali đece, izašao sam iz kuće u dvorište da pregledam cijelu parcelu. Očekivao sam nešto slično tome, ali ne tako snažno. Mjerenja su pokazala da je tu neđe bio logor vjerskih grupa, koje su izvodile crne mise i imale žrtvenik za đecu. Ne dešava se često da na jednom mjestu pronađemo sve te elemente vjerskih fanatika, jer ti bolesni ljudi dobro skrivaju svoje djelovanje, imaju i više lokacija za sastanke. Sa sistematskim čišćenjem sam neutralisao sve negativne energije, duše ljudi i đece, koji su tu izgubili dušu ili umrli nasilnom smrću: blagoslovio sam ih, izliječio i poslao na nebo. Posebnim postupkom sam neutralisao negativno djelovanje crnih misa i očistio svaki pedalj zemlje na kojoj je djelovanje bilo postavljeno, svo mjesto koja ta društva nazivaju svetište, odnosno oltar i žrtvenik.

Kristina je posjetila sve tečajeve sa životno-kosmičkom energijom, puna energije i sreće što joj je cijela porodica postala zdrava i vesela, posebno njena đeca, te da se u kući svi osjećaju prijatno, kako ona kaže: u zdravom ritmu.

8.-13.

Starija pacijentkinja je imala poteškoće sa koljenima, teško je hodala, dok je njen suprug imao reumatične bolove. Nakon uspješne terapije i saniranja bolova, gospođa me zamolila da pomognem njenoj unuci, jer je zbog dugotrajnih zdravstvenih poteškoća slabe volje i povučena u sebe. Njeni roditelji, otac i majka, ne dozvoljavaju energetske terapije i ne odobravaju rješenja alternativnih ljekara. Unuka je bila na prvoj godini u Grafičkoj školi, imala je probleme sa disanjem, upotrebljavala je pumpicu u trenucima kada nije dobijala dovoljno vazduha, a to se dešavalo nekoliko puta dnevno.

Postala je osjetljiva na prašinu i nervozno je kihala, udebljala se i teško je hodala po stepenicama, a kako je kasnije komentarisala, teže je hodala po stepenicama od svoje bake. Odgovorio sam da je tajnost liječenja zagarantovana i da je to u njenoj i unukinim rukama, te da može dovesti unuku na liječenje. Pregled unuke je pokazao da je bez energije i da je opretećena dodatnim uticajem za koji nijesam znao izvor. Otac i majka ćerki nijesu vjerovali da je bolesna, tvrdili su kako izmišlja i samo su se prepirali, a rješenja nijesu nalazili, pa je to stvaralo dodatne poteškoće. Već nakon prve terapije unuka je živnula, disala bez problema i lakše hodala. Ipak, tokom trčanja je ustanovila da još nije potpuno ozdravila. Pošto roditelji nijesu sarađivali, nijesam mogao napraviti direktan pregled stana, pa sam upotrijebio znani sistem pregleda na daljinu, preko nacrta stana koji je skicirao đed. Unuka je spavala na geopatološnim smetnjama, a veći broj umjetničkih predmeta je negativno djelovao na nju. Imala je posljedice i genetskih oštećenja, preko njenog oca.

Nastavio sam liječenje na daljinu, očistio stan, predlagao baki da ubijedi ćerku da unuku premjesti na drugo mjesto za spavanje i uz to liječio unukina pluća sistemom mentalne hirurgije. Rezultat liječenja je bio odličan. Oboljenje, “astma”, kako su ga zvali, više se nije pojavilo, a pumpica za disanje joj više nije bila potrebna. Međutim, u školi nije bilo poboljšanja, a i kod kuće još uvijek je bila buntovnica. Kada sam joj rekao da je folirantkinja i da koristi bolest kako bi se izvukla od obaveza u školi i porodici, te da to ne ukazuje na dobro vaspitanje i nije primjereno njenim godinama, bijesno je napustila prostorije.

Poslije tri mjeseca njena je baka javila kako je srećna, jer se unuka nakon tog razgovora sa mnom potpuno promijenila: izgleda potpuno zdrava, lijekove više ne uzima, smršala je na normalnu kilažu i porasla. Unuka je često posjećuje, ali nije primijetila da slabo diše. Uspješno je završila prvi razred i u kući se dobro uklopila. Baka je bila srećna radi uspješnog liječenja, a i radi pozitivnog ponašanja unukinih roditelja, koji su mi se zahvalili za novo i zdravo stanje u porodici i izjavili su da sada malo drugačije gledaju na alternativni način liječenja. “Još jednom velika hvala”, rekla mi je na kraju.