8. FIZIČKO TIJELO

Fizičko tijelo je uvijek bilo predmet posmatranja naučnih krugova. Oni su pokušavali naći pravilne pristupe liječenju bolesnog tijela, radi onih faktora u organizmu koji mu ugrožavaju život i tako pronašli sredstva za preventivu ili liječenje. Tako su se razvila dva velika i značajna područja, dva gigantska mehanizma koje danas poznajemo kao medicinu i farmaciju. Za njihove potrebe se troše ogromna sredstva društva, koja su potrebna za razvoj medicinskih usluga, bolnica, zdravstvenih domova, tehničkih pomoćnih sredstava za potrebe organizacije liječenja, kao i za razvoj iproizvodnju novih lijekova. Medicina, kao i farmacija, danas dostižu vrhunske naučne rezultate i spadaju u najvažnije naučne smjerove. Po nekim grubim proračunima, u današnje vrijeme je u pomenutim disciplinama zaposleno oko četrdeset procenata ukupnog broja zaposlenih u svijetu. Brza proizvodnja lijekova pritiska medicinu, a medicina pacijente, tako da je nastala nesrazmjera između jednog i drugog. Drugim riječima, ljekari propisuju lijekove više, odnosno češće, nego što je to u stvari potrebno, a terapije traju duže. Farmacija proizvodi velike količine lijekova, koji se ne mogu potrošiti. To sve podnose pacijenti, koji imaju teške posljedice od konzumiranja prevelikih doza lijekova, a neki čak postaju ovisnici do smrti ili, pak, invalidi.

Društvo je prihvatilo današnji način održavanja zdravlja i trpi pritisak od države, da preko obaveznog sistema finansiranja, održava fond za medicinsku ponudu. To znači da svako zaposleno lice ima za trećinu manji mjesečni dohodak. Građani zato opravdano očekuju solidnu zaštitu za svoj organizam i ne održavaju dovoljno sami svoje zdravlje, jer su uvjereni da će ih u slučaju bolesti izliječiti u bolnici. Mnogi pacijenti već osjećaju trajne posljedice loših medicinskih usluga, iako zbog toga niko od medicinskog osoblja nije krivično odgovarao. Sve skupa je dovelo do toga da brojne pacijente treba liječiti od loših medicinskih tretmana, a u nekim slučajevima i zbog novih bolesti, nastalih uslijed prevelikih doza ili nepravilne upotrebe lijekova, kao i medicinskih zahvata. Sve to se odražava na psihi bolesnika, preveliku upotreba ljekova već poznajemo kao bolest tabletomanije.

Sve skupa stvara žalosnu sliku na polju zdravstvene realnosti, mnogi ljekari su bili vidoviti, brojni među njima su viđeli auru. Uvijek je bilo onih koji su željeli i pokušali naučiti izabrane duhovne tehnike alternativnog liječenja, ali su se medicinski zakoni i kolege u zdravstvenim kolektivima sa takvim pojedincima vrlo brzo obračunavali, te čistili medicinske ustanove od takvog “korova”. Društvo bi moralo uvesti u svim medicinskim ustanovama pravnu službu, koja bi omogućila da medicinski stručnjaci i radnici dostavljaju stručna mišljenja i analize svog rada, a nikako samo konačan dokument kao što je npr. lista umrlog. Time bi osigurali građane od loše medicinske ponude i ograničili uticaj klasične medicine na alternativu u društvu, a za koju nijesu stručno osposobljeni. Oni nijesu ni svjesni o kakvom se tu liječenju radi: riječ “liječenje” za njih postoji samo u smislu koji oni poznaju, tj. drugi smisao ne postoji.

8.-1.

Starijeg muškarca je dovela supruga na razgovor, sa željom da upoznaju sistem liječenja težih bolesti sa životno-kosmičkom energijom. Donja lijeva strana lica, obraz, bio je prekriven gazom, a na pitanje što mu je to, odgovorio je da se liječi od raka. Zamolio sam ga da malo sačeka prije nego započnemo razgovor, jer sam želeo da napravim nužnu analizu, kako bih mogao odgovorno prosuđivati. Sačekao je dok sam napravio energetsku i fizičku terapiju. Ustanovio sam da njegova bolest ne spada u područje teških bolesti, a još manje da je to rak. To sam mu saopštio i zamolio ga da opiše postupak liječenja.

Ljekari su kod prvog pregleda ustanovili da ima na lijevoj strani lica bulicu, koju su odmah počeli liječiti zračenjem. Posljedice zračenja su bile teške opekotine, koje su se tokom liječenja povećale, pojavile su se i na kostima vilice, pa su morali i njih operisati i djelimično odstraniti. Operacija na obrazu i donjoj vilici nije bila kraj. Raspadanje tkiva se nastavilo, a na licu je nastala velika rupa, koju je pacijent pokrivao gazom. Operacija na vilici je uzrokovala da nije mogao normalno da govori, što mu je predstavljalo veliki problem tokom komunikacije. Dobra stvar je bila ta da mu je supruga bila uvijek od pomoći.

Saopštio sam mu da dio lica koji mu fali ne mogu povratiti, niti mogu popraviti vilicu, ali će nakon terapije sa žvotno-kosmičkom energom dobiti snagu i omogućiti svom organizmu da se održi, da se stanje neće pogoršati, te da će mu se povratiti zdravlje. Izveo sam dvije terapije, nakon kojih se osjećao jako dobro. Na rastanku sam morao da ga umirujem, jer je bio razočaran prethodnim medicinskim tretmanima. Posebno ga je mučio osjećaj krivice, što je slabim liječenjem zauvijek oštetio svoje lice i napravio smetnje u govoru, iako za sve to nikako nije bio kriv.

Ispravno je da tražimo medicinske usluge, ali moramo biti svjesni da postoje tri faze u razvoju svake bolesti i to:

Medicinski razvoj se bazira i razvija od treće faze, od faze bolesti. Prvu i drugu fazu medicina ne poznaje dovoljno i možemo slobodno reći da samo sa postupcima preventivnih terapija i psihologije, klasična medicina dodiruje druge faze u razvoju bolesti. Danas postoje brojni naučni eksperimenti, koji na osnovu velikog broja praktičnih primjera dokazuju da su osnove psihologije, saznanja o djelovanju mozga i pogledi na odbrambeni sistem organizma, u stvari u velikoj mjeri pogrešni i da u ljudskom organizmu teku energije i energetski zapisi nevjerovatnih, odnosno velikih mogućnosti. Sposobnost mozga prevazilazi sve do sada poznate poglede na organizam i funkciju čovjeka u prirodi. Danas mnogi naučnici sa svojim radovima postavljaju teze da je čovjekov opstanak vezan za njegovu okolinu, da je sastavni dio svemira i neraskidiva veza sa prirodnim zakonima. To daje dobru naučnu osnovu koja potvrđuje moje, ovđe opisane velike mogućnosti životno-kosmičke energije, zavisnosti opstanka života od nje, te pozitivne mogućnosti njene upotrebe u sistemu liječenja.

Terapeut sa životno-kosmičkom energijom mora da slijedi sistem kompletnog liječenja bolesti u sve tri faze, sa uvažavanjem mogućnosti medicinskog liječenja na trećem stepenu razvoja bolesti. Ta saradnja sa ustanovama klasične medicine na trećem stepenu, omogućava pacijentu da iskoristi sve postojeće mogućnosti, kako bi ostvario pozitivan rezultat liječenja. Praksa liječenjem sa životno-kosmičkom energijom potvrđuje činjenicu da je način liječenja klasičnom medicinom često okrnjen i nedorečen, baš zbog nezainteresovanosti medicine za uzroke bolesti i početnu fazu razvoja bolesti, koji leže na energetskom nivou, kao i zbog lošeg odnosa koji kod liječenja narušava lični odbrambeni sistem pacijenta.

8.-2.

Manja živi u okolini Ljubljane; dovela je na terapiju osmogodišnjeg sina sa medicinskom dijagnozom raka na bubrezima. Htio sam je bar malo utješiti sa informacijom da su đeca odlični pacijenti, jer brzo postaju veseli i zadovoljni kada osjete da im je bolje. Oni tako aktiviraju svoj lični odbrambeni sistem u organizmu i prihvataju životno-kosmičku energiju i savladavaju svaku bolest. Manja me je žalosno pogledala i rekla: “Moj stariji, desetogodišnji sin je takođe preminuo od raka”. Odgovorio sam joj da me to još više obavezuje da se posvetim genetskom liječenju i dao joj savjet da posjeti moje tečajeve, jer će sa tim znanjem mnogo pomoći oko liječenja i u borbi sa bolešću. Prihvatila je moje savjete i prijavila se na prvi tečaj o životno-kosmičkoj energiji, pošto je ustanovila da se već posle prve terapije Marko dobro osjeća i da mu je bolje.

Liječenje je bilo vrlo uspješno, mada sam većinu terapija i kontrola radio na daljinu, a takvo liječenje nije prikladno za energetsko djelovanje na bolesnike sa rakom. Prošlo je godinu dana i Manja je došla kod mene sa željom da zatrudni. To je opravdavala time da Marku mnogo nedostaje stariji brat na koga se navikao, te da sa suprugom još od smrti najstarijeg sina pokušava dobiti dijete, ali neuspješno. Pošto je Manja završila oba tečaja životno-kosmičke energije i sto posto sarađivala kod liječenja bolesnog Marka, ja sam odmah izveo postupak kontrole duša đeteta, majke i oca. Podsjetio sam je na činjenicu da đeca brzo ozdrave aktiviranjem svog odbrambenog sistema kroz veselje i radost što im je bolje, pa da tako čini i ona i da se posveti dječijim problemima, pa sa trudnoćom neće imati problema.

Već u prvom mjesecu nakon mog liječenja ostala je trudna i kasnije rodila ćerku. Bila je srećna i zahvalna. Kada je curica imala sedam mjeseci, Manja me pozvala telefonom. Bio sam u inostranstvu. Zamolila me da joj iskreno odgovorim: da li bih dozvolio liječenje hemoterapijom kada bih bolovao od raka. To me navelo na razmišljanje: zašto mi postavlja takvo pitanje nakon tri godine od kada sam počeo da liječim njenog sina, a ona je završila oba tečaja i tako stekla mogućnost da sama sazna pravi odgovor. Ipak sam bez komentara odgovorio: “Ne, Manja, taj otrov i njegove posljedice, koje ostavlja na organizmu nikome ne bih preporučio, iako znam da je to za klasičnu medicinu jedna od uspješnih metoda liječenja raka”. Rekla je: “Hvala ti, nakon prve terapije koju si napravio na Marku, ja sam otišla u Polikliniku i potpisala dokumente da se ne slažem da Marka liječe hemoterapijom; imala sam osjećaj krivice, jer ti nikada ne govoriš protiv klasične medicine kao što to rade drugi alternativci, pa sam pomislila da sam možda pogriješila; dobar rezultat Markovog liječenja i tvoje mišljenje konačno su me umirili, pa ti se još jednom zahvaljujem”.

Manji sam rekao da sam ja njoj zahvalan, jer su oboje, ona i njen sin, praktično pokazali kako uspješno djeluje terapija sa životnokosmičkom energijom. Drugim riječima, uz pomoć roditelja i želje za ozdravljenjem, aktiviranje ličnog odbrambenog sistema organizma i obračun sa bolešću za pacijenta ne predstavljaju nikakav problem, što je u gore navedenom primjeru i opisano.

Prikazani primjeri mog liječenja sa životno-kosmičkom energijom na fizičkom tijelu prelaze na područje medicinskih nauka i medicinskih usluga. Potrebno je prihvatiti osnovno načelo da pacijent ima pravo tražiti i upotrijebiti sva sredstva koja mu stoje na raspolaganju sa ciljem da povrati zdravlje i bude zdrav, bez obzira na to kako će to postići, bilo to sistemima klasične medicine ili alternative. Pogled na mogućnosti liječenja sa kanalisanjem životno-kosmičke energije u organe ugrožene bolešću i u sisteme tijela, na uspjehe mentalne hirurgije i aktiviranje odbrambenog sistema organizma preko energetskih, tj. duhovnih ili božanskih zakona, na široke mogućnosti preventive, liječenja i održavanje zdravlja, život bez bolesti pokazuje nam da, iako većinu tih sistema ne možemo u potpunosti naučno dokazati, omogučavaju uspješno liječenje, pa ih možemo prihvatati i upotrebljavati kao aksiome.

Teško možemo odvojiti određeni slučaj vezan za neki organ ili sistem tijela, jer je organizam kompaktna cjelina, koja se sastoji od međusobno povezanih sklopova svih organa i sistema na energetskom i fizičkom nivou. Tako nas tokom liječenja vodi pacijentov pogled na bolest, te naše dijagnoze zdravstvenog stanja njegovog organizma.

arrow_right_alt