8.1.1. Živčana mreža
Najčešća pojava oboljenja živaca je vezana za snopove živčanih puteva na određenom mjestu u tijelu, kao što je slučaj npr. kod lumbago dijela kičme, prolaznih puteva na vratu i kičmenih pršljenova, kao i za spoljašnje uticaje, vremenske prilike, djelovanje različitih energetskih tijela u auri ili za negativna djelovanja ljudskog izvora na slabo stanje cijelog tijela. Već sam pomenuo i objasnio u drugoj knjizi o životno-kosmičkoj energiji, da živci predstavljaju sastavni dio organa i sistema tijela koje ćemo obrađivati zajedno. Tu je potrebno ukazati na karakteristične primjere pojedinih područja.
8.-4.
Šofer Marjan je oslonjen na prijatelje ušao u sobu za terapije i tražio čvrstu stolicu da sjedne na nju, jer nije bio u stanju ni da stoji, ni da sjedi. Pitao sam ga da li je bio kod ljekara, na što je odgovorio: “Bio, bio, ali ne pomaže, samo dobijem injekciju protiv bolova, koja malo djeluje i ponovo boli kao sto đavola”. Malo se zamislio i dodao da je rijetko bolestan, da ga zdravlje služi dosta dobro i da na osnovu toga predviđa da je neko sa negativnim energijama djelovao na njega, tako da sada više ne zna ni da hoda. Nakon toga me zamolio da mu dam neku stolicu sa naslonom, jer nije mogao više podnositi bolove u leđima.
Pregledao sam njegovo energetsko i fizično tijelo i ustanovio da njegov organizam nije bolestan. Bez energetskog potencijala je bio samo na lumbagu, tj. na bubrežnim pršljenovima od kojih su svih pet i dio krsta bili bez energije. Na dijelu krsta je postojao negativni uticaj, koji nije mogao biti uzrokom takvog slabog stanja, bolova i nepokretnosti kičme. Pitao sam ga da li možda vozi preko planinskih prevoja đe je vazduh svjež i dobio odgovor da često vozi preko prevoja Čakor, kada putuje za Peć i Prizren, u Metohiju. Taj odgovor potvrdio moju dijagnozu da je Marjan profesionalno bolestan zbog uticaja dvije klime, primorske i planinske.
Marjanu sam objasnio da je ta bolest vrlo česta pojava, koja nastaje kada šoferi voze iz primorskih krajeva, đe je snažno sunce, a njihov organizam pun energije, te da nijesu svjesni da moraju u planinskim predjelima zaštititi dio bubrega i krsta, što podrazumijeva odgovarajuća odijela. Prelaz Čakor ima uspon od 18% i vozači kamiona brinu radi tereta, tako da zaborave na oblačenje i zaštitu. Biće dovoljne tri terapije i ozdraviće, a posljedice bolesti su takve da će uvijek biti osjetljiv na tom dijelu tijela i da će morati paziti na odjeću kada vozi kroz hladne planinske krajeve.
Pored energetske terapije upotrijebio sam sistem liječenja sa polaganjem ruku, neutralisao negativne uticaje i kontrolisao išijasni živac. Mentalnim gledanjem sam ustanovio da su diskusi i pršljenovi lumbaga zadebljani, što znači da je Marjan više puta bio prehlađen na tom dijelu tijela i da je to ostavilo posljedice na kičmu i na odgovarajuće živce. Liječio sam ga i mentalnom hirurgijom, očistio kičmene pršljenove i prolazne puteve živaca i upotrijebio kombinovani sistem liječenja išijasnog živca. Rezultat liječenja je bio nevjerovatan: Marjan je ustao sa stolice, još je imao bolove, ali podnošljive, koji mu nijesu smetali kod hodanja. Predložio sam mu još dvije terapije, svaki dan po jednu. Izliječio se: sreo sam ga jednog prijepodneva u Kotoru, kada je pred većom grupom ljudi rekao da sam mu spasio život, jer kod takvih bolova čovjek ne želi živjeti, već bi najradije izvršio samoubistvo. Nasmijao sam se tom njegovom komentaru i dodao da pazi na bubrege, neka se zaštiti tokom vožnje, pa će biti sve u redu. Dobio sam odmah odgovor: “Imam stalno sa sobom dobru vindjaknu u šoferskoj kabini, bez obzira kakvo je vrijeme i kuda vozim”.