10.4. Mjerni instrumenti i tačnost mjerenja

Rad na terenu je raznovrstan i mnogo traži od terapeuta, čije su aktivnosti meditacije, mjerenja, neutralizacije energija, odstranjivanja duša, skidanja uroka, prokletstva i magije, pod neposrednim uticajem okoline. Teško je raditi u stanu u kojem su prisutni članovi porodice, kućni ljubimci, npr. pas i sl. i djelovati u polju neočišćenih predmeta puni negativnih energija. Isto tako je teško izvoditi mjerenja ako pored vas ljudi hodaju, čuju se automobili, đe su loši vremenski uslovi i sl. Terapeut mora u tim situacijama upotrijebiti sve svoje sposobnosti da njegova mjerenja budu tačna i da neutralizacija štetnih energija bude uspješna.

Metod koji daje najbolje rezultate rada na terenu, jeste postupak timskog rada. Moje iskustvo potvrđuje da dva uigrana terapeuta, koji upoređuju svoja mjerenja sigurno dobijaju tačan rezultat, ako su njihovi rezultati jednaci. Zajednički rad dva terapeuta je složen, pomalo nepraktičan metod, jer je veoma teško ili skoro nemoguće naći dva terapeuta koji će zajedno raditi. Taj metod dvojnog mjerenja se najčešće upotrebljava kod vrlo preciznih zahtjeva ili krajnje važnih otkrivanja, đe je dobar rezultat značajan za konačni cilj i u redovnoj praksi ga ne upotrebljavamo. U praksi se pokazao posebno dobrim metod dvojnog mjerenja, kada su mjerenja vršena sa dva različita mjerna instrumenta.

Za terenska istraživanja i mjerenja već dugo vremena upotrebljavam intuitivni senzor ili svoj očni senzor kao senzibilan instrument i sve zajedno kontrolišem i viskom. Intuitivnom i očnom senzoru mogu tokom mjerenja smetati različiti uticaji, a situacija na terenu može biti tako neugodna da jedva uspijemo doći u nužno stanje meditacije, zato podatke uvijek moramo provjeriti, iako mislimo da su tačni. Pri tome ja kao kontrolu mjerenja upotrebljavam visak, da tačno odredim da li su prethodna mjerenja bila dobro izvedena ili ne: mjerenja sa oba instrumenta moraju pokazati isti rezultat, ako želimo potvrditi tačnost mjerenja.

Kod mjerenja različitim instrumentima terapeutima najviše problema zadaje visak, ne radi njegovog djelovanja, već zato što danas nema solidne ili bar dobre škole za rad sa ovim instrumentom. Stari Egipćani su metod mjerenja sa viskom do detalja proučili i dostigli vrhunske rezultate. Bili su svjesni da visak kao instrument može zavesti i pokazati netačan rezultat, pa su zato razvili različite metode mjerenja i spoljne oblike samog viska. Žalosno je da su se egipćanski metodi rada i namjena različitih visaka tokom vremena izgubili i danas vidimo da većina korisnika sa tim mjeračem improvizuje, a mogao bih reći da ga ni ne znaju upotrebljavati i prave više štete nego koristi svojim mjerenjima. Imao sam priliku da posmatram druge kako rade sa viskom i ustanovio sam da su svi visci namjenski isprogramirani i da su većinom davali netačne rezultate, što znači da je većina korisnika imala slabu školu upotrebe viska ili su, pak, sami nešto improvizovali i postavili svoja pravila djelovanja viska. Visak ne smije biti namjenski programiran, a dešava se gotovo svim učenicima u slabim školama tokom prvih kontakata sa viskom, đe ego kandidata prisiljava visak da brzo proradi i stvara želju da se ne zaostaje u učenju, pa visak slijedi komande za samo određena mjerenja, dok je za druga područja mjerenja netačan i nekoristan, jer ne mjeri realno stanje, već “sluša” razmišljanja ega i reaguje samo na njega.

Svi mjerni instrumenti, odnosno mjerači koje danas poznajemo, djeluju pod uticajem intuicije, dok su sva objašnjenja o djelovanju viska koja možemo naći u literaturi i na tečajevima radiestezije kod danas pogrešna i netačna. Terapeutu za mjerenje nije potreban visak. Visak mu služi samo da se uvede u stanje meditacije, kada počne da djeluje njegova intuicija, koja na kraju daje naredbu za djelovanje viska.

Visak moramo naučiti pravilno upotrebljavati i moramo biti svjesni da nam prvenstveno služi da sa njim dostignemo stepen meditacijskog stanja. Njegova se uloga može uporediti sa hipnotizerom koji koristi džepni sat kako bi uveo hipnotisanog u stanje hipnoze. Visak nećemo namjenski programirati samo ako mu ne posvećujemo pažnju i ako kod mjerenja gledamo kroz njega, tako da smo skoncentrisani na postavljeno pitanje, koje mora imati odgovor “da” ili “ne”. Gledanjem kroz visak, mi se za njega ne vežemo i sa tim ego preusmjerimo na posvećivanje pozornosti na odgovor, pa tako onemogućujemo egu da namjenski programira visak. To je stanje kada skoro zaboravimo na visak, praktično zaboravimo da uopšte postoji i spontano, nesvjesnim gledanjem kroz njega saznajemo odnosno postajemo svjesni odgovora, koji on pokazuje načinom pokretanja, odnosno smerom kako se vrti. Samo kada dostignemo stepen da nam visak ne znači ništa i da ga ne možemo jednostrano isprogramirati, on postaje solidan i univerzalni mjerač.

Takođe, dimenzija, težina i dužina vrvice ili uzice mogu da izazovu grešku kod mjerenja i to najbolje osjetimo u vremenu kada nam visak daje odgovor. Vrijeme između postavljenog pitanja i dobijenog odgovora mora biti što kraće, da ego ne bi uskočio u sistem mjerenja, pa je zato preporučljivo da vrvica bude kratka, a težina viska srazmjerno mala. Ja upotrebljavam ručno izrađen visak od mesinga, oblika građevinskog viska, promjera odnosno debljine 2 cm i dužine 4,5 cm, sa vrvicom od 10 cm. Navikao sam da držim vrvicu kratko, sa namjerom da odgovor dobijem što prije i onemogućim egu da usmjeri visak. Praksa je pokazala da sam visak dobro individualno prilagodio za mjerenje i sebe osposobio da upravljam njime, tako da ne stvara greške. Interesantno je da tako prilagođen visak pokazuje tačne razultate kod traženja magijskih protokola i različitih energetskih uticaja na polju mjerenja, omogućuje solidan rad i upotrebu viska kao drugog kontrolnog instrumenta u sistemu mjerenja upoređivanjem rezultata.

Uzmimo npr. tesarsku sjekiru, vežemo je za jako uže i upotrijebimo kao visak: ustanovićemo da sjekira reaguje i daje odgovore na postavljena pitanja, samo što će očitavanje takvog viska biti ometano konstrukcijom i težinom sjekire. Taj primjer dokazuje da nam težina viska i dužina njegovog užeta nijesu značajni i da je sve zajedno sa tehnikom mjerenja, pod direktnom kontrolom mozga i da bi trebalo svaki visak individualno prilagoditi i svakog terapeuta posebno osposobiti za rad sa ovim prostim, mogu reći primitivnim, ali sigurnim mjeračem.

Rad na terenu moramo organizovati u dva dijela. Kao prvo, sva mjerenja najpre napravimo na daljinu i rezultate mjerenja zapišemo na tlocrtu, planu zgrade koju treba pregledati i energetski očistiti. Kao drugo, detaljno mjerenje ponovimo direktno na terenu i uporedimo ih sa mjerenjima koje smo već izvršili u prvom dijelu na daljinu. Prvi dio mjerenja možemo napraviti i na terenu, tako što ćemo sva mjerenja izvesti i zapisati na tlocrtu objekta, radeći u jednoj prostoriji, đe nam ne treba niko smetati; ako smo na terenu, preporučljivo je da ne pristupimo drugom dijelu mjerenja ako prije toga nijesmo obavili prvi dio testiranja na papiru.

Mogu reći i to da je praksa pokazala da su sva mjerenja i neutralizacije koje sam izvodio na daljinu i zapisao na planu stana, potpuno jednaka i indentična sa mjerenjima koje izvodim direktno na terenu, odnosno objektu, naravno ako su sve radnje obavljene dosljedno i precizno.