5.2.1. Način posmatranja i gledanja unutrašnjih organa

Neće biti suvišno da napomenem da mentalna hirurgija daje dobre re- zultate i kod liječenja na daljinu, kada nije moguća fizička prisustnost pacijenta. Postupak izvođenja mentalne operacije je potpuno isti kao kod prisutnog pacijenta, samo što terapeut za intervencije na daljinu mora biti veoma dobro osposobljen.

Pacijenta zamolim da se opusti i zatvori oči i postavljam mu dlanove ruku na prednji i zadnji dio druge čakre. Drugu čakru na prednjem dijelu pokrijem otvorenom šakom, malo ispod pupka, dok zadnji dio pokrijem u predjelu lumbago kičmenih pršljenova. Sa zatvorenim ili otvorenim očima mentalno pozivam i stvaram sliku organa koji pokušavam viđeti. Uzimam za primjer želudac. Prvo zamišljam sliku iz anatomskog atlasa i tu sliku napuštam. Koncentrišem se na pacijenta, posvećujem pažnju njegovom želucu i tako dobijam mentalnu sliku u praznoj ili bolje reći na sivoj pozadini. Tu sliku upoređujem sa prvom slikom (slikom iz anatomskog atlasa), kako bih ustanovio da li vidim cijelu sliku ili samo njezin dio. Po pravilu dobijam sliku želuca sa svim njegovim oštećenjima, i, ako je cio želudac bolestan, vidim kompletan želudac. Npr., ako je samo jedan dio bolestan, onda vidim samo taj bolestan dio.

U mislima formiram kompletnu sliku pacijentovog želuca na dva načina i to - prvo stvaram, primam celu sliku, kao što bi je vidio kada je bolestan cijeli želudac ili čistu sliku, koju sam zapamtio iz anatomskog atlasa, prekrivam slikom oboljelog želuca. Kod djelimično oboljelog želuca nije potrebno upoređivati slike; jedino što je u praksi korisno, da sliku želuca dopunimo zdravim dijelom i tako formiramo sliku oboljelog dijela želuca između ograđenih dijelova zdravog želuca.

Tako formirane slike - u slučaju kada je cio organ bolestan ili samo njegov dio, a što u praksi najčešće vidim - osnova su za postupke mentalne hirurgije, odnosno mentalne operacije.