6.1. Praksa i njen začaj

Podsjetimo se na osnovna uputstva za duhovni rast, kojim spriječavamo egu njegovu djelovanje kako bi “unutrašnje ja” preuzelo komandu u organizmu i realizovalo ideju mozga. Mozak je napravio program i postavio zadatak da se to uspješno riješi. Kompletno usmjerenje i postupak rada su skoncentrisani na pravilnu realizaciju programa, pa smo zato izradili tajni tekst, riječi naših transformacijskih pravila, kako bi svakom pojedincu omogućili uspjeh i postavljeni cilj. U početnoj fazi, kada je ego još dominantan u našem tijelu, to izvodimo tako što upotrebljavamo sledeći postupak: uključimo “unutrašnje ja”, pročitamo tajne riječi i tako izvodimo postupak meditacije i isključimo se, vratimo se pod komandu ega, u stresno područje svakodnevnog djelovanja.

Moja cjelokupna objašnjenja i rasprave o uspješnom sistemu upotrebe životno-kosmičke energije u liječenju, bazira se na tome kako naučiti i priviknuti cjelokupan organizam za realizaciju ličnog programa mozga. Na Istoku bi rekli da smo treniranjem, ulaganjem svoje energije i meditiranjem, uspjeli doći do cilja. U tom dijelu svijeta su svjesni toga da se jedino meditacijom može dostići željeni cilj, pa se zato meditaciji posvećuje mnogo pažnje, meditira se iz dana u dan. Takođe sam upozorio, da mi na Zapadu nijesmo prilagođeni takvom načinu meditiranja i teško bi uspjeli svaki dan meditirati po nekoliko sati, misliti samo na naše pravilo i zadržati misli da nam ne pobijegnu ka nečem drugom. Rješenje leži u poštovanju načela meditacije, što znači da u našem sistemu života zapadne kulture, u svakodnevnom životnom ciklusu, moramo u sistem ličnih dnevnih obaveza uključiti, ugraditi i unijeti kriterijume aktiviranja “unutrašnjeg ja” i stanja meditacije. Tako nije potrebno od jutra do večeri unositi pažnju, ljubav i sreću prema našoj želji koju želimo realizovati, već treba upotrijebiti oprobani sistem “uključenje - isključenje”.

6.-1.

Brigita, majka četvorogodišnje đevojčice, živjela je u Domžalama kraj Ljubljane, kada joj je u saobraćajnoj nesreći poginuo suprug. Skromno su živjeli, njen suprug je bio zaposlen kao radnik u štampariji, a ona je bila nezaposlena. Njegova plata je predstavljala jedina sredstva za život. Plata i jednosoban stan omogućavali su normalan život tročlane porodice, ali se poslije njegove smrti sve znatno pogoršalo. Zamolila me da joj pomognem.

Bila je rođena u Halozama kraj Ptuja, u siromašnoj porodici. Završila je obavezno osmogodišnje obrazovanje, pa nije mogla naći unosno zaposlenje, a situacija poslije smrti supruga nije ukazivala da će moći preživjeti i vaspitavati ćerku. Mnogo je čitala, a pošto sam znao da je interesuju ezoterična znanja, predložio sam joj da nauči proricati sudbinu iz karata sa slikama ili kako kažu u narodu ciganskim kartama za koje smatram da su atraktivne i jednostavne za upotrebu. U to vrijeme teško su se mogle dobiti bilo kakve karte, pa sam joj ponudio komplet iz moje kolekcije tarot karata i karata za igru. Prihvatila je moj prijedlog i krenuli smo sa učenjem.

Svakog jutra uzimala je po jednu kartu, analizirala sliku, svaki detalj na njoj, čitala značenje te karte i pokušavala ga naučiti napamet. Cijeli dan je meditirala na tu kartu, držala je stalno kod sebe i uvijek je postavljala ispred sebe da je može stalno viđeti i pored svakodnevnih obaveza. Kada je odlazila iz stana, kartu je stavljala u novčanik, po mogućnosti je izvadila iz torbice i ponavljala naučene parametre te karte. Svakog trenutka slobodnog vremena je ulagala energiju, kako bi ta karta postala sastavni dio nje same, a trenirala je do te granice da je već površan pogled podsjećao na složeni karakter karte. Kartu je osjećala u duhu i tijelu

. Poslije meditacije na jednu kartu, postupak učenja je ponavljala sa uloženom energijom na dvije karte zajedno. Na kraju je meditirala na otvaranju karata i način intuitivnog čitanja značenja kombinacije karata. Način otvaranja karata mora svako sam izabrati, pa je tako i ona uradila. Odnos prema otvaranju, čitanju i proricanju sudbine iz karata vrlo je uspješan, posebno ako sami izaberemo tip karata i sistem polaganja, tj. otvaranja karata.

Brigita je počela proricati. Sreo sam je pola godine nakon učenja, bila je srećna i zahvalna. Burno je komentarisala kako kod proricanja pogađa sve i svakome, bez razlike. To joj se činilo neobično i zabavno, jer je stalno sumnjala u moje uzore i tek nakon završenog učenja i prakse proricanja, tu je sumnju izgubila. Rekla mi je još i ovo: “Znaš u početku nijesam razumjela što znače tvoje riječi “ulaganje energije”. Sada znam - to je rad do iznemoglosti, to je crnčenje, dirinčenje!”.

Na rastanku Brigita je dobila dodatna uputstva, da karte ne smije nikome davati u ruke, da je potrebno da ih čuva pored sebe, da je najbolje da ih drži u drvenoj kutijici ili nekoj vrećici napravljenoj od prirodnih materijala kao što su koža, svila i sl., te da rodbini i prijateljima ne smije proricati. Meni je ostala dužna komplet ciganskih karata, jer su moje karte sada zauvijek njene i samo njene, pošto su natopljene njenom ličnom energijom.

Istim sistemom, odnosno pravilima za učenje proricanja i gledanjem u karte moguće je realizovati svaku želju u ljudskom svakodnevnom životu. Sistem je sličan sistemu liječenja; razlikuje se u tome da karte znače direktna uputstva za individualnu realizaciju, te ako neko uloži dovoljno energije u neku želju i ako ta želja postane sastavni dio njega samoga, ona će se prije ili kasnije ostvariti. Nije važno koja nam je namjera i što je cilj, može to biti uspjeh u preduzeću, školi, ljubavi, novcu i sl. važno je da smo cijelo vrijeme od formulacije želje do realizacije ubijeđeni u pozitivan rezultat, da osjećamo radost ostvarenja i da smo preplavljeni srećom zbog uspjeha. To je dovoljan stepen za realizaciju svake želje, mada ne znamo vrijeme kada će ta želja biti realizovana i hoćemo li izdržati do kraja. Međutim, ako proces obogatimo transformacijama životno-kosmičke energije, realizacija stiže u vrlo kratkom vremenu i uvijek je uspješna.

Taj sistem realizacije neke želje kod nekih duhovnih pokreta u XX vijeku je bio poznat i dosta popularan kao sistem pozitivnog mišljenja. U vremenu te popularizacije, bio sam ubijeđen da se sistem pozitivnog mišljenja ne može ostvariti u pravom smislu te riječi. Ljudi nijesu znali njegove zakone, a uzriječicu “pozitivno mišljenje” su upotrebljavali više kao neki prazan dodatak u govoru. Pomenutu uzrječicu mogli smo čuti na ulici, u sredstvi- ma informisanja, u školi, politici, skoro svuđe. Većinu poznanika, slučajnih sagovornika i prijatelja, testirao sam na taj način što sam ih pitao što znači taj izraz, odnosno uzrječica. Niko je nije mogao objasniti, a oni koji su pokušali dati nekakav odgovor, imali su potpuno pogrešnu predstavu i ni- jesu bili svjesni da se radi o duhovnom, odnosno kosmičkom zakonu. Oni nijesu bili svjesni da je potrebno uložiti energiju za želju mozga, meditirati i identifikovati se sa željom, živjeti sa njom, ne sumnjati u nju i da samo tako možemo postići pozitivan rezultat, odnosno da će tako uz naš ulog energija svemira naći put za realizaciju naše želje.