Uvod

Živimo u vremenu brzih i revolucionarnih naučnih otkrića, koja su za većinu ljudi u današnjem svijetu nerazumljiva i racionalno neprihvatljiva. Pojedine naučne discipline su međusobno tako povezane, da teško možemo odrediti koja je nauka najviše doprinijela pojedinim otkrićima. Otkrića na zemlji ili uspjesi u svemiru zahtijevaju maksimalni angažman svih naučnih disciplina. Danas skoro sva naučna dostignuća potvrđuju pretpostavku ili tezu da je realno i moguće postići uspjeh u svim oblastima nauke, kao i na svim područjima života.

Često se u istoriji ljudskog roda događalo da su pripadnici ljudske vrste izrađivali upotrebljive sprave i alate, lijekove ili pomagala, iako te svoje postupke nijesu znali naučno utemeljiti, objasniti ili dokazati njihovo djelovanje. To se posebno može primijetiti kod prirodnog liječenja ljekovitim biljem. Neke discipline su kasnije zaboravljene ili nikada nijesu bile ni usvojene. Takav je slučaj sa područjem energija i njihovim uticajem na naš organizam i naš život, odnosno uticajem na zemlji. Zato nije čudo, što određene pretpostavke, terapeutske metode, pravila transformacija, liječenje energijom ili liječenje na daljinu odbijamo ili im ne vjerujemo, iako u praksi daju očigledne i uspješne rezultate.

To je uzrok što sam u tri dijela, odnosno u tri knjige, pokušao da opišem svoja iskustva na području liječenja i održavanja zdravog stanja ljudskog organizma, iako sam svestan da za neke dijelove ove materije još nema naučnih dokaza. Takođe, nije teško primijetiti da je materija opisana jednostavno i svakom čitaocu skoro razumljivo. Upotrijebio sam način opisivanja bez upotrebe stručnih izraza i bez navođenja određene stručne literature. Za takav način pisanja se nijesam odlučio iz razloga što takve literature nema ili što materija nije naučno dokazana, već radi lakšeg shvatanja i prihvatanja duhovnog napredovanja kroz postepeno obrazovanje svakog pojedinca. Logično je da će svako kome je bliži naučni rad, sam naći odgovarajuću literaturu i upotpuniti svoj duhovni napredak.

U prvom dijelu, prvoj knjizi ovoga projekta, prikazane su prirodne zakonitosti, pravila transformacija, koja nam omogućavaju uspješan rad na energetskom nivou i uspješno kanalisanje životno-kosmičke energije, koja daje život svakome na našoj planeti. Sam naziv “životno-kosmička energija” nije statičan, jer tu energiju možemo nazivati i drugim imenom, ali moramo biti svjesni da je u pitanju energija ili neka sila - možda bog, stvaralac, priroda ili slično, te da omogućava životne prilike koje poznajemo danas na zemlji. Metoda rada je naučna, a sistem određujemo pomoću mjerenja koje nam omogućuje određivanje parametara iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kao i mogućnost samokontrole, nezavisnog rada i rada na daljinu. Ako pažljivo razmotrimo kompletnu materiju sa kojom ćemo se u ovim mojim knjigama susresti, samo transformacijska pravila predstavljaju dio koji nema dostupno objašnjenje. Ipak, svaki će početnik na putu terapeuta ustanoviti da ta pravila zaista uspješno djeluju.

Logika i sveobuhvatni pristup liječenju su opisani u drugom dijelu, od- nosno u drugoj knjizi. Obuhvata ljekarske aktivnosti na energetskom i fizičkom tijelu. Prilikom liječenja energetskog tijela, mi liječimo uglavnom uzroke bolesti i stvaramo energetske uslove za zdrav život. Sa druge strane, liječenjem fizičkog tijela saniramo posljedice koje ostavlja bolest na organima tijela i pomažemo imunološkom sistemu da se sam obračuna sa bolešću. Prvi dio, razvoj ili uzrok bolesti, odnosno oštećenje aure i drugi dio, napredovanje oštećenja, locirani su na energetskom nivou. Međutim, kada dođe do trećeg dijela i nastajanja posljedica, oštećenja na organima ili sistemima tijela, tada je bolest locirana na fizičkom nivou. Liječenje životno-kosmičkom energijom na fizičkom tijelu, u trećem dijelu razvoja bolesti, u potpunosti je usklađeno sa djelovanjem klasične medicine odnosno nauke, što znači da je moguće njihovo paralelno dopunjavanje, iako energetskom liječenju medicina nije potrebna, osim u onim slučajevima kada je bolest već uništila određeni organ tijela, što zahtijeva sveobuhvatnu pomoć bolesniku.

U ovom trećem dijelu, trećoj knjizi o životno-kosmičkoj energiji, prikazani su praktični primjeri liječenja, koji uglavnom daju smjernice za lično duhovno napredovanje. Teško je obuhvatiti moje cjelokupno višegodišnje iskustvo, pa su primjeri u knjizi svrstani sistematično, redom i prilagođeni postupcima za obrazovanje terapeuta. S obzirom na mogućnosti metoda otkrivanja sistemom mjerenja događaja iz prošlosti, dajem ovđe pojedine primjere iz mojih pisanih statističkih izvora, koji omogućavaju otkrivanje uzroka mnogih neriješenih nesreća, bolesti, tragedija i teških povreda. Svi primjeri imaju isključivu namjenu pomoći u terapeutskom radu i u ličnom sagledavanju materije duhovnih dimenzija i nije ih moguće drugačije tumačiti.

Sva tri dijela, odnosno sve tri knjige ovog mog projekta, prilagođeni su obrazovanju kadrova za terapeute sa životno-kosmičkom energijom. Mogu se upotrijebiti i kao priručnici za praksu ili kao informacije o određenom pogledu na izuzetno opširnu materiju postojanja energija oko nas, koje su neophodne za postojanje života. Isto tako, sa ovim djelima ispunjava se osnovni cilj, da metodu rada i izvornu energiju upotrebljavamo za održavanje zdravlja, odnosno da uslijed bolesti i ugroženosti tijela, određeno neprimjereno energetsko stanje ozdravimo i povratimo u prvobitno stanje zdravog organizma.

Kroz maksimalnu improvizaciju mogao bih tvrditi da je ljudsko tijelo slično složenoj mašini kojom upravlja mozak: to je poseban računar koji brine za pravilno i harmonično djelovanje organa i sistema u tijelu preko tjelesnih programa, odnosno preko programa gena u osnovnoj DNA konstrukciji. Sistemski operator (“Sys Op”) kompletnog funkcionisanja organizma djeluje kroz dušu svakog čovjeka, koja u suštini vodi, usmjerava, daje kompletnu sliku života i karakter pojedinca od oplođenja i rođenja, kroz životni vijek, sve do smrti.

Interesantno je da duša đeteta sama bira roditelje, odnosno majku i oca i samo tako može doći do oplođenja. Duša đeteta to radi po vlastitom nahođenju, odnosno na osnovu mjerenja uslova u kojim će živjeti, kakve će mogućnosti pridobiti utjelovljenjem i životom u okruženju izabranih roditelja, kakvo obrazovanje, te kakav razvoj će zadobiti u fizičkom tijelu. Po nekim učenjima duša reinkarnira, seli se iz života u život i u svakom životu nauči nešto novo, sve do potpunog obrazovanja, kada ponovno rođenje više nije potrebno. Tada duše postaju zrele, a fizičko tijelo im više nije potrebno. Buda je rekao da mu je za taj proces bilo potrebno trideset šest ponovnih rađanja i da se nakon toga neće više reinkarnirati, odnosno pojavljivati u fizičkom tijelu.

To znači da čovjek bez duše ne može funkcionisati, on je mrtav, još iako ima tijelo i genetske programe za funkcionisanje. Ako se još jednom poslužim improvizacijom i uzmem za primjer neku mašinu, npr. automobil, koji je ispravan i nudi sve mogućnosti upotrebe, svima će biti jasno da je on neupotrebljiv ako je parkiran u garaži, odnosno da mora dobiti dušu koju predstavlja vozač koji će ga pokrenuti i njime upravljati. Upravo tako duša pokreće, vodi i brine o svim funkcijama u organizmu. Noću, za vrijeme spavanja, ona djelimično napušta tijelo koje fiksira za ležište i pušta ga da se obnavlja, da isprazni suvišne i nepotrebne informacije i događaje koje je absorbovalo tokom minulog dana.

Mašini ili u našem slučaju automobilu, za normalno djelovanje potrebno je gorivo, zatim ulje kao pomoćno sredstvo za zaštitu i funkcionisanje brojnih njegovih dijelova, te ostale prateće radnje, kao što su servisi i popravke koje se izvode u radionici. Međutim, za reprodukciju tih mašina potrebna je fabrika za izradu automobila. Ljudski organizam za sve brine sam, jer je on poput savršene automatske mašine, koja za svoje djelovanje, u principu treba kiseonik, vodu i hranu. Dugo je vladalo mišljenje da čovjek bez hrane ne može funkcionisati i posebno da ne može funcionisati bez vode. Danas znamo da je hrana potrebna samo do određenog stepena, te da je ljudskom organizmu potrebna energija hrane. Sam hemijski sastav hrane služi za funkcionisanje organa u sistemima tijela, na način kao što su ulje i mast potrebni za rad automobilskog motora.

Ako u organizmu usporimo djelovanje njegovih organa i sistema u tijelu i na neki drugi način dovedemo potrebnu energiju koju mu je davala hrana, tijelo će normalno funkcionisati. Energiju koju ima, hrana je dobila iz svoje okoline i ona predstavlja glavni energetski potencijal za održavanje i funkcionisanje svakog organizma. Mogli bi reći da je postupak hranjenja jedan od poznatih, vrlo sigurnih i u principu primitivnih načina primanja za život potrebne energije u tijelo. Glavni priliv energije u tijelo izvodi sam organizam, preko određenih tačaka vezanih za vitalne organe organizma, koje danas zovemo čakre. Obije energije, jedna koju primamo preko hrane i druga, iz okoline, koju primamo preko čakri, predstavljaju životno-kosmičku energiju, koja se nalazi svuđe oko nas na zemlji i pod direktnim je uticajem svemira i potrebe zemlje za njom.

Svaki živi organizam isijava ili daje u prostor oko sebe energiju, koja za- visi od njegovog funkcionisanja. Ta energija je posljedična, sekundarna i danas ju nazivamo bioenergija ili energija biosistema. Znači da imamo dvije energije: životno-kosmičku energiju, koju dobijamo preko hrane i kroz čakre kao primarnu energiju, te bioenergiju koju isijava naše tijelo u vidu sekundarne energije. Kada organizam funkcioniše, životno-kosmička energija mora da se probije kroz bioenergiju i tako u bioenergiji tijela stvara energetski vir, kovitlac, koji zovemo čakra. Prema konstrukciji čakre možemo ustanoviti koliko različitih energija je potrebno određenom organu tijela za koji je ta čakra vezana. U polju bioenergije registruje se da li je neki organ primio životno-kosmičku energiju ili ne, te da li je organ u tijelu funkcioniše pravilno; npr. oboljeli organi ne primaju životno-kosmičku energiju i zato nemaju jako i široko bioenergetsko polje oko sebe, što se dobro vidi u auri, na mjestima đe se taj organ nalazi u tijelu.

Osnovni princip liječenja sa životno-kosmičkom energijom je dovođenje te energije na mjesta đe je nastala promjena u jačini bioenergetskog polja. Kao što sam već objasnio, u polju bioenergije pomoću aure određujemo đe ima nedovoljno, premalo ili previše energije, što nam daje odgovor kako funkcioniše taj organ tijela. U taj organ dovodimo životno-kosmičku energiju, kako bismo popravili energetsko stanje organa u tijelu. U principu, svaki organizam ima vrlo dobar sistem odbrane, koji održava funkcionisanje tijela u uslovima u kojima tijelo djeluje. Mi kanalisanjem životno- kosmičke energije praktično pomažemo sistemu odbrane da slabo stanje ili bolesno mjesto ozdravi, jer je u tom trenutku sistem odbrane preopterećen ili je ometen dejstvom spoljašnje negativne energije.

Sa postupkom terapije, odnosno liječenjem sa životno-kosmičkom energijom, mi ne nanosimo nikakve štetne posljedice na organizam. To je ener- gija života i sa njenim djelovanjem možemo poboljšati stanje organizma, ozdraviti ga ili se, pak, ništa neće dogoditi. Terapija ne uzrokuje bolove. Sve skupa kontroliše duša pacijenta, koja omogućava cjelokupni postupak liječenja. Moglo bi se reći da poslije transformacije od strane terapeuta, duša, odnosno Anđeo čuvar, preuzima sa sistemom odbrane tijela čitav postupak liječenja i odgovornost za uspjeh.

Interesantan je odnos terapeuta sa dušom. Na nju je moguće uticati, sporazumijevati se i od nje dobiti odobrenje za pojedine postupke u liječenju. Duša takođe omogućuje liječenje trudnoće. Uspješno oplođenje postižemo njenim liječenjem i treba ovđe pomenuti da je čak moguće produžiti život većini mlađih osoba, u dogovoru sa njom. Produženje života je uspješno u trenutku kada duša želi napustiti tijelo i izazvati iznenadnu smrt, koja se manifestuje kroz samoubistvo, saobraćajnu ili neku drugu nesreću, moždanu kap i slično. Tada terapeut u dogovoru sa dušom, nju zamjenjujemo sa sličnom dušom, koja želi živjeti u tom tijelu. Pacijent obično promijeni u nečemu svoje ponašanje, koje zavisi od nove duše, mada te promjene okolina ne registruje, većinom radi površnog posmatranja. Produžetak života ili zamjena duše često se dogadja spontano, bez uticaja terapeuta ili sporazuma sa dušom pacijenta. Takve primjere možemo primijetiti, kada poslije neke nesreće i kritičnog stanja u životu, pojedinac nakon liječenja izmijeni odnos prema okolini; npr., prije je imao eksplozivni karakter, a nakon toga postaje smiren, pa u narodu za takav događaj vrlo često čujemo priču: “Poslije te nesreće potpuno se promijenio, postao je drugi čovjek”.

Svako ko želi biti terapeut, mora ići putem ličnog duhovnog napretka, jer se duhovnost ne može naučiti, već se mora zaraditi, odnosno svojim radom i ulaganjem energije terapeut ima jedino mogućnost dostići viši duhovni nivo kao zaslugu, tj. nagradu. Tada postajemo spremni za rad sa duhovnim energijama i možemo uspostaviti dobre odnose na svim nivoima života. Obrazovanje, bez kojeg mnogi ne mogu duhovno da rastu, nije odlučujući faktor duhovnog rasta pojedinca. U većini slučajeva ovo je kočnica, jer izjednačavamo obrazovanje koje postižemo učenjem, sa duhovnim rastom koji moramo zaraditi ulaganjem vlastite energije, truda i vremena. Terapeut mora sistematski trenirati i davati svoju energiju za duhovni rast, te maksimalno usvojiti humanistička načela etike i morala, koji predstavljaju uslov za postizanje nivoa univerzalne ljubavi.

U praksi možemo viđeti veliki broj ljudi koji se deklarišu za duhovno razvijene pojedince, iako kod njih ne možemo naći ni traga duhovnih kvaliteta. Najčešće ih susrećemo kao autore knjiga i članaka iz časopisa, proizvođače zaštitnih pomagala, iscjeljitelje koji jedan problem izliječe, a drugi više ne mogu ili, pak, kao one koji izvode neku posebnu tehniku liječenja, predstavljaju se kao vidoviti ljudi, proroci i gatare, radiestezisti, astrolozi, kristaloterapeuti, numerolozi i sl. Moglo bi se reći da ovamo spadaju skoro svi koji izvode istočnjačke ezoterične tehnike. Ta znanja treba poštovati, ali ih ne smijemo miješati sa duhovnim načelima. Jedna od visoko duhovno razvijenih osoba, čovek koji je živio u prvoj polovini dvadesetog vijeka, na tu temu i za te ljude je rekao: “To je majmunska improvizacija ezoteričnih tehnika.”

Program za vaspitanje terapeuta sa životno-kosmičkom energijom priređen je tako da sa najmanje uložene energije dostižemo visok stepen du- hovnog rasta. Potrebno je usvojiti predložena načela, ne sumnjati ili provjeravati duhovne, tj. kosmičke zakone i trenirati, liječiti toliko vremena, da nam se riječi transformacije pretvore u slike, a slike u mentalne bljeskove ili iskre. Poslije toga će nam biti dovoljno da samo pomislimo na problem u liječenju i na metod transformacije, odnosno rješavanje problema po sistemu upotrebe životno-kosmičke energije i taj će se cjelokupan postupak ostvariti, izršiti, a pacijent će ozdraviti. To je načelo, npr. da kada ruku stavimo na bolesno koljeno, bol nestaje ili da kada sa pacijentom razgovaramo preko telefona njemu se već poboljša zdravstveno stanje.

Neka vas u razmišljanju i proučavanju duhovnih procesa ne zavedu moja upoređivanja sa našim materijalnim svijetom, u kojem je:

To poređenje je samo jedno od viđenja, koje daje mogućnost upoređivanja duhovne i materijalne funkcije u današnjem vremenu i uz primjenu današnjih naučnih otkrića. Duša nema samo materijalne dimenzije - ona je više-dimenzionalna, po mom proračunu ima najmanje šezdeset i četiri dimenzije, te više-izvornu strukturu sa multifunkcionalnim sistemskim dje- lovanjima. Kao prvo, posebno je značajno da životno-kosmička energija nema negativnih uticaja na tijelo i da se ne može upotrijebiti za uništavanje organizma; i kao drugo, životno-kosmička energija je direktno vezana za dušu čovjeka i u skladu sa njom funkcioniše na svim nivoima života.

Moramo biti pažljivi i sa drugim duhovnim zakonima: ne smijemo ih direktno upotrebljavati u materijalnom svijetu, jer ćemo tu kao rezultat dobiti upravo suprotan efekat odnosno djelovanje satanizma. Npr., ne smijemo duhovnu, univerzalnu ljubav i njene direktne primjene u liječenju tijela izjednačevati sa fizičkom ljubavlju prema suprotnom polu, jer ćemo postati ovisnici o seksu ili, pak, sadističke ubice. U literaturi nailazimo na mnoge tekstove o organizaciji tajnih društava satanizma, koji izvode crne mise, upotrebljavaju pentagrame, jarce, krugove i žrtvene obrede. Sve skupa ukazuje na pogrešan put u duhovnom razvoju pojedinaca, koji duhovne zakone upotrebljavaju u materijalnom svijetu, te svojim aktivnostima uni- štavaju ljudski organizam, a nikako ga ne liječe - mada se obično tako deklarišu.

Liječenje takvih pojedinaca nije moguće, jer oni sa takvim djelovanjem st ču naklonost i zadovoljstvo zbog uspješnog uništenja organa ili sistema utijelu, zbog čega se osjećaju veoma ponosnim. Tu u potpunosti vlada negativna energija, koja je suprotna od energije univerzalne ljubavi, usmjerene ka pomoći, liječenju i zdravom životu, nikako ka bolesti ili uništenju organizma.

Većina pojedinaca koji se bave negativnim djelovanjem, satanizmom, luciferizmom ili crnom magijom, predstavljaju osobe sa niskim reinkarnacijskim stepenom - u Indiji bi za njih rekli da su iz prve kaste i žive na fizičkom nivou bez duhovnih kvaliteta, a da su oni koji dostignu univerzalnu ljubav i pomažu drugima, ljudi sa visokim stepenom reinkarnacija, odnosno da su iz kaste brahmana, tj. visoko duhovno razvijenih osoba. Priroda postavlja jednu i drugu stranu na stepen duhovnog razvoja duše i nije opredijeljena u tom pogledu.

arrow_right_alt