4.3. Druga terapija

Kao što sam pomenuo, poslije dva dana od prve terapije, napravimo drugu terapiju na fizičkom tijelu. Značaj prve terapije i odaziv fizičkog tijela na kanalisanu energiju je veoma velik, pa zato treba odmah na početku druge terapije prekontrolisati energetsko stanje tijela, kako bismo tačno ustanovili novo stanje, da li je tijelo održalo energiju od prve terapije ili ne i da li je ono ponovo u slabom stanju. Ako je zaista slučaj da je energetsko tijelo ponovo slabo, to znači da nijesmo našli sve uzroke oštećenja aure ili je, pak, djelovanje različitih protokola uroka, prokletstava i magije ponovljeno na pacijentu u sadašnjim uslovima. Moramo paziti na genetska oštećenja, koja djeluju do sedme generacije i koja su čest uzrok bolesti, a vezani su za uroke i prokletstva. Terapeut treba svim potomcima koji imaju oštećene gene da ozdravi to stanje na nivou energija, tj. blokira štetne protokole i popravi oštećene gene.

Samo ako, odnosno kada je aura čista, nakon ozdravljenja energetskog tijela, terapeut izvodi drugu terapiju, terapiju sistema i organa u tijelu. Stanje u kojem je fizičko tijelo neopterećeno jer je energetsko tijelo ozdravljeno, omogućuje vrlo tačno mjerenje energetskog stanja na organima i sistemima tijela. Kod te terapije pregledamo sisteme u organizmu, žlijezde i regulaciju određenih sastava u organizmu.

Kontrolišemo funkcionalne sisteme organizma:

-živčani, vidni, slušni, za miris, za ukus, disajni, krvni, probavni, mokraćni, reproduktivni, seksualni, koštani, mišićni i kožni sistem,

po metodu kontrole cjelokupnog sistema organizma i po potrebi još i njihove organe. Kada sistem kod mjerenja energije sistema ima vrijednost veću od tri, to znači da je sistem zdrav, a ako ima manje od tri, sistem je slab. Kod slabog sistema napravimo transformaciju sa četvrtim pravilom, pa ako sistem energiju zadržava, to znači da je dobar, zdrav, dok ako energiju ne zadržava i brzo mu pada, tj. brzo je gubi - to znači da je neki organ u njegovom sastavu bolestan. Mjerenjem odredimo bolesne organe i na njima obavimo liječenje, tj. na njima izvršimo transformaciju.

Na osnovu mojih iskustava, mogu kazati da većina organa poslije transformacije zadržava energiju, te tako i cijeli kontrolisani sistemi, što znači da nijesu bolesni i da su imali slabu energiju radi opterećenosti drugih organa koji su vjerovatno bolesni i bez energije. Teško bolesne organe u nekom sistemu liječimo tako da im čestim kanalisanjem životno-kosmičke energije, odnosno transformacijskim pravilom, održavamo energiju toliko vremena da organizam prihvati zdravo stanje energije i zadrži ga. Ne smijemo zaboraviti na slučajeve đe bolest ostavlja teške posljedice na organizmu i kada je potrebno da sarađuju svi, te da pacijenta pošaljemo na medicinsko liječenje.

Žlijezde u organizmu:

-jajnici, sjemenik, nadbubrežna žlijezda, pankreas-gušternjača, jetra, slezina, timus, štitna, paratiroidna, epifiza i hipofiza,

liječimo kao što smo liječili organe tijela, samo što moramo paziti da na pojedinim žlijezdama kontrolišemo regulaciju izlučivanja hormona i ostalih produkata. Regulaciju žlijezda kontrolišemo tako da mjerimo njihovu sposobnost izlučivanja npr. hormona i to po orgonskoj skali ili u procentima. Takođe mjerimo zavisnost djelovanja jedne žlijezde od djelovanja druge žlijezde, što je veoma značajan podatak kod lječenja.

Kontrolišemo određene sastojke, kao što su:

-voda, limfa, kalcijum, šećer i holesterol,

jer nijedan podatak o stanju tijela nije beznačajan, a kod liječenja težih bolesti ti podaci mogu biti dobrodošli.