5. MENTALNA HIRURGIJA

Iz prethodnih objašnjenja se može zaključiti da duša predstavlja vodeću kategoriju odnosno komandanta u našem organizmu. Daje naredbe mozgu, koji preko mreže živaca prenosi informacije do svake ćelije tijela. To znači da je mozak direktna veza između energetskog i fizičkog sistema tijela, veza između zemlje i neba. Prisjetimo se objašnjenja iz moje prve knjige o osnovnom zakonu djelovanja kreacije, đe smo se upoznali sa zahtjevom da svaka kreacija na zemlji mora ispunjavati uslov da može funkcionisati samostalno i u skladu sa zakonima našeg stvaraoca, sa zakonima svemira, sa zakonima prirode. Tako postoje dvije komande, koje naređuju mozgu, a to su:

-duša ili “unutrašnje ja”, “anđeo čuvar”, koji prenosi na organizam zakone svemira i usmjera sve nesvjesne, te većinu svjesnih funkcija u organizmu, i

-ego koji daje naredbe na osnovu iskustva, odnosno daje naredbe na osnovu zaključaka koje smo dobili saznanjem iz svog života, obrazovanja i prakse.

Duša i ego nalikuju santi leda, đe potopljeni dio sante predstavlja dušu ili “unutrašnje ja”, a dio leda nad vodom je ego, koji vidi horizont i okolinu, a za tijelo je dominantan uvijek, jer sve vidi i zna, iako nije uvijek u pravu. Mozak je navikao da reaguje i ispunjava naredbe koje su oblikovane i formirane na osnovu iskustava, tj. ega. Međutim, naredbe duhovne komponente prima samo ako smo ulaganjem energije i vježbama omogućili našem “unutrašnjem ja” da se izrazi, da ga mozak uzme u obzir i da može intervenisati.

Čovjek reaguje na događaje oko sebe na osnovu opredjeljenja sopstvenog mozga, kako intervenisati u nekoj situaciji, đe prvo reaguje “unutrašnje ja”, a tek poslije njega naš ego. Poznato je pravilo da je tačno rješenje nekog problema ono što smo prvo pomislili, te da je to prava odluka, pravilan odgovor. “Unutrašnje ja” prvo daje rješenje i to je univerzalni i tačan odgovor. Ego daje rješenje kao drugi, vrlo je usiljen i autoritaran, što je logično, jer štiti svoje pozicije u komandovanju nad tijelom, a pored toga zna samo ono što je kroz život naučio. Ego ne poznaje univerzalna rješenja, prosuđuje na osnovu znanja dobijenog kroz život, tako da za to područje može dati tačan odgovor, dok su njegovi odgovori za sva druga područja sumnjivi i u većini slučajeva netačni.