1.4. Obrazovanje i psihologija

Svakom čovjeku obrazovanje donosi ugodnosti za život na zemlji, omogućuje široke poglede i različita znanja sa uspjehom u profesiji, mogućnosti uključivanja u okolinu u kojoj živi, u društvo i takođe, šire, u međunarodne organizacije. Načitanost daje mogućnost uvida i razumijevanje različitih tema, uvid u druga i drukčija razmišljanja, upoznavanja različitih znanja i filozofija, kao i mogućnost dobijanja odgovora za svakodnevne potrebe na fizičkom ili na duhovnom nivou života. Osvojeno znanje stečeno obrazovanjem svakako da koristi duhovnom rastu, upoznavanju duhovnih vrijednosti i puteva za dostizanje postavljenih ciljeva. Međutim, moramo biti svjesni da obrazovanje samo po sebi ne znači duhovni razvoj; bez njega se teško snalazimo u razumijevanju duhovnih vrijednosti i postupaka rada, ali visoko obrazovanje nije odgovorno, odnosno nije uslov za duhovno napredovanje. Ne samo u istoriji, već i danas možemo sresti dosta pojedinaca koji nemaju formalno obrazovanje, a ipak su duhovno visoko razvijene osobe. Kao što sam već opisao u knjigama o liječenju sa životno-kosmičkom energijom, obrazovanje, koje može doneti dobro ili loše znanje, dobijamo učenjem, dok duhovnost postižemo treniranjem, ulaganjem energije i kao nagradu za uloženi rad dobijamo određene duhovne sposobnosti, koje možemo izraziti i u praksi dokazati. Mogli bi površno upoređivati i reći da je obrazovanje teoretska priprema za fizički život i da je treniranje put ka duhovnosti i postizanju vrhunskih mogućnosti. Obrazovanje u jednom smjeru pojedinca usmjeri u usko gledanje na prirodne zakone i društvene tokove, tako da od takvih stručnjaka možemo očekivati dobre rezultate jedino sa područja njegove specijalnosti i ega.Rezultati duhovnog rasta pojedinaca, koje postižu i oni koji nemaju obrazovanja, bit će jednaki, jer je za duhovni napredak i osvajanje duhovnih kvaliteta potrebno odgovarajuće treniranje. Razlika nastaje u tome da neobrazovan pojedinac savladava određene duhovne discipline i sa time je zadovoljan, dok će obrazovan čovjek to univerzalno znanje upotrebiti za druge namjere i sigurno će svoje obrazovanje podići na maksimalni nivo kvaliteta. Visoko i usmjereno obrazovanje može da koči i onemogući saznavanje i duhovno napredovanje, ali je to zaista zavisno samo od odnosa pojedinaca prema duhovnim naukama. Mogli bi kao zaključak reći da su obrazovanje, odgovarajuća literatura, predavanja, seminari i tečajevi za duhovno napredovanje nužno potrebni, ali te aktivnosti nijesu odgovorne za konačni uspjeh, jer svaki obrazovani ili neobrazovani, školovani ili neškolovani pojedinac može svojim radom i uloženom energijom postati dobar terapeut sa životno-kosmičkom energijom.

Psihologiju i određene smjerove koji proizilaze iz nje danas mnogi pogrešno razumiju, ta znanja izjednačuju i prikazuju kao naučnu metodu koja daje najviše koristi za duhovni rast i smatraju da se preko tih znanja najbolje duhovno razvijamo, ali to nije tačno. Psihologija je nauka usko povezana sa fizičkim djelovanjem čovjeka, njegovom logikom i odazivima na zakonitosti društva, pa tu disciplinu možemo slobodno izjednačiti sa potrebama ego sistema. Za očekivati je da će psihologija biti spona, veza između fizičkog i energetskog tijela, da ćemo preko psihologije imati lakši put za duhovni razvoj, ali smo tu dobro pogriješili. Razvoj psihologije je omogućio da upoznamo čovjeka i njegovo ponašanje u društvu i izvan njega, međutim njene, na primjer terapeutske metode liječenja, negiraju svaku logiku zdravog razuma. Psihoterapeuti izvode na stotine terapija da ozdrave neku osobinu kod čovjeka (i kod toga su u većini slučajeva neuspješni), a tu osobinu možemo da izliječimo sa par energetskih terapija.

Možemo reći da većina društvenih sistema istoka i zapada, radi pogrešnih i manjkavih pogleda na duhovni nivo čovjeka, psihologe postavljaju u status duhovno pametnih stručnjaka i tako im omogućuju, odnosno daju pravo da u društvu usmeravaju sve tokove i sisteme informisanja, u svoju korist, u smjer psiholoških znanja. Sa pogrešnim i nepotpunim načinom obavještavanja o duhovnim sistemima i zakonima energije, sredstva informisanja pod uticajem psihologa prave nepopravljivu štetu u širokim masama društva koje koriste tu literaturu, zavodeći ih nekorektnim i nepravilnim objašnjenjima duhovnih zakona i time blokiraju njihov put duhovnog razvoja. Ustvari, u našem društvu priznati psiholozi, kao “autoriteti” duhovnog znanja, vode sve društvene strukture stranputicom i onemogućiju im da pravilno shvate put duhovnog napredovanja, da iskoriste duhovne zakone, posebno da postojeće duhovne mogućnosti upotrijebe za liječenje, za održavanje zdravlja i život bez bolesti, za sretan život na zemlji.

Psiholozi mogu biti visoko razvijeni ljudi, koje u istoriji čovječanstva poznajemo po njihovim djelima, knjigama i sistemima za duhovni razvoj pojedinaca. Oni pišu knjige, prevode djela stranih autora, ezoteričnu literaturu prilagođavaju svojim principima i sistemima za duhovno napredovanje. Mnogo korisnoga znanja možemo da naučimo od njih, jer su oni svjesni da im je ezoterično znanje pomoglo u usavršavanju ličnog znanja i postizanju uspjeha u profesiji, da izaberu pravi put duhovnog razvoja i tako obogate, na primjer, psihologiju kao nauku. Psihologiju je korisno poznavati, samo moramo biti svjesni da ta nauka nije odgovorna za duhovni put i da pojedinca najlakše zavede i usmjeri na suprotni kolosjek, ubijedi ga u lažna znanja o duhovnosti i duhovnim zakonima.

Svaki pojedinac, koji misli ići duhovnim stazama, mora znati da je bez literature, obrazovanja, primjerenih tečajeva i predavanja, put za osvajanje duhovnih vrijednosti trnovit. Vrlo je značajno da znamo da danas možemo svugdje da sretnemo neškolovane ljude koji su duhovno jako razvijeni. Razlikuju se od drugih duhovno razvijenih pojedinaca po tome što su nadareni za pojedine duhovne smjerove, kao što je sposobnost vidovitosti, da su stručnjaci za liječenje bolesti kostiju, poznaju osobine lekovitih trava, prave meleme i slično. Takođe nijesu rijetki primjeri da pojedine žene sa sela, koje ne znaju pisati, ne poznaju psihologiju, odlično proriču, poznaju iscjeljenja, znaju astralno letenje, imaju sposobnost izvančulnih doživljaja i vidno se razlikuju od svojih mještana po svojim vrlinama.

Cilj moje analize nije kritika obrazovanja, psihologije, ezoteričnih tehnika, jer to zaista ne bi imalo smisla, bio bi apsurd: to je samo upozorenje svakom pojedincu da ako želi ići duhovnim putem, da zna da ga te naučne discipline mogu prevariti, odvesti na pogrešan put ega i fizičkog svijeta, gdje će doživjeti lažna ubjeđenja i upasti u egove zamke. To saznanje sprečava da se slijepo ne vežemo za lično obrazovanje, znanje iz psihologije, ezoteričnih disciplina i slično i višestruko doprinosi kod truda i korišćenja lične energije za osvajanje duhovnih smjerova i upoznavanje svijeta energija. Skoro je nemoguće popraviti greške nepravilnog duhovnog obrazovanja i za to uložene energije, jer ti pojedinci razvijaju negativne osobine, biraju pograšan put duhovnog razvoja, prihvataju zablude koje im stvara ego i veoma često korišćenjem crne magije postižu svoje ciljeve: mogao bih reći da nikada ne dostignu duhovno znanje i da nikada ne dožive prosvjetljenje.