11.5.2. Zlo u porodici

Nemoguća situacija za život, koja ima i najteže posljedice za žrtvu, sigurno nastaje ako su supružnici zli ljudi.

Takva “porodica”, odnosno bračni par, stvara nadvladavanje svih u okolini, podčinjava rodbinu i iz njih pravi sirotinju. Najćešće se to dešava u rodbini jednog partnera i to najčešće supruga. Taj par, u zavisnosti od stepena zlobe, prisvaja bogatstvo, ne pomaže ni ocu, ni majci, novac mu znači sve, uvijek ga skriva ili drži tajno u inostranstvu, kupuje posjede i odlično krije i maskira ta bogatstva. Takvi supružnici nemaju prijatelja, a ako ih i deklarišu tako, to su sigurno prijatelji zbog koristi, koje obično biraju po položaju u društvu i politici. U politici takođe djeluju samo radi svoje koristi i odmah mijenjaju stranku ako više nije na vlasti, sa opravdanjem koje je za njih karakteristično, a to je da su u toj stranci svi bili izdajice i lopovi.

Najgore i najbolnije su posljedice koje zli ljudi ostavljaju na užoj rodbini. Posebno se to da viđeti ako je žena, snaha koja dođe u kuću, po zlu jača od supruga. Ona na prefinjen i neprimetan način smota supruga oko prsta, muškarac misli da su njene ideje ustvari njegove i tako padne u zamku. Ona muža upotrebljava da bi iskoristila njegovu porodicu, kako bi uspjela u sakupljanju materijalnih dobara. Muž, koji sada ima njenu pamet, nema milosti prema svojoj rodbini i postaje zadovoljan tek onda kada svojom torturom od svoje braće i sestara napravi sirotinju i kada stekne bogatstvo, kojim se može pred njima ponositi. Ti zlobni ljudi svoje roditelje, braću i sestre drže blizu sebe, ne radi ljubavi prema njima, jer prema njima ništa ne osjećaju i najsrećniji su kada ih zemlja pokrije, već radi toga da ih bezočno iskoriste, da im pokažu kako su oni glava kuće za cijelu rodbinu, kako ih štite i vole i kako im sa svojim bogastvom mogu pomoći u krizi, kada je neko bolestan, pri čemu su u stvari oni pravi uzroci bolesti. Kada takvi zli ljudi nekoga unište, oni sa namjerom da svoje zlo sakriju, prvi pritrčavaju u pomoć, traže ljekare, stalno su prisutni uz bolesnika, kako bi okolina viđela da su dobrotvori. Na kraju su ti ljudi neprikosnoveni grobari svoje porodice. Takav “Veliki brat” (Big brother) realizuje sve što mu supruga na uho šapne, za rodbinu je ona “dobra snaha”, koja u stvari pokazuje mužu kojeg roditelja, brata ili sestru treba pritisnuti uza zid, iako oni toga nijesu ni svjesni, a u većini slučajeva ni ne znaju u čemu je problem.

Skoro svi slučajevi ukazuju da “dobroj snahi” uništavanje muževe rodbine ne ide dovoljno brzo, pa zato traži i uči izvođenje protokola crne magije, s kojim napada svakog muževog uspješnog člana porodice. Ona se obično ne eksponira, šalje muža da ispuni ono što je zamislila, a to se najbolje može viđeti ako joj se neki njegov rođak suprotstavi ili je kritikuje. Teško njemu, što će sve doživjeti kada ga “Big brother” uzme u ruke.

Jedina pravda koja stiže zlobni par je da, na kraju života, jedan drugog likvidiraju, u većini slučajeva je žrtva suprug, koji za vrijeme cijelog života nije ustanovio da ga žena iskorištava za svoje bolesne ciljeve, iskorištavanje i svađe sa rodbinom i šire. To biva u starosti, kada muž nema više dovoljno snage i volje da maltretira druge, pa ženi nije više potreban i postaje suvišan. On je praktično odslužio i žena mu magijskim protokolima lomi noge, pravi ga invalidom ili on završi tako što umire od teške bolesti, automobilske ili neke druge nesreće, ima srčani ili moždani udar i sl. Takav par ne može podnijeti ni svoju đecu, koju šalje daleko od kuće, svake sedmice sa njima razgovaraju telefonom kako bi stvorili utisak da im je teško bez njih, a u stvari ih ne mogu viđeti očima, a kamoli da bi dozvolili da stanuju kod njih.

11.-9.

Pavla, koji je došao kod mene po pomoć, nijesam dobro poznavao. Bio je prijatelj mog poznanika iz Dubrovnika. Poslije studija se oženio i sve do penzije ostao da živi na slovenačkoj obali.

Supruga je rano umrla, tako da je sa sinom i ćerkom ostao da živi u Kopru. Rodio se u siromašnoj porodici sa puno đece, bilo ih je devet i živjeli su u Kuparima pored Dubrovnika. Otac mu je bio fizički radnik, neuključen u tadašnji politički sistem, koji je “trbuhom za kruhom” došao iz Trebinja. Majka, po nacionalnosti crnogorka, od rođenja je živjela u Cavtatu. Pavle se rodio na samom početku drugog svjetskog rata i kao peto dijete osjetio sve promjene režima na koje nije mogao uticati, jer se smatralo da je još mlad, dok se on osjećao snažnim i sposobnim i trudio se kako bi stekao svoje mjesto u društvu. Pavle je solidno živio i poslije potresa u Crnoj Gori počeo graditi kuću u Cavtatu, blizu kuće đe je živjela njegova majka. Svake godine je svoj godišnji odmor proveo gradeći pomalo kuću, kupao se, jedrio i bio srećan da može biti sa svojima, koje je majka vaspitala da budu složni i da svi pomažu jedni drugima.

Dvije Pavlove sestre su bile udate i živjele su jedna u Novom Sadu, a druga u Beogradu, dok je najstariji brat ostao da živi u Puli, đe je upoznao svoju suprugu kada je bio u vojsci. Najmlađi brat je živio u Zagrebu i nije bio oženjen.

U Kuparima je ostao da živi drugi po redu brat Ranko, koji je bio limar, zatim brat Feliks koji je volio knjige i magistrirao ekonomiju, brat Danilo kao mašinski tehničar i sestra Flores, koja je po obrazovanju bila medicinska sestra i radila kao vaspitačica u vrtiću.

Pavlova priča je zaista bolna i ujedno poučna, jer pokazuje kako mogu nastati uslovi za teške bolesti i kako je zlo čovjeka teška napast nad kojim se mora cijelo ljudsko društvo dobro zamisliti. Da je on umro na slovenačkoj obali, sve bi palo u zaborav, ali se poslije smrti supruge odselio u Cavtat i tamo se sjetio oca i majke, koji su odmah poslije potresa na južnom Jadranu umrli. Pred očima su mu se počeli odvrtati dogadjaji iz njegovog života kao neki film:

1.Brat Ranko je u svom životu mijenjao više poslova, malo državnih, malo privatnih i kada je njegova žena Marija zvana Mara, postala gostioničarka, posvetio se gostionici i turističkoj ponudi koja je imala dobru perspektivu. Malo sa kreditima, malo sa štednjom, skupili su toliko novca da su u Mlinima, malom mjestu pored Kupara, povoljno kupili plac pored mora koji u to vrijeme nije bio ugodan za neku gradnju. Ranko je počeo graditi riblji restoran. Nije bilo izbora, cijela njegova porodica je morala da pomaže: majka je čuvala i odgajala đecu, sestre su uređivale okolinu restorana, braća su radili fizički. Restoran je brzo sagrađen: imao je lijepu pokrivenu terasu iznad mora u vodi su se viđele ribe i taj je nedostupni kraj postao pravi mamac za turiste. Danilo je dan i noć dovozio kame- nje, nasipali su zemlju i od mora pridobili veliki komad kopna, đe je Ranko detaljno isplanirao i sagradili pristanište za male jahte i čamce.

Mara je bila prava umjetnica pričom da će sve propasti, da izazove napetu situaciju, da svi moraju raditi dan i noć, da je sada treba napraviti ovo, pa ono i sl. Posebno je bila nadarena da uhvati muževu rodbinu koja nije živjela u Kuparima, pa ih je u vrijeme godišnjih odmora zaduživala raznim poslovima u restoranu. Tako su joj donosili ribu i ostalu potrebnu robu za gostionicu, najčešće hljeb, pomagali u kuhinji, kuvali i prali, čistili, a vani sadili palme, agave, oleandre, masline i lovoriku.

Restoran su posjećivali domaći i strani turisti, poslovni ljudi i drugi ugledni gosti i tako je postao poznat u bližoj i daljoj okolini. Posao je cvjetao, donosio je dobit, troškovi su bili vrlo mali, jer je rodbina radila skoro besplatno, ponekad je dobijala hranu, a nekoliko drugih radnika je bilo zaposleno najviše radi turista. Danas za vrijeme sezone, restoran ima preko trideset zaposlenih, a u njemu rodbina već duže vremena ne pomaže više, jer su rođaci postali nepoželjni, te ako posjete “big brothera” i “dobru snahu”, ona ih odvede u posebnu prostoriju izvan restorana, jer su u gostioni posebni gosti, a ona mora da se vrati na posao i ne može biti sa njima.

Ranko je širio svoj posjed, koristio svaku situaciju i tako na licitaciji kupio staro odmaralište. Pavle mu je pomagao, pa je kupio veći posjed pored mora u blizini Cavtata, đe je sagradio privatnu plažu, kupio je više placeva za gradnju kuća i nekoliko stanova. To je bilo samo ono čega se Pavle sjetio, jer se govori da to nije sve i da mu ćerka, koja je udata i živi na Floridi u Americi, vodi blagajnu. Tačno se ne zna koliko bogatstva ima, ali svakako je milioner iako nije sagradio nikakav takav objekat sa koji bi se moglo naslutiti cijelo njegovo bogastvo.

Sa druge strane, Pavle je vidio samo tugu.

2.Feliks, brat sa kojim se Pavle uvijek dobro slagao, koristio je svaki slobodni trenutak za studije, zaposlio se u kompaniji INA kao stručnjak za marketing, a pored posla magistrirao iz ekonomije, dobio stan od preduzeća i u njega se uselio. U preduzeću je bio zadužen za područje tržišta, ali za realizaciju njegovih savremenih progresivnih ideja nije bilo razumijevanja, jer je tadašnji režim više bio naklonjen političkim, nego li stručnim rješenjima. Razbolio se od jake depresije i poslije dužeg liječenja kao invalid rada radio skraćeno radno vrijeme. Prema medicinskoj dijagnozi, morao je ići na redovne mjesečne kontrole, tako da je Ranko, koji mu je pomagao oko liječenja, na sudu dobio njegu nad njim do smrti, jako žalosno.

3.Sestra Flores je voljela rad sa đecom, nije se udala i imala je uvijek vremena da svakome pomogne i bila praktično stalno na raspolaganju. Za svoju rodbinu se nesebično angažovala i bila pri ruci, najviše vezana na Feliksa kome je kuvala, prala i održavala stan. Brat Ranko je tako prema Feliksu bio bez obaveza, iako je on trebao njegovati Feliksa. Smatrao je da Flores to mora raditi, da je to njena dužnost. U početku je Flores živjela u montažnoj baraci pored Pavlove kuće u Cavtatu, a kasnije je Pavle uselio nju i Danila u dovršenu polovinu svoje kuće. Voljela je da uređuje vrtove, sadi voće i cvijeće, što je Ranko dobro iskoristio, pa mu je lijepo uređivala okolinu ribljeg rastorana, đe je zasadila i uzgojila mnoge vrste drveća i cvijeća iz cijelog Mediterana. Istrošena danonoćnim radom na poslu i oko braće i sestara, popustila je sa zdravljem, otišla u invalidsku penziju i nije doživljela duboku starost.

4.Danilo se brzo oženio, imao dvoje đece i pokušao sagraditi kuću, ali mu to nije uspjelo, zbog stalnog pritiska brata Ranka isnahe Mare, koji su ga tjerali da pored svog rednog posla i porodice radi za njih od jutra do večeri, pa je tako počeo da pije i postao alkoholičar. Da bude nesreća veća, tokom liječenja od alkohola jeslomio kuk i poslije više operacija ostao sa kraćom nogom.

Pavle je već na početku gradnje svoje kuće vidio da Danilo i sestra Flores teško žive u montažnoj baraci, pa ih je nakon izgradnje dijela kuće tu uselio, da prezime zimu na toplom i time učinio da sam u svojoj kući postane podstanar. Zbog te usluge bratu i sestri, doživljavao je teške svađe u svojoj porodici, ali je smatrao da će njegova porodica lakše preživjeti kratko vrijeme godišnjeg odmora, nego li oni cijelu godinu, a i kuća preko zime nije bila prazna. Poslije odlaska u penziju, Pavle je većinu vremena preživio u Cavtatu, video nastalu situaciju otvorenim očima i odlučio da proda stan u Kopru i pomogne sestri Flores i bratu Danilu da izgrade svoje kuće. Mislio je da konačno završi i gradnju svoje kuće, a to je poslije dvadesetpet godina od početka gradnje izgledalo više kao adaptacija i reno- viranje. Počela je gradnja: Pavle je sa Danilom sređivao dokumentaciju, savjetovao kod gradnje kuće, sestri je dao novac za gradnju i opremu, ona je pažljivo organizovala poslove, tako da je gradnja počela napredovati. Pavle je primijetio da Mara često autom nervozno kruži oko građevinskih parcela i to ga je nateralo da se zamisli. Od zaključka se naježio: on i njegova braća i sestre, koji su živjeli izvan mjesta rođenja bili su zdravi, žive solidan život i poštovani su u društvu, dok su braća i sestre koji su ostali da žive u rodnom Cavtatu, svi osim gazde Ranka, bolesni, bez krova nad glavom i predstavljaju očigledan primjer sirotinje.

Počeo se sjećati događaja iz prošlosti, kada nije razumio zašto Mara govori mužu: “Raaanko, brat ti je stigao sa novim autom, neće mu sad biti potreban i pođi do Zadra”. Ili kada su sestre od pet do jedanaest sati ujutro uređivale vrtove Rankovog restorana, a ona vikala: “Raaanko, jesu li otišle lude tetke”.

Na Danila je palo mnogo sličnih primjedbi, npr. kada bi u tri sata svako jutro odlazio trideset kilometara daleko u Molunat da donese ribu za Rankov restoran, ona bi nervozno komentarisala: “Đe si do sada, đe skitaš, pogledaj kako si mi upropastio ovaj auto, kako je to bio lijep auto”, (sam auto je bio star dvanaest godina) ili: “Đe si ti to vozio, da nema više goriva”?

Danilo je sam više puta morao napuniti rezervoar sa gorivom i popraviti auto za svoje pare, samo da ne bude svađe, pa nije ni čudo da je imao mnogo problema u svojoj porodici i da je postao alkoholičar. Pavle se sjećao majčinih riječi poslije Rankova vjenčanja i susreta sa snahom: “Dobili smo snahu, koju ćemo morati svi poštovati, ali neće biti lako, samo pogledajte kakve oči ima”. Pavle je i sam od Ranka dobio direktan udarac koji dugo nije mogao razumjeti. Jednom je Ranku pomenuo da ima poteškoća oko gradnje Floresine i Danilove kuće. Ranko mu je odbrusio: “Zašto im daješ pare?”

Pavle je bio prosto paralisan tom izjavom, jer ga je majka vaspitala da braća i sestre treba da budu služni, da se drže zajedno i da pomažu jedni drugima, pa ga je ta izjava pogodila pravo u srce. Shvatio je da je bio zaslijepljen majčinim vaspitanjem, te da su Ranko i Mara karakterističan primjer zlih ljudi, koji su sve njih, na čelu sa ocem i majkom, iskoristili za svoje sebične interese, otimanje i zgrtanje bogatstva. Sestra Flores se ipak uselila u svoju napola dovršenu kuću, koju je jako željela, ali se ubrzo razboljela i poslije nekoliko mesjeci umrla u vrlo čudnim okolnostima. “Big brother”, koji očigledno ima ženinu pamet i “Dobra snaha” u posljednjim mjesecima njenog života stalno su posjećivali Flores i bili joj na usluzi. Kako su komšije komentarisale, te posjete Ranka i Mare više su ličile na kontrolu kako joj ne bi neko pomogao da ozdravi, nego na želju da Flores ozdravi. Kada je Flores već bila nepokretna, Mara joj je zlobno rekla: “Šta ti misliš, da ćeš da ozdraviš?”

Poslije sahrane, Ranko je Floresinu kuću, koja je sagrađena pored Pavlove kuće i Pavlovim novcem, zaključao i odnio ključ. Pavle je predložio bratu da mu da rezervni ključ, jer on pored te kuće stanuje; sestri je posudio namještaj i kuhinjsku opremu; kuću treba zaštititi jer vlaži i pušta vodu. Doživio je ono što ni u snu nije očekivao: brat ga je počeo vrijeđati, što on hoće, kuća će biti zaključana, jer je on tako odlučio, a ključ neće dobiti dok je on živ. Pavlu je ostalo da brata prijavi policiji, da da izvještaj na sudu za ostavinsku raspravu ili da sve prepusti vremenu. Na dan Floresinog rođendana, pred zatvorenim vratima sestrine kuće, za koju je dao novac da je sagradi, zapalio svijeću u njen pomen.

Na kraju te duge i žalosne priče Pavle me molio da mu pomognem, jer će u protivnom poluditi i molećivim pogledom me zapitao:

“Da li sam već lud ili se to dešava nekom drugom”?

Objasnio sam Pavlu, da je proživio bolna vremena, da će se teško moći nešto popraviti i da je žrtva zlih ljudi, kojih u našem društvu ima prilično, te da je to njegova lična nesreća. Moraće da se pomiri sa sudbinom i saznanjem da on još uvijek ima mogućnost da živi sa svojom đecom u Kopru, dok za njegovu braću i sestre u Cavtatu nema pomoći, kasno su upoznali zlo njihove snahe i sljepilo velikog brata. Kada se malo smirio, predložio sam mu terapiju sa životno-kosmičkom energijom i liječenje energetskih odnosa rodbini, sa ciljem da više ne pati. Predložio sam mu tri terapije i dvije kontrole, koje je automatski primio. Već poslije druge terapije je postao vedar i zadovoljan.

Na kraju liječenja Pavle se zahvalio i rekao kako sam tragediju njegove porodice, njegova povredjena osećanja i misli sa terapijom preselio u srednji vijek. Sa bratom se poslije sestrine sahrane više nije vidio, ali prilikom ostavinske rasprave po službenoj dužnosti će morati sjesti jedan pored drugoga: human i pošten radnik pored pokvarenog i zlobnog bogataša.