2.1. Duhovni put Istoka i Zapada

Kod analize duhovnog razvoja Istoka, ustanovio sam da su ti sistemi duboko sistematični i zahtijevaju da život, logika razmišljanja i religija, odnosno vjerovanje, budu usklađeni sa duhovnim razvojem ličnosti. To su fantastični sistemi duhovne ravnoteže, razmišljanja i dostignuća, koje na Zapadu još nijesmo dobro upoznali i većinu tih nauka improvizujemo, te pogrešno objašnjavamo. Posjetio sam većinu radionica, predavanja i tečajeva kod nas o istočnjačkim ezoteričnim tehnikama i ustanovio da su predavači i vođe seminara vrlo slabo stručno potkovani za pravilna objašnjenja onog što su predavali, te da nijesu ni bili svjesni svoje površnosti. Predavači su sa ponosom predavali i pokušavali ubijediti slušaoce u svoje poglede o predavanoj materiji. Međutim, većina slušaoca su bili početnici u tom području i nijesu ih mogli razumjeti. Dobio sam osjećaj da su ti predavači pročitali neku knjigu ili posjetili neki tečaj o toj materiji. Drugi su za to možda turistički posjetili Indiju i već misle da su postali predavači, da ne kažem gurui. Na osnovicu svih tih iskustava, zaključio sam da moram razvoj duhovnog rasta pojedinca bazirati na osnovu duhovnih znanja sa Zapada, nikako sa Istoka.

Kao što sam pomenuo, duhovni razvoj Zapada ne zaostaje za Istokom, razlika je samo u tome da se na Istoku duhovni nauk prima u masama, dok je to na Zapadu privilegija crkve, tajnih društava i pojedinaca. Znanja hermetista, alhemista, kabalista, na kojima su bazirana skoro sva tajna društva, jednako su uspješna kao svi drugi sistemi Istoka. Moramo biti svjesni da su sva ta učenja o duhovnom razvoju ličnosti, bilo da imaju osnovu u učenju Istoka ili Zapada, imala početak mnogo godina unazad, kada su naučni i tehnički razvoj bili u povoju, te da su osnove tih znanja ostale na nivou razvoja tog vremena. Nedostaci svi tih učenja leže u tome što su obrazloženja na stepenu onog vremena kada su formirana i nemaju naučnu podlogu, kao što bi to danas trebala imati. Radi toga sam odlučio da ću objašnjenja i uputstva za sistem terapije sa životno-kosmičkom energijom, uporedo sa mojim saznanjima, prikazivati i upotrebljavati kroz dostignuća novijih nauka, koje imaju za osnovu orgonsku energiju.

U vremenu prije nekoliko hiljada godina, na Istoku su došli do zaključka da je organizam zdrav ako ima u sebi neki nedefinisani energetski potencijal, koji su nazvali prana, či ili ki. U novije vrijeme, samo nekoliko stotina godina unazad, pojedini pokreti su pokušali definisati tu energiju od koje smo svi zavisni, kao energiju sunca, odnosno svjetlosti. To da smo mi bića svjetlosti, tvrdili su i hermetisti. To nije bilo dovoljno za potpuno objašnjenje energije našega života, jer je svjetlost samo mali dio kosmičke energije i postoječeg elektromagnetnog talasanja. U prvoj polovini dvadesetog vijeka, u literaturi vidimo da se u naučnim krugovima razvio novi pogled na energiju, koja omogućava postojanje živih organizama na zemlji. Tu prednjači Vilijam Rejč (Wilhem Reich) koji definiše tu energiju života kao orgonsku energiju. Ime orgonske energije dolazi iz hebrejskog jezika, đe riječ “or” znači svjetlost i jednostavno nam prezentuje da je ta energija vezana za svjetlost, za energiju sunca, dok riječ “orgon” predstavlja svjetlosnu energiju koja nam je neophodna za život. Na kraju dvadesetog stoljeća dobijamo novi pogled na orgonsku energiju, đe analitičari bioorgonomije postavljaju kao izvor energije života izmišljeno sunce beskonačnog potencijala, koje se nalazi u središtu svemira.

Mnogi moji eksperimenti dokazuju da je i ta definicija orgonske energije, odnosno energije koja nam daje život nedovoljno tačna. Energija odkoje živimo nalazi se svuđe oko nas, mi smo u njoj kao riba u vodi i ona je nastala djelovanjem cijelog svemira sa svim njegovim planetama, zvijezdama i galaksijama. Zemlja dobija energiju iz svemira i svaki pokušaj da tu energiju života jednostavno definišemo kao sunčanu, orgonsku ili svjetlosnu energiju iz centra svemira, pogrešan je.