7.4. Liječenje duše

Vrlo često se dogodi da moramo pacijentu liječiti njegovu dušu, jer je bolesna ili je u opasnosti od napuštanja fizičkog tijela i nastupanja smrti. Kod mlađih osoba duša obično napušta tijelo u obliku neke teške nesreće, samoubistva, u slučajevima prirodnih katastrofa, rata i sl., dok se to kod starijih osoba najčešće događa u obliku moždane ili srčane kapi ili neke teške bolesti. Taj pristup obrađivanja duše nekog pojedinca zadire u područje nevjerovatnih i nemogućih shvatanja i oštro se sukobljava sa našim vaspitanjem i religioznim pogledom na život i svijet poslije smrti. Međutim, duša je sigurno dio energetskog stanja živog organizma i radi toga je moguće na nju uticati sa energijama ili bolje reći, sa božanskim zakonima.

Terapeut sa životno-kosmičkom energijom prihvata liječenje duše kao normalnu stvar. Njemu je to shvatljivo i razumljivo, jer se kroz cjelokupni sistem učenja, ulaganja energije i treniranja, susretao sa energijama,posebno kod liječenja. Sama terapija, djelovanje i postupak rada koji izvodimo tokom liječenja u prisustvu pacijenta ili u njegovom odsustvu liječenjem na daljinu, odnosi se na to da isključivo radimo sa dušom pacijenta i da su rezultati takvog liječenja vidni na njegovom fizičkom tijelu. Na toj osnovi temelje se pretpostavka i dokaz da je duša direktno povezana sa našim tijelom i da se ništa neće desiti u organizmu, ako to nije bilo aktivirano ili napravljeno preko “komandi”, tj. preko već definisanih programa duše pacijenta ili naše duše.

Sjetimo se da smo to isto radili kod liječenja na nivou pretka, koji je već odavno preminuo i njegovog fizičkog tijela više nema. Liječili smo na njemu uzrok bolesti pacijenta, koji predstavlja njegovog nasljednika. Sve bolesti koje imaju komplementarni partner i sam pacijent nalaze se na nivou energija, nivou duše, što znači da mi već od početka, od prvih poteza liječenja, djelujemo na duhovnom nivou, a rezultate rada gledamo na fizičkom nivou. To početnika čini nesigurnim i teško se snalazi, jer je navikao da posmatra i prati događaje samo na jednom i to fizičkom nivou. Kod pacijenta je taj pogled isti kao kod početnika terapeuta, što se dobro vidi u pitanju pacijenta: “Ko mi je to slabo stanje napravio”.

Ponašanje, promjena zdravstvenog stanja i indikacije na pacijentu koji će uskoro izgubiti fizičko tijelo, jer ga duša napušta i umire, vidljive su kroz stanje njegovog fizičkog tijela, koje je svaki dan slabije i slabije i pored dobre medicinske i druge pomoći. Slično je kod energetske terapije sa životno-kosmičkom energijom, đe se pacijent i pored toga što su mu svi organi u tijelu liječeni, što je kanalisanjem dobio veliku količinu energije i kontrolom energije ukazivao na dobro stanje organizma loše se osjeća i na njemu nijesu vidni pozitivni rezultati liječenja. Tako u slučaju da je pacijent prije liječenja osjećao iznemoglost, da je bez energije i da se kod fizičkog posla brzo umara, on će poslije liječenja imati taj isti osjećaj, samo što će biti nešto blaži, dok postojeći bol neće biti oštar.