5.3.2. Rezanje izraslina i povezanosti

5.-2.

Majda, magistar ekonomije iz okoline Celja, autor vrlo uspješne monografije, razboljela se od raka na želucu. Po procjeni onkologa i priloženim nalazima, metastaze su već zahvatile prostor između želuca i kičme. Određeno vrijeme je liječena hemoterapijom i nakon kratkog perioda je otpuštena iz bolnice sa upozorenjem rodbini da je njeno liječenje bilo neuspješno. Kao intelektualka nije vjerovala u alternativne načine liječenja i samo je na nagovaranje svog muža pristala da je liječim.

Majdu sam pregledao i ustanovio da stvarno postoji neka neobična veza, tj. bolesno mjesto između želuca i kičme. Međutim i pored toga njen je organizam bio u dobrom stanju. Među uzroci ma postojao je karakterističan uzrok bolesti u namjernom i djelimičnom uništenju energetskog sistema putem upotrebe protokola magije, koji je bio centriran na područje želuca. Neutralisao sam uticaj magije, ustanovio ko izvodi magiju i izvršio liječenje energetskog i fizičkog dijela organizma. Nakon treće terapije Majda je zadržala kanalisanu energiju, što je značilo da može da počne borbu sa tom opakom bolešću i da je savlada. Neutralisao sam i druge uzroke bolesti, dao Majdi savjete kako da se hrani i koju vodu da pije, te savetovao način ponašanja prema okolini. Na kraju sam izveo operaciju sa mentalnom hirurgijom i prekinuo zadebljanje između želuca i kičme. Pažnja mi je bila usmjerena prema kičmi kao najosjetljivijem dijelu i po funkciji značajnijem organu, a posle brisanja ustanovio sam da je stanje kičme dosta dobro, da nije došlo do njenih povreda i da problem leži još samo u želucu. U to vrijeme vraćanja zdravlja i jake energije koju je dobila na terapijama, Majda je obavila onkološki pregled, đe je ustanovljeno da je dobila na snazi, da nekim čudom nema više bolesne veze između želuca i kičme. Iako su već digli ruke od nje, donijeli su odluku o hirurškom odstranjivanju želuca i postoperativnom liječenju hemoterapijom.

Majda nije nastavila terapije sa životno-kosmičkom energijom, njeno se stanje poslije šest hemoterapija, tačnije poslije šest doza otrova, drastično pogoršalo i ona, nažalost, to nije preživjela. Bio sam u inostranstvu kada sam saznao za tu žalosnu vijest, pa sam prijatelje zamolio da odu na njenu sahranu i da osmotre kako su obučene dvije žene, kako se ponašaju i dao im njihova imena. Bio sam ubijeđen da će Majda savladati bolest i da nije bilo konstantnog i skoro svakodnevnog bombardovanja sa crnomagijskim djelovanjem njenih dotičnih poznanica, te oduzimanja životne energije, koja je bila posebno primjetna na želucu, ona bi ostala u životu. Od prijatelja sam dobio informaciju da su zaista te dvije žene bile na sahrani, obučene u svečane haljine crne boje, kakve su se nosile prije dvije stotine godina, sa okruglim valjkastim tankim šeširima, na kojima su bile uđenute crne ruže. Na njima se viđelo da nijesu bile posebno tužne, među sobom su tiho razgovarale, a moglo se primijetiti i da su se na Majdinom grobu čak i smijale.